Zagrepčanka Zdenka Vrgoč (34) i Zadranka Martina Ćurković Madiraca (37) ustaju u šest sati. Piju kavu iz šalica koje su im jako posebne pa žurno odlaze na posao u Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru. Prvo se dogovaraju što će raditi taj dan pa se zatim „bacaju” na posao – restauraciju arheološke keramike. Čiste, štite, spajaju i rekonstruiraju keramiku iz antičkog i srednjovjekovnog doba kako bi bila spremna za izlaganje u muzejima. To rade sve do 16 sati, a nakon redovnog posla odlaze na onaj koji im je srcu jako drag, hobi koji se s vremenom pretvorio u uhodan biznis.
Iza bijelih drvenih vrata u Zadru nastaju prave čarolije. Iz prostorije od 65 kvadrata proizlazi opojan miris svježe gline i slatke note tekućeg zlata koji čekaju svoj red da im majstorice podare život. Zdenka pere ruke, sjeda na svoj šareni kauč pokraj keramičke peći i pali omiljeni alat za rad - lončarsko kolo. Na njega odlaže beživotni komad sivog građevnog materijala i uz nekoliko okretaja kreira jedinstveni oblik šalice iz koje će novi vlasnik uskoro ispijati svoj omiljeni napitak.
Ruke su joj sad već do laktova uprljane, pregača je spremna za pranje, a bijela smjesa skorene gline prekrila je dio poda. Martina, pak, u ruke uzima boju i kist te oprezno oslikava ohlađen tanjur koji je njena prijateljica ranije oblikovala. Dodaje mu „final touch” pa ga oprezno odlaže na drvenu policu uz druge simpatično ukrašene tanjure, podmetače, vaze, posudice te nakit u pastelnim i šarenim bojama. Ovako izgleda jedno radno poslijepodne u Krakle studiju čije ste genijalne proizvode možda već vidjeli na Instagramu ili Faceboku.
Zdenka i Martina skladno funkcioniraju već osam godina, a radove njihovih ruku posjeduju brojne obitelji, prijatelji i općenito ljubitelji keramike. Ideja da otvore svoj studio Krakle nastala je, kako kažu, iz strasti prema stvaranju nečega iz ničega pa su svoj umjetnički talent iskoristile kako bi pokrenule posao u kojemu obje uživaju. Proizvodnja keramičkih proizvoda u vlastitom studiju zapravo je zajednički hobi od kojeg „sa strane” jako dobro zarađuju, a svaki dan se nakon 16 sati sastaju pa se potom tri sata bave svojom najvećom strašću – lončarstvom.
No, kako uspijevaju uspješno pratiti svoju strast, provoditi više od 12 sati zajedno i pritom ostvarivati odličnu sinergiju? Ako se pita Zdenku Vrgoč, nema tu nekih velikih tajni.
- Zajedno radimo skice i planiramo. Svaka daje prijedloge oblika i dizajna pa se onda oko ideja dogovaramo na malo službenijoj kavi. Martina je više na umjetničku stranu, odnosno za oslikavanje i osmišljavanje dizajna, dok sam ja više za oblikovanje forme. Ona mi je kao sestra, a za poslovni uspjeh je zaslužna iskrenost koja je ujedno i temelj našeg odnosa. Velikim dijelom su zaslužni ljubav i strast koje obje u jednakoj mjeri dijelimo prema ovoj djelatnosti – ispričala je diplomirana arheologinja Zdenka Vrgoč te dodala kako im je glina pala u ruke zbog posla, a da ne oblikuju ovaj materijal, obje bi i dalje bile u svijetu umjetnosti jer im služi kao terapija i bijeg od svakodnevnog stresa.
Ljubav prema lončarstvu
Prijelomni trenutak da ove dvije prijateljice pokrenu nešto svoje bio je kada je Zdenki prijatelj nakon diplome 2013. godine poklonio lončarsko kolo, a Martini djed radionicu u centru Zadra.
- Martina je u tom periodu odlazila na kvalitetne obuke drugih umjetnika i lončara. Uz to, imala je ogroman prostor u kojoj je njen djed prije izrađivao brodove, a sada ga koristimo kao studio za izradu proizvoda od gline. Zajedničkim sredstvima smo ga obnovile uz pomoć prijatelja - stavile smo nove podove, prostor opremile policama, riješile rasvjetu i zidove. Ja sam, pak, od prijatelja dobila lončarsko kolo i keramičku peć. Napravile smo Instagram i Facebook profil te tako prikupile smo sve što je bilo potrebno za pokretanje nečeg svoga – kaže Vrgoč.
Ipak, najvažnije od svega, kaže Zdenka, imale su veliku podršku prijatelja i obitelji koji iznimno cijene ručni rad jer znaju koliko vremena i truda je potrebno uložiti da bi se se proizveo kvalitetan predmet od gline. Posebnu potporu dobivaju od Martinine umirovljene mame Nede koja im kao punopravna članica Krakle keramike pomaže u oblikovanju gline, bojanju i dizajniranju. Ipak, trebalo joj je nekoliko godina da prikupi dovoljno znanja kako bi se upustila u lončarstvo.
Dugotrajan proces
Iako oblikovanje keramičkih rukotvorina naizgled djeluje sasvim jednostavno, proces je sve samo ne lagan i brz. Proizvodnja jedne šalice za espresso traje i do nekoliko tjedana, a nerijetko koja i pukne.
- Nakon što se predmet izmodelira, potrebno ga je djelomično osušiti te dekorirati. Najčešće dekoriramo raznobojnim engobama u kojima zatim graviramo dekoraciju. Nakon potpunog sušenja koje u kišnim danima može trajati i do deset dana, slijedi prvo paljenje na 1000 °C. Ono i potom hlađenje peći traje dva dana pa se nakon toga predmeti glaziraju i ponovno pale na malo nižoj temperaturi. Radimo uglavnom s bijelim glinama i isključivo bezolovnim glazurama tako da su naši predmeti sto posto sigurni kod pripreme i posluživanja hrane – ističe Vrgoč te nadodaje kako je u proizvodnji između deset do 20 posto gubitak, odnosno proizvodi nerijetko pucaju tijekom pečenja ili se glazura ne uhvati. To je, kaže, za lončarstvo standard, a puknute komade iskoriste kao posudice za držanje olovaka ili im pronađu mjesto u svojim domovima.
Glinu nabavljaju iz Italije i Njemačke, a upravo su im talijanske omiljene jer su jedne od najotpornijih i mogu se peći na iznimno visokim temperaturama. Premda slični, svi njihovi proizvodi su zapravo različiti i potpuno jedinstveni. Čak i ako klijent naruči dvije iste šalice, one će se razlikovati u nekoj sitnici jer, kaže, upravo je to ljepota handmade proizvodnje.
A cijena?
- Promatrale smo tržište keramike i tako definirale cijenu. No, uz to smo i „izvagale” koliko iznosi trošak materijala, boja, zlata, struje i same izrade. Na koncu smo se složile da će se cijene kretati između 100 i 450 kuna. Naš najpovoljniji proizvod je mala espresso šalica, a najskuplji veliki keramički pladanj – kaže Zdenka.
Odlične reakcije
Reakcije ljudi na njihove šarene zdjelice, šalice, nakit i podmetače su odlične, a pozitivni komentari su im vjetar u leđa da nastave stvarati svoju kreativnu priču. Većina kupaca je iz Zagreba kojima zahvaljujući kurirskim uslugama šalju svoje proizvode.
Upravo su se usluge Hrvatske pošte pokazale najpouzdanijima i jako važan čimbenik u procesu poslovanja, posebice obrtnicima koji isključivo putem web shopa dostavljaju svoje proizvode. Hrvatska pošta uvijek nastoji poboljšati to iskustvo u korist krajnjeg potrošača, ali i samog obrtnika. Iz tih je razloga u svoju ponudu uvrstila uslugu slanja paketa paketomatima pomoću kojih poduzetnici mogu slati i preuzimati pakete 24 sata, sedam dana u tjednu.
Paketomat je idealan kanal dostave usluge Paket24 i za ljude koji nemaju vremena za dogovaranje s dostavljačem ili za čekanje u redovima. Postavljen je na 160 lokacija, a do kraja godine bit će ih 310.
Odlično je rješenje i za one kojima se paketomat nalazi blizu doma, posla, omiljenog trgovačkog centra ili, primjerice, teretane jer na taj način uvijek mogu usput pokupiti svoje pakete bez da mijenjaju svoje pretrpane dnevne rasporede. Dostupan je kada god korisniku odgovara i jednostavno se koristi. Naime, za otvaranje pretinca dovoljno je samo ukucati dobiveni PIN i preuzeti svoj paket. Ako ga još niste imali priliku koristiti, u tom slučaju pogledajte video na službenoj web stranici Hrvatske pošte s uputama kako preuzeti i vratiti svoju pošiljku.
- Iako nam je ovo „sekundarno” zanimanje, radimo ga s puno ljubavi. Uvijek govorim da bi drugi zavoljeli vaš proizvod, morate sami vjerovati u njega. Gledam nekako po sebi. Sama obožavam handmade predmete i uvijek radije nabavim takvu keramiku. Možda jer se sama bavim time te znam koliko je truda i vremena uloženo za jednu šalicu, a možda i jer mi je urođena ljubav prema rukotvorinama. Poseban je osjećaj piti iz šalice koju je netko sam izradio, koja nije djelo velike proizvodnje. Isto tako, izniman je osjećaj jesti iz tanjura kojeg su nečije ruke nježno oblikovale i ukrasile. Volim unikatnost i ručni rad, a posebno cijenim kada proizvod ima svoj šarm i otisak proizvođača u sebi – kaže Vrgoč te nadodaje kako u prosjeku od ove djelatnosti zarade oko 6.000 kn neto vrijednosti, ali da se posvete isključivo lončarstvu mogle bi živjeti isključivo od njega.
U njihovoj se radionici mogu pronaći minimalizam, pastelne boje i skandinavski stil. No, oslikavanje i dizajn rado mijenjaju ako se dosjete novih ideja ili nađu vremena za igranje s dekoracijama.
- Ideje dolaze spontano, no nekako najviše inspiracije dobijemo za Božić i tijekom studenog kada je potražnja najveća. Motivacija također prirodno dolazi i tijekom radionica o ručnom oblikovanju gline koje jednom do dva puta godišnje organiziramo u studiju za šest polaznika. Ondje ljubitelji keramike mogu sami napraviti svoje proizvode, oslikati ga, ispeći i na koncu ih ponijeti doma. Reakcija ljudi je izvrsna jer ljudi općenito obožavaju DIY seminare – ispričala je Vrgoč.
Što nosi budućnost za ove dvije ljubiteljice keramike?
Obje će nastaviti raditi u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju jer su zaljubljene u ovaj posao te prema njemu, u jednakoj mjeri kao i prema vlastitoj radionici, osjećaju neizmjernu ljubav. Kada je riječ o zajedničkom hobiju, i dalje će jednakim intenzitetom stvarati proizvode koji će u budućnosti krasiti nečije domove, a uskoro će se „baciti” u kreiranje božićne kolekcije u suradnji s drugim hrvatskim kreativcima.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatske pošte.