Europski protekcionizam

Njemačke kompanije predale 54 zahtjeva za borbu s Kinom, traže drukčiji pristup od Trumpa

Kina je zemlja iz koje Njemačka najviše uvozi
Volkswagen tvornica, Baunatal, Njemačka
 Science Photo Library / Profimedia, Sciencephoto RM

Kako Kinu zadržati kao važnog partnera, dakle s njome se ne sukobljavati po modelu Donalda Trumpa, a istodobno joj se oduprijeti, imajući u vidu i to da Peking napreduje u ispunjavanju cilja da do 2049. osvoji globalno dominantne pozicije u važnim tehnološkim područjima?

Utjecajna udruga njemačkih industrijskih kompanija BDI (Federacija njemačke industrije) ima za to 54 precizna naputka i zahtjeva iz širokog spektra područja, a adresirala ih je vladi u Berlinu i Europskoj komisiji.

Pod nazivom “Partner i sistemski konkurent - kako poslovati s kineskim državnoupravljanim gospodarstvom” jučer su objavili dokument koji tumači zašto Njemačka i EU moraju promijeniti način na koji se odnose prema kineskim kompanijama.

Ekonomska sila

“Kina se strukturno više ne razvija u smjeru tržišne ekonomije i liberalizma, nego je u procesu konsolidiranja svog političkog, ekonomskog i društvenog modela. Istodobno Kina kao ekonomska sila u razvoju oblikuje druga tržišta i međunarodni gospodarski poredak. Kineski model ekonomije, obilježen značajnom državnom kontrolom, tako ulazi u sistemsko natjecanje s liberalnim tržišnim ekonomijama.”

Njemački su industrijalci, naravno, taj dokument pisali imajući u vidu prije svega svoje interese, u Europi ali i u Kini, no smatraju da se oni preklapaju sa širim, europskim interesima. Zašto? Zaključuju da se nijedna članica EU neće moći sama suprotstaviti Kini, a zabrinjavaju ih posljedice koje na EU može imati golema investicijska inicijativa “Jedan pojas, jedan put” preko koje Kina “širi svoj geopolitički i geoekonomski utjecaj”. Također ih brine ona u kojoj sudjeluje Hrvatska, inicijativa “16+1”, za suradnju Kine i istočnoeuropskih zemalja. Bitno je pritom primijetiti da je BDI u obrazloženjima 54 zahtjeva nekoliko puta spomenuo inicijativu 16+1 u negativnom kontekstu jer preko nje “Kina širi svoj politički utjecaj u Istočnoj i Srednjoj Europi, uključujući zemlje članice EU, posebno preko insfrastrukturnih projekata koje prate zajmovi kineskih banaka s niskim kamatnim stopama”. Hrvatska će ove godine biti domaćin susreta te inicijative koja okuplja šefove država. Kad je premijer Andrej Plenković to najavio, naveo je kao područja daljnje moguće suradnje Zagreba i Pekinga promet, spomenuvši luke Zadar i Rijeka te suradnju u željezničkom prometu.

Nijemci također vide problematičnim to što kineske kompanije s državnim poticajima dobivaju poslove na europskim natječajima javne nabave po dampinškim cijenama, a pogotovo ističu da je to neprihvatljivo kad se projekti financiraju iz europskog proračuna. To je sasvim sigurno referenca na Hrvatsku i gradnju Pelješkog mosta gdje je pobijedila China Road and Bridge Corporation. Smatraju da oko toga treba postrožiti kriterije i nadzor.

Prilike

Ono što njemačke industrijalce muči jest i pristup kineskom tržištu, kao i pravila koja se na njih tamo primjenjuju. Jačanje partijske kontrole nad društvom i ekonomijom ograničava prostor za manevriranje i tako ograničava dugoročne prilike za strane kompanije u Kini. Primjer toga je propis o kibernetičkoj sigurnosti koji je stupio na snagu 2017. godine, a podrazumijeva otkrivanje osjetljivih podataka, lokalnu pohranu podataka i restrikcije u prekograničnom prometu podataka. “Zaštita snažnog tržišnog udjela državnih kompanija također ograničava natjecanje u Kini”, napominju te dodaju kako kineske vlasti rade na tome da pojačaju efikasnost ekonomskog planiranja i društvene kontrole preko umjetne inteligencije i big data.

BDI tvrdi da nije za rast protekcionizma i državnog uplitanja u gospodarstvo, a svoje je zahtjeve usmjerio na jačanje europske konkurentnosti, inovacijsku politiku, digitalizaciju, vanjsku politiku i nužnost jačanja EU kao političke sile, jaču koordinaciju članica EU na području biznisa i politike te na područje trgovine, investicija, zaštite tržišnog natjecanja i državne pomoći, kao i javne nabave. Posebno su obradili i multilateralni ekonomski poredak, odnosno koje su promjene nužne na razini Svjetske trgovinske organizacije, Svjetske banke, MMF-a, OECD-a...

Njemački izvoz u Kinu raste iz godine u godinu te je 2017. premašio 86 milijardi eura, dok je uvoz iz Kine mnogo veći, 101 milijardu eura. Kina je zemlja iz koje Njemačka najviše uvozi, a slijede Nizozemska, Francuska, SAD i Italija.

10 najvažnijih zahtjeva njemačkih industrijalaca prema Berlinu i Bruxellesu

1. Europska komisija treba dopustiti stvaranje tržišnih europskih šampiona jer Peking pomaže stvaranje golemih kineskih korporacija

2. Troškovi istraživanja u EU tijekom idućih sedam godina trebaju biti udvostručeni, na 160 milijardi eura

3. Traže snažniju suradnju u istraživanju i razvoju između vojnog i civilnog sektora (prvi pozitivan korak je stvaranje Agencije za inovacije u cyber sigurnosti)

4. Jačanje europskog jedinstvenog digitalnog tržišta te suradnja oko razvoja umjetne inteligencije u EU

5. Traže aktivniju vanjskotrgovinsku politiku EU te jačanje partnerske uloge EU u trećim zemljama zbog kineske inicijative “Jedan pojas, jedan put” (BRI), a zemlje Zapadnog Balkana treba približiti Europskoj uniji i dati im jasnu perspektivu članstva

6. Zaustaviti podjele unutar EU vezane uz kinesku inicijativu za zemlje Istočne i Srednje Europe 16+1 (u njoj sudjeluje i Hrvatska te će biti domaćin idućeg susreta)

7. Traže jaču kontrolu i transparentnost državnih poticaja kompanija koje dolaze iz Kine te uvođenje antidampinških instrumenata u trgovini uslugama

8. Kinu treba pritisnuti da otvori svoje procedure javnih nabava europskim kompanijama (sada ih diskriminira) jer ona ima pristup europskima

9. Mora se spriječiti damping kineskih kompanija kad sudjeluju na natječajima u EU gdje se pojavljuju s “abnormalno niskim cijenama u javnoj nabavi”; treba spriječiti diskriminaciju europskih kompanija, a to se posebno odnosi na natječaje za projekte koji se financiraju iz fondova EU (očita referenca na natječaj za gradnju Pelješkog mosta, gdje su izgubili i žalili se Strabag te talijansko-turski konzorcij, a posao je dobila kineska kompanija)

10. EU treba stvoriti alternative kineskom projektu “Jedan pojas, jedan put”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 09:32