Jedna subota, više od 500 prijeđenih kilometara, preko sedam sati vožnje autobusom, dvoje mladih ljubitelja putovanja i najpoznatiji lokalni vodič.
Tako je otprilike izgledala naša zadarska avantura.
Jedan od najšarmantnijih dalmatinskih gradova dosad smo imali priliku vidjeti samo nekoliko puta u jeku ljetne sezone i svaki put nas je jednako oduševio. Teško je ostati ravnodušan na magičan zvuk "Morskih orgulja", očaravajuću modru boju instalacije „Pozdrav Suncu“, miris mora i borova, vrijedne kulturne i povijesne spomenike koji oplemenjuju grad, opuštene Zadrane koji vas krajičkom oka promatraju te najljepši zalazak sunca na ovom području prema mišljenju filmskog redatelja Alfreda Hitchcocka.
Ovaj grad kao da vas svakim novim dolaskom poziva da ga ponovno posjetite jer jedan, dva, ma i tri posjeta nisu dovoljna da otkrijemo sve njegove čari. I upravo zato smo se jedne maglovite subote odlučili zaputiti u Zadar, da ga prvi put doživimo u jesenskom ruhu. Kad kažem mi, mislim na svog dečka Bornu i na moju novinarsku malenkost.
Jednoglasno smo se složili da ćemo putovati FlixBus autobusom. Jedan od razloga je sigurnost koju bus pruža jer smo prije dva tjedna na izletu u Puli iskusili neugodan kvar automobila. Na autoputu su se upalile dvije lampice koje su signalizirale potencijalni kvar, a kad smo pristali na odredište, više nismo mogli upaliti automobil. Nije nam preostalo ništa drugo nego nazvati vučnu službu, otkazati izlet na Brijune i čekati da stručnjaci daju dijagnozu, a klinička slika auta je pokazala ono najgore - popravak od nekoliko tisuća kuna. Poučeni iskustvom, ovaj put biramo FlixBus. No, za to smo se odlučili i iz još jednog razloga.
Nakon što smo izračunali koliko košta jednodnevni put od Zagreba do Zadra automobilom, shvatili smo da nam se računica uopće ne isplati. Kada putujete autom u oba smjera cestarina košta 240 kuna, gorivo 463 kune, ako primjerice točite eurodizel koji trenutačno iznosi 13,18 kn/l, na kraju je to 703 kune. S druge strane, ako se odlučite za putovanje autobusom trebat ćete izdvojiti samo za kartu koja u FlixBusu za povratno putovanje iznosi oko 200 kuna po osobi. Dobra stvar je što koristeći aplikaciju FlixBusa odmah možete vidjeti sve cijene i vremena polaska te lako izračunati koliko će vas putovanje koštati i krenuti pripremati džeparac. Što prije kupite kartu to ćete je platiti manje.
Drugim riječima, nas dvoje smo uštedjeli malo više do 250 kuna koje smo iskoristili za džeparac.
Osim toga osjećali smo se i nekako mrvu bolje znajući da se vozeći autobusom kojeg smo dijelili s drugim putnicima utječemo na očuvanje okoliša. Jeste li znali da jedan autobus može zamijeniti oko 30 automobila istovremeno na cesti? Mali koraci za našu planetu, ali vrijedni spomena.
Put do našeg odredišta trajao je tri i pol sata, baš koliko nam je trebalo da pročitamo pokoju stranicu knjige, napunimo baterije za nastavak putovanja i pripremimo se za obilazak dalmatinskog grada u pratnji našeg vodiča Zadranina Šime Botice.
Rođeni Korčulanin 22 godine radi kao turistički vodič. Zadnjih sedam godina, otkad vodi ture isključivo u Zadru, svakoga jutra točno u 9 sati i 45 minuta na Narodnom trgu pod bijelim kišobranom čeka svoje turiste. Njegova "Walking Zadar tour" hit je na Trip Advisoru, najvećem internetskom siteu za putovanja na svijetu, gdje je u samo četiri mjeseca zahvaljujući izvrsnim preporukama turista postala jedna od triju top stvari koje morate napraviti dok ste u Zadru, piše Jutarnji.hr. Bilo bi šteta doći u Zadar, a ne upoznati Šimu pa smo mu se brže-bolje obratili, a on je drage volje prihvatio naš poziv.
„Ćakula” na poznatom brodu
Naša prva stanica je Foša, mala luka sakrivena između Perivoja Vladimira Nazora i centra Zadra, ujedno i jedan od gradskih simbola grada. Lokalcima, ali i mnogim turistima omiljeno je mjesto za šetnju, fotografiranje i uživanje u prekrasnom pogledu na vozila koja mirno plutaju na površini modrozelenog mora. Prizor je uistinu magičan, a Foša lokalcima, govori Šime, predstavlja puno više od običnog pristanka za brodove.
- Foša je zapravo ljepilo koje Zadrane drži na okupu. Zahvaljujući ovoj lučici lokalci mogu posjedovati ono što je nekolicini dovoljno za sretan život, a to je brod. Biti vlasnik brodića nekima ovdje znači živjeti ispunjenim životom – objašnjava nam turistički vodič koji pozornost potom skreće na jedino vozilo s plavim detaljima – brod zadarske ikone gospodina Vencija.
Ako zbilja želite upoznati grad, ushićeno će Šime, onda morate upoznati najveću zadarsku zvijezdu, Vencija Jurinu.
- Ljudina je to od preko 80 godina koju voli cijeli grad, najveći darivatelj krvi koji je Zadar i šira okolica ikad imala, a prepoznat ćete ga jer uvijek dolazi u paru sa svojom pudlicom Ninom. Njih dvoje su duet kakav rijetko viđate, a najbolje od svega je što mu je pudlicu darovao naš estradni pjevač Mladen Grdović. Venci svakodnevno pjesmom razveseljava sve Zadrane, glavni je DJ koji u svom brodiću tijekom dana pušta najveće hitove Elvisa, Beatlesa, Stonesa i Toma Jonesa. Znate li pjesmu „Dalmatinski lero” Dubrovačkih trubadura? E upravo to je Venci – zadarski lero, odnosno glavni zabavljač ovoga grada – govori nam Šime dok u isto vrijeme rukama privlači Vencijev „Marino” ukrašen plavim detaljima.
Gospodina Vencija ondje nije bilo, ali mi smo svejedno zakoračili na njegov brod i poslušali još pokoju Šiminu anegdotu o zadarskom velikanu.
Legendarni Trg
Puni doživljaja, zaputili smo se zapadno do Trga pet bunara, glavne lokacije koja će za svega par tjedana biti prepuna turista, adventskih kućica, božićnih ukrasa, dječjeg smijeha, mirisa domaćeg vina i sočnih fritula. No, ovo je samo kratki opis sadržaja ovogodišnjeg Adventa u Zadru, govori Šime. Bit će tu puno događanja, klizališta, sanjkališta, prigodnih programa, dobre spize, odličnih koncerata i posebnih animacijskih programa za djecu od kojih su najpoznatiji posjet svetog Nikole 6. prosinca i 13. prosinca svete Luce. Advent će, ističe vodič, trajati sve do 15. siječnja.
- Zadrani posebnu pažnju posvećuju svetoj Stošiji, velikoj mučenici i iscjeliteljici, a njene se relikvije danas nalaze u Katedrali sv. Stošije u Zadru. Lokalci svojoj čuvarici svake godine iskazuju znak zahvalnosti na njenoj muci pa božićna drvca skidaju 15. siječnja, kad je blagdan svete Stošije. Zato ako ne želite raskititi božićno drvce na Sveta tri kralja, samo recite da poštujete zadarske običaje – kroz osmijeh nam objašnjava vodič.
Šime nam je potom detaljno ispričao sve povijesne zanimljivosti vezane za ovaj Trg, a dvije su nas priče posebno dojmile. Jedna je da su bunari u 16. stoljeću, za vrijeme obrane od turskih opsada, služili kao glavni izvor pitke vode koja se prikupljala od kišnice. Druga je da na Trgu već sedam godina živi mačak bez imena koji se kreće isključivo od Perivoja Vladimira Nazora do Augustovih vrata, što je krug od par stotina metara. Baš kao Venci, i mačak je lokalna ikona grada, a dosad ga je pomazilo barem nekoliko tisuća prolaznika, govori nam Šime.
Žarište zbivanja
Nakon otprilike sat vremena lagane šetnje od autobusnog kolodvora u Zadru, pristižemo na Narodni trg, mjesto gdje sve vrvi od života: u Providurovoj palači traje izložba likovnih radova Prirodoslovno – grafičke i Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u čast glazbeniku Davidu Bowieju, u središtu Trga lokalni pjevač zabavlja prolaznike hitom „House of the Rising Sun” grupe „The Animals”, dok jedni mještani šetaju špicom, drugi uz „ćakulu” ispijaju sad već treću šalicu kave, a oni najmanji igraju „balun” ispred Kapetanove kule.
Vodič nam je ovdje ispričao legendu o Crkvi svetog Šime, najvećoj relikviji Hrvatske, koja kaže da upravo ovdje leži tijelo sveca Šime. Objasnio nam je da je prva javna rasvjeta zasjala na ovome Trgu na Silvestrovo 1894. godine te da se prije nazivao Gospodskim trgom. Premda smo ovaj Trg dosad vidjeli nekoliko puta, morali smo se složiti da je ujesen atmosfera ondje potpuno drugačija nego tijekom sezone. Ne prevladavaju turisti, već lokalci. Nema mirisa kreme za sunčanje, nego mora i specijaliteta lokalnih restorana. Redovi za ulaz u palače i muzeje ne postoje, a svaku atrakciju možete vidjeti izbliza. Najbolje od svega je što je van sezone sve povoljnije.
Kava u kafiću je 12 kuna, ručak u restoranu po osobi između 75 do 250 kuna, izložbe u Providurovoj palači su besplatne, kuglica sladoleda se kreće između 10 i 30 kuna, kilogram paškog sira je oko 390 kuna, ulaz u zvonik Katedrale svete Stošije na kojem se može vidjeti cijeli landscape Zadra košta 15 kuna, a priče o Venciju su neprocjenjive.
Šime nas je zatim odveo do Crkve svetog Lovre koja se nalazi u samom središtu Trga. U nju se ulazi kroz istoimenu gradsku kavanu, a Crkva je iznutra velika samo 6,75 puta 4,60 metra. No, prije nego smo zakoračili u nju, na ulazu nas je dočekao fantastičan prizor – gospodin Venci i njegova pudlica Nina na kavi s prijateljima.
- Gospodine Venci, tražili smo vas na Foši i sjedili na vašem brodu! – govori Šime rukujući se s ikonom grada.
Nismo se niti uspjeli rukovati, a Venci je iz džepa već izvadio promotivnu kemijsku olovku iz Udruge darivatelja krvi Kalelarga i poklonio nam je. Zahvalili smo mu se, izmijenili pokoju riječ, poslušali Vencijeve naputke kako da postanemo darivatelji krvi, podragali Ninu i zadovoljni ušli u minijaturnu Crkvu.
Nezaobilazna tržnica
Svatko tko se nađe u ovom gradu mora posjetiti centralno mjesto života, kaže Šime dok uz njegov bok šetamo prema glavnoj zadarskoj Zelenoj tržnici.
- Ondje vas dočeka cijelo bogatstvo mirisa i okusa domaćeg voća te povrća. Možete prizalogajiti najfiniji paški sir, kušati ukusna domaća vina, popričati s lokalcima, ali i čuti glavne gradske tračeve. Kumice redovito prolaznicima dovikuju smiješne i pomalo neukusne komentare koji zabavljaju turiste, a ja im obavezno sve prevodim – kaže Šime koji primjećuje da nam nakon dva sata šetnje koncentracija lagano opada pa nam brže-bolje nabavlja nekoliko kriški domaćeg paškog sira te predlaže da turu privedemo kraju posjetom još nekoliko nezaobilaznih zadarskih atrakcija.
Kad smo se napunili energijom zaputili smo se prema Kalelargi, glavnoj zadarskoj ulici koja je subotom rezervirana za šetnju špicom. No, postajalo je sve hladnije, vjetar puhao, kišica rominjala zbog čega se nismo previše zadržavali na glavnoj ulici. Zubato sunce nije nas baš grijalo pa svima koji Zadar žele posjetiti najesen savjetujemo da ponesu nekoliko slojeva, a po potrebi i kapu koja štiti od bure.
Obišli smo zatim Stup srama, Katedralu svete Stošije, Arheološki muzej, ujedno i jedan od tri najbolja muzeja u Hrvatskoj, Crkvu svetog Donata i Crkvu svetog Krševana, a Šime nam je na putu otkrio da je izdao svoju novu pjesmu „More ljubavi” i otpjevao koji stih.
Skrenuli smo prema zadarskoj obali koja vodi do "Morskih orgulja" i "Pozdrava Suncu". Prvi put smo potpuno sami, bez gomile turista oko nas stajali na plavoj instalaciji, divili joj se te nesmetano slušali pjesmu "Morskih orgulja" koju svira priroda.
Na ovim smo lokacijama završili našu avanturu te se zadovoljni oprostili od Šime koji nam je pomogao da grad upoznamo na posve novoj razini. Iako naš vodič kaže da tri sata obilaska zapravo nisu bila dovoljna jer nam je mogao još barem toliko govoriti o ovom bogatom gradu.
Šetajući natrag prema autobusnom kolodvoru slijedili smo zvuk iz daleka koji nas je vodio do Foše, a ondje je u svojem brodiću, sad već svima dobro poznati Venci, puštao najveće hitove Elvisa Presleya, dok je njegova Nina uživala u zalasku sunca na palubi.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i FlixBusa.