Robotika je polako, na malena vrata ušla u hrvatske škole. Sve više osnovnoškolaca zna što su programski jezici te kako se uz pomoć kodova pokreće robot. Nažalost, ne postoji neka nacionalna statistika koja bi obuhvatila točan broj djece, ali zato postoje drugi indikatori rasta i uspjeha. Primjerice, timovi mladih robotičara iz Hrvatske osvojili su krajem lipnja druga i treće mjesto na svjetskom natjecanju RoboCup Junior 2021. Uz to, u donacijski program Hrvatskog Telekoma „Generacija NOW“ u samo dvije godine uključilo se više od 300 obrazovnih institucija diljem Hrvatske, s time da je preko 2200 djece i mladih već imalo priliku kroz inovativne projekte pokazati kako, uz pomoć tehnologije, njihova kreativnost zaista nema granica. Prema tome, robotika živi u hrvatskom školstvu, a jedna takva priča razvila se u Križevcima, točnije unutar zidova Osnovne škole Vladimir Nazor.
Njen pokretač je Tomica Turković (52), profesor fizike koji si je zadao jedan gorostasni zadatak – zainteresirati djecu za robotiku. Iz godine u godinu pronašao je sve više mladih umova koji bi jednoga dana mogli promijeniti društvo.
U ovoj priči upoznat ćemo šest mladića, dva srednjoškolca te četiri osnovnoškolca, koji su svoje prve korake s robotikom napravili u kabinetu profesora Turkovića. Oni su Borna Flinta (16), Mihael Kopričanec (15), Filip Švagelj (14), Ivan Martić (13), Jakob Martinović (13) i Mateo Bregović (13).
Krenut ćemo prvo s Mateom, učenikom osmog razreda u OŠ Vladimir Nazor, koji je, i sam priznaje, slučajno završio u robotici. Naime, upisao ga je prijatelj bez njegova znanja dok je još bio šesti razred. Unatoč tome, otišao je na prvi sat jer, eto, voli računala i dobar je u informatici.
- Izgledalo mi je u isto vrijeme i teško i zabavno – prisjeća se, ali strah od malo napornijeg rada nije ga pokolebao. Otišao je i na drugi sat, pa i na treći, a kod četvrtog je shvatio da više nije tako teško, ali da je i dalje jednako zabavno.
Slične motive za dodatni rad na robotici ima i profesor Turković. Upitan zašto se odlučio posvetiti toj grani učenja odgovorio je skoro pa jednako kao i većina dečki – voli kompjutere i zabavno mu je to.
- Na nastavi postoje određene stvari koje morate proći, a nije baš da su sva djeca jednako investirana u gradivo. Na robotiku dolaze učenici koji žele to raditi, tako da ovdje imamo jedan pravi kreativni kaos – veli Turković.
Ponekad postoje učenici koji bi se rado okušali u robotici, no strah ih zadrži na mjestu. To dobro zna Filip Švagelj, učenik osmog razreda. On je dugo odgađao odlazak na radionice jer je smatrao da nije dovoljno pripremljen da sudjeluje u radu.
- Ispočetka me bilo strah da ne napravim neki krivi program pa da me zbog toga ismijavaju stariji i iskusniji učenici. No, kada sam došao prvi puta shvatio sam da to uopće nije tako. Svi si pomažemo i jako je zabavno i zato danas uživam u robotici – navodi Filip.
I dok su jedni trebali smoći hrabrosti za ulazak u kabinet drugi se nisu dali iz njega van. Borna Flinta, učenik drugog razreda Tehničke škole Ruđera Boškovića u Zagrebu, u svojim je osnovnoškolskim danima znao provoditi i po 12 sati u školi pripremajući se za natjecanje iz robotike. Ako bi išao ujutro u školu onda bi odradio svoj turnus pa ostao još popodne sve do 20 sati.
- Profesorica koja je predavala u obje smjene znala me pitati idem li uopće doma – smije se Borna te dodaje da je na robotiku dolazio skoro svaki dan u drugu smjenu.
Iako se zbog škole prebacio u Zagreb i dalje aktivno radi s profesorom Turkovićem na različitim projektima. Plan im je razviti aplikaciju koja će učenicima vizualizirati gradivo koje uče na satu kako bi lakše dobili dojam o čemu se zapravo govori. Uz to, Borna se priprema i za novo natjecanje u sklopu projekta „Generacija NOW“. Riječ je o donacijskom natječaju koji organiziraju Hrvatski Telekom (HT) i Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) u kojemu mogu sudjelovati sve osnovne i srednje škole te knjižnice i udruge. U ovogodišnji projekt uključeno je 60 novih ustanova koje do sada nisu sudjelovale u „Generaciji NOW“ i 109 ustanova koje su kroz sudjelovanje u prethodno provedenim natječajima opremljene edukacijskom tehnologijom za sudjelovanje u projektu. Naime, svaka prijavljena ustanova od HT-a dobiva donaciju Internet of Things edukacijske opreme, novčanu donaciju za kupnju dodatne opreme za realizaciju projektnih ideja i pokrivanje troškova projekta, edukaciju za korištenje IoT opreme te stručnu mentorsku podršku za izradu IoT projekata.
Cilj programa „Generacija Now“ jest da djeca steknu potrebno znanje da već sada krenu mijenjati svoju okolinu. Mladi robotičari iz Križevca, pak, to već rade. Oni su prije nekoliko godina radili projekt za Komunalno poduzeće u Križevcima. Iz gradske tvrtke su željeli na stanici za filtriranje vode ugraditi senzore koji će detektirati razinu vode u bazenu, upaliti grijanje kada se temperatura spusti ispod ništice te obavijestiti centralu u slučaju da dođe do požara. Spomenuti sustav s mobilnom aplikacijom su za tvrtku napravili upravo učenici OŠ Vladimir Nazor. Jedan od kreatora bio je i Jakob Martinović, učenik osmog razreda. U to vrijeme je, inače, imao samo 12 godina.
- Kao mali sam uvijek zamišljao neke ideje i bio sam uvjeren da ih je nemoguće ostvariti. Sada vidim da ih je uz programiranje moguće dovesti u život – ističe Jakob.
Rad učenika iz Križevaca prepoznat je i na natjecanjima. Oni su prije dvije godine osvojili Croatian Makers ligu, natjecanje koje uključuje robotiku, automatiku i programiranje, a okuplja 550 škola i obrazovnih ustanova s više od 11 tisuća učenica i učenika. U pobjedničkom timu bio je i Mihael Kopričanec, danas učenik drugog razreda Obrtničke škole u Koprivnici. Kad se vrati u to doba prisjeti se odmah zadataka i greški koje su napravili.
- Bili smo dosta anksiozni jer nam se baš robot pokvario kada su suci ocjenjivali. Mislili smo već odustati, ali je na kraju ispalo sve dobro i bili smo prvi – ističe Mihael te dodaje da je to bio dosta dobar osjećaj koji ga prati uvijek dok programira.
Kako kaže, nema boljeg trenutka nego kada programira dva sata bez uspjeha i onda napokon nađe rješenje koje je toliko tražio. Ta želja za uspjehom ga motivira i dalje da napreduje u svom zvanju te da svoje znanje jednoga dana upotrijebi za neki biznis.
Naime, Mihael, baš kao i ostali dečki, vjeruje da je robotika budućnost za koju treba biti spreman. Ivana Martića, učenika osmog razreda, je upravo ljubav prema tehnologiji i pogurala prema robotici. Iako se mnogi boje tog svijeta u kojemu će ljudi i roboti skupa raditi, on se njemu, pak, malo i raduje.
- Robotika je budućnost. Većinu opasnih i teških poslova koje sada rade ljudi će u nekom trenutku raditi roboti. Tako da, nije me strah takvoga svijeta, zapravo jedva čekam jednoga dana biti dio njega – kaže 13-godišnji Ivan.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.