Već je praksa da duge i ne baš jeftine konferencije o klimi UN-a završe s tek minimalnim dogovorom sudionika. Tako je bilo i na COP30 u Brazilu.
Nakon teških pregovora na Svjetskoj klimatskoj konferenciji u Belému postignut je tek minimalni sporazum o napuštanju fosilnih energenata. Zaključni dokument kakav je u subotu odobrilo plenarno zasjedanje konferencije ne sadrži nikakav plan za to. Međutim, brazilsko predsjedništvo COP30 najavilo je takav road-map na dobrovoljnoj osnovi. EU se do posljednjeg trena borila za plan, ali nije dobila potrebnu podršku zemalja u razvoju i država u usponu.
Nakon teških pregovora na Svjetskoj klimatskoj konferenciji u Belému, još jedne noći u iscrpljujućim pregovorima i 20 sati nakon što je COP30 trebao zapravo biti završen, postignut je tek minimalni sporazum o napuštanju fosilnih energenata. U zaključnom dokumentu se pojam „fosilno gorivo“ uopće ne pojavljuje. Doduše, piše Deutsche Welle, poziva se na apel s pretprošlog COP-a u Dubaiju gdje se govori o „prijelazu od fosilnih energenata u energetskim sustavima".
Njemačka i EU do posljednjeg su se borile za plan da se jasno kaže kako valja napustiti takve vrste energenata. Njemački ministar zaštite okoliša Carsten Schneider (SPD) izjavio je kako je „malo razočaran“, ali i kako ovaj zaključak „ni na koji način nije korak unatrag, nego međukorak“.
Samo dobrovoljni road-map
Petter Lyden, stručnjak za klimu iz organizacije Germanwatch, prigovara konferenciji kako „nije stvorila potrebni zamah“. „S obzirom na već dramatične posljedice klimatske krize, države su ovdje prokockale veliku priliku“, stav je i njemačkog ogranka organizacije WWF.
Brazilski diplomat i predsjednik COP30, André Corrêa do Lago, shvaća takve zamjerke: „Znamo da su neki među vama imali veće ambicije“, rekao je te odmah nakon prihvaćanja zaključnog dokumenta najavio road-map na dobrovoljnoj osnovi i za napuštanje fosilnih goriva i za zaštitu šuma.
Odluke UN-ove konferencije o klimi moraju se donositi konsenzusom. Protiv plana za napuštanje ugljena, nafte i plina posebno su se usprotivile naftne države poput Saudijske Arabije, a ni Kina nije htjela pristati na takvu obavezu. Prema Schneideru, nedostajalo je i podrške afričkih i otočnih država: on je očekivao kako bi te zemlje, koje su posebno pogođene zagrijavanjem planeta, „bile glasnije i kad je riječ o zaštiti klime“.
Također su teški bili pregovori o financiranju mjera zaštite klime. Zemljama u razvoju je udovoljeno zahtjevu za više sredstava za prilagodbu posljedicama globalnog zagrijavanja. Pomoć bi se do 2035. trebala „najmanje utrostručiti", a iznos bi trebao iznositi 120 milijardi dolara (104 milijarde eura) godišnje. Klimatski stručnjak Oxfama Jan Kowalzig rekao je da je to „tračak svjetla, iako ne osobito svijetao, u inače dosta blijedom i neujednačenom rezultatu konferencije“, makar nisu dogovoreni konkretni mehanizmi o prikupljanju novca.
Može se i bez SAD-a?
Osjetljiva točka pregovora bile su i jednostrano uvedene trgovinske prepreke uvedene u ime zaštite klime. Tu je tek dogovoreno kako se „treba pokrenuti dijalog" i uz sudjelovanje organizacija poput Svjetske trgovinske organizacije WTO. Riječ je najprije o optužbi Kine i drugih zemalja kako Europska unija svojim mehanizmom CBAM – svojevrsnom pristojbom na emisiju CO2 na robu proizvedenu na način štetan za klimu – „nerazmjerno negativno" utječe na plasiranje njihove robe na tržište EU.
Unatoč ograničenom ishodu COP30, brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva se na summitu G20 u Johannesburgu pohvalio kako je u Belému „pobijedio multilateralizam". Time najprije misli na to što su SAD pod predsjednikom Donaldom Trumpom napustile Pariški sporazum o klimi i uopće nisu poslale predstavnike na COP30. Ipak, i bez SAD-a su se u Belému ponovno pokazale tradicionalne linije sukoba između industrijskih država s jedne strane i nekih država u usponu i zemalja u razvoju s druge, kao i između velikih naftnih država i država koje žele brže i odlučnije krenuti u zaštitu klime.
Grad Belém u Amazoniji Brazil je izabrao za dvotjednu konferenciju kako bi skrenuo pozornost na važnost prašuma za klimu. Već na klimatskom summitu uoči COP30, Lula je otvorio put za formiranje globalnog fonda za zaštitu šuma TFFF koji bi trebao i financijski nagraditi tropske zemlje koje čuvaju svoje prašume. Drugog tjedna konferencije je i Njemačka obećala milijardu eura za taj inovativni instrument zaštite klime.
Prosvjedi, požar i provokacija
Nakon svjetskih klimatskih konferencija u autoritarnim državama posljednjih godina – Egiptu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Azerbajdžanu, na COP30 je ponovno dan prostor i nevladinim udrugama. Na polovici konferencije u Belému je održan i prosvjed aktivista za zaštitu klime s desecima tisuća sudionika.
COP30 je obilježila i serija incidenata i sukoba, piše Deutsche Welle. Prosvjedovalo je i autohtono stanovništvo Amazonije koje je uspjelo prodrijeti u ulazni prostor konferencije i sukobilo se sa snagama sigurnosti. Dan kasnije je autohtono stanovništvo tog područja u prosvjedu dva sata mirno blokiralo glavni ulaz COP30.
U četvrtak poslijepodne, usred odlučujuće faze pregovora, izbio je požar u blizini ulaznog prostora zbog čega je cijeli prostor konferencije morao biti evakuiran i pregovori prekinuti. Već prije toga bilo je logističkih problema poput prodora vode i preopterećenih klima-uređaja.
Buru među domaćinima konferencije izazvala je i izjava njemačkog kancelara Friedricha Merza (CDU) u Berlinu kako je Njemačka „ljepša" od Amazonije, što je izazvalo ogorčenje u brazilskim medijima i među političarima, ali i kod sudionika COP-a.
I po 700 dolara za noć
Još jedna nesuglasica izbila je u Belemu između Australije i Turske, tko bi trebao biti domaćin sljedeće konferencije o klimi. Kompromis predviđa kako će se COP31 održati u turskom ljetovalištu Antalyi od 9. do 20. studenoga sljedeće godine, što znači da će Turska i predsjedavati konferencijom, ali Australija će imenovati potpredsjednika i voditi pregovore.
Brazilski mediji javljaju kako je samo organizacija ove konferencije koštala oko 77 milijuna eura. U Belemu se očekivalo oko 50.000 sudionika, a sudionici konferencije su se žalili što su tamošnji hoteli tražili i po 700 dolara za jednu noć - i to onda za dva tjedna konferencije. UN je od vlade Brazila tražio da osigura povoljniji smještaj za izaslanstva siromašnijih zemalja tako da su na ogranku rijeke Amazone gdje je smješten Belem došli kruzeri koji su služili kao ploveći hoteli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....