Ako netko traži lijepo mjesto za život, svakako bih mu preporučila Hrvatsku, no ako tu dolazi da bi razvijao posao i zaradio novac, definitivno bih mu prijateljski savjetovala da ode nekamo drugo - govori 35-godišnja Soyeon Won, koja se prije gotovo deset godina iz Seoula doselila u Zagreb, a u 2015. je nasuprot ulaza u Dolac u ulici Pod zidom otvorila korejski restoran Cro K. K kao koreja, a Cro kao Hrvatska, koju je, priznaje, toliko zavoljela da je svog starijeg sina koji danas ima osam godina nazvala Cro jer se rodio u Hrvatskoj. U Koreji, kaže, inače ne postoji takvo muško ime, ali njoj baš dobro zvuči.
Nije nikakva tajna da stanovnici Južne Koreje vole Hrvatsku, o čemu najbolje svjedoče podaci o sve većem broju turista koji posljednjih godina pristižu iz te daleke zemlje u kojoj se hrvatska turistička ponuda jako dobro reklamira. Izvrstan efekt ostvarilo je i nekoliko veoma popularnih televizijskih reality showova koji su se prikazivali prije nekoliko godina, a koji su se snimali u Hrvatskoj nakon čega su znatiželjni Korejci, očarani ljepotama gradova i prirode koje su vidjeli, pohrlili k nama.
Neki su poput Yo Han Kima, vlasnika korejskog dućana, u Hrvatsku došli na godišnji odmor, pa im se toliko svidjela da su odlučili ovdje živjeti i pokrenuti vlastiti poslove, no takvi su još uvijek veoma rijetki. Savjetnica u korejskom veleposlanstvu u Zagrebu Gye Yoen Cho otkriva nam kako prema njezinim saznanjima u Hrvatskoj živi oko 180 državljana Južne Koreje, no kako se oni nisu obvezni prijaviti veleposlanstvu, stvarni broj je zasigurno i nešto veći. Dobar dio ih je u Hrvatsku došao studirati, a neki rade u predstavništvima korejskih tvrtki od kojih najveće ima Samsung.
“Korejskih je turista u Hrvatskoj sve više, a nadam se da će biti i više investitora. Za sada je takvih primjera malo, no dosta ih istražuje tržište i raspituje se o mogućnostima za pokretanje poslova uglavnom vezanih uz turizam, ali i značajnije investicije”, kaže Gye Yoen Cho.
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvih osam mjeseci ove godine Hrvatska je povećala izvoz u Južnu Koreju za 117,5 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, na 509,33 milijuna kuna. Istodobno je uvoz povećan za 51 posto, na približno 917 milijuna kuna. Gospodarska suradnja između Koreje i Hrvatske raste, ali ne onoliko brzo koliko bi mogla, a Hrvatska se nije osobito iskazala ni u privlačenju izravnih investicija iz te azijske zemlje, istaknuto je prošli tjedan i na Korejsko-hrvatskom gospodarskom forumu koji se održao u Zagrebu.
Hrvatsku je prošle godine posjetilo 444 tisuće korejskih turista, a očekivati je da će ove godine biti još brojniji. U prvih sedam mjeseci bilo ih je 180 tisuća ili 29 posto više u odnosu na isto razdoblje 2017. U Zagrebu su Korejci već nekoliko godina za redom najbrojniji gosti, a u prvoj polovici godine hrvatski je glavni grad posjetilo njih 55.600, čak 43 posto više nego prošle godine. Svi očekuju da će se pozitivni trendovi nastaviti i u narednim godinama jer su i ove godine u Hrvatskoj snimljena dva korejska reality showa, a prvog rujna je Korean Air uveo i izravnu zrakoplovnu liniju između Zagreba i Seoula dvaput tjedno, čime je Korejcima Hrvatska postala dostupnija nego ikada.
Prodajni predstavnik tvrtke Korean Air za srednju i istočnu Europu Michal Ohnesorg za Globus tvrdi kako je linija uvedena ponajprije zahvaljujući velikom broju korejskih turista koji putuju u Hrvatsku. Međutim, povećao im se, tvrdi, i broj putnika iz Hrvatske i susjednih zemalja kojima je Koreja krajnje odredište ili preko Seoula uz samo jedno presjedanje stižu do 80 destinacija diljem Azije i Oceanije.
“Smatramo da je uvođenje leta Seoul - Zagreb bila dobra poslovna odluka i uvjereni smo da će ta linija biti uspješna i u budućnosti”, zaključuje Ohnesorg. Istraživanja su pokazala da korejski turisti traže destinacije koje će ih inspirirati, gdje će naučiti nešto o povijesti i načinu života, proširiti svoja znanje i vidike, a podjednakim intenzitetom putuju svih 12 mjeseci u godini. Grupe korejskih turista u Hrvatskoj redovito posjećuju korejske restorane, a u Zagrebu su dva, Cro K u središtu grada i Omma u Unskoj ulici na Trnju.
Vlasnica restorana Cro K Soyeon Won studirala je u Koreji talijanski jezik i književnost, radila kao prevoditeljica i maštala kako će studij dovršiti u Italiji. Onda se udala, a njezin je suprug dobio posao u korejskoj ambasadi u Zagrebu što se njoj jako svidjelo jer je Hrvatska jako blizu Italije. On je iza sebe imao tri godine kuharskog iskustva koje je stekao radeći u restoranima u Americi. Ona, priznaje nam, nije imala nikakve veze s gastronomijom. Kada su im sinovi, koji su se rodili u Hrvatskoj, malo porasli, Soyeon Won prije nekoliko godina počinje razmišljati o pokretanju vlastitog posla i tako u lipnju 2015. otvara restoran nakon što je nakon deset mjeseci potrage našla prikladan prostor u kojem je prije toga bio kafić. Morali su dosta uložiti u uređenje. U prizemlju je sala s 33 sjedala, a u podrumu još jedna s 40 i kuhinja.
“Moj prijatelj ima restorane u Beču i ostao je začuđen kada sam mu rekla kolike su cijene najma prostora u centru Zagreba, gotovo kao u Beču. Zagreb je u usporedbi sa Seoulom jako miran i ugodan za život. U Koreji se svi međusobno natječu i uspoređuju. Ovdje smo sretni, djeca idu u britansku školu, a suprug je nedavno otvorio svoju tvrtku koja se bavi prodajom metalnih proizvoda iz Koreje. Kada sam pokretala posao, jako su mi važna bila poznanstva s ljudima iz Hrvatske koji su mi mnogo pomogli oko administracije koja je daleko kompliciranija nego u Koreji. Moj muž kaže da ni u Americi nije tako zahtjevno kao u Hrvatskoj”, ističe mlada Korejka zadovoljna što iz godine u godinu ima sve više gostiju naročito u turističkoj sezoni koja, kaže, traje od ožujka do studenoga. Stoga je, dodaje, zadovoljna poslovanjem, a nada se da će iduća godina biti još bolja od ove. Gosti su joj većinom turisti, i to ne samo Korejci nego, otkriva, ima i dosta Nijemaca, Francuza, Amerikanaca, Kineza, Malezijaca i drugih koji vole korejsku hranu. No veseli je što sve više dolaze i Hrvati kako bi probali nešto novo i egzotično, a neki su već postali i stalni gosti.
U početku je Soyeon Won većinom sama kuhala, no već godinu dana ima korejske kuhare, trenutačno dvojicu mladića koji su se iz Seula zbog posla kod nje doselili u Zagreb. Ukupno zapošljava četiri kuhara i tri konobara. Nije joj, tvrdi, lako ljeti zadržati hrvatske radnike jer bi svi išli raditi na more gdje su veće plaće.
“Hrvatski su zakoni mnogo više naklonjeni radnicima nego u Koreji. Događalo mi se da mi konobar ili kuhar kaže da ne može raditi, a ja mu ne mogu ništa. Mnogo je razloga zbog kojih u Hrvatskoj zaista nije lako poslovati pa znam neke Korejce koji su ovamo došli da bi pokušali nešto raditi, no brzo su odustali. Ja nemam namjeru nikamo ići odavde. Svakog ljeta idemo na more i nigdje nisam vidjela tako lijepu obalu kao u Dalmaciji, a imam i sve više prijatelja Hrvata. Ne spadam u one Korejce koji ne mogu živjeti bez kimčija, korejskog fermentiranog pikantnog kupusa, pa kod kuće često pripremam europska jela, a od hrvatskih posebno volim sarmu i kulen”, govori Soyeon Won, kojoj Koreja ne nedostaje jako iako zbog posla i brige oko djece ne stigne onamo otputovati češće nego jednom u nekoliko godina, no zato joj rođaci često dolaze u Zagreb. Pričaju joj kako posljednjih godina u Koreji vlada ekonomska kriza zbog koje je dosta mladih otišlo u inozemstvo u potrazi za poslom. No čini joj se da je životni standard u prosjeku u Koreji veći nego u Hrvatskoj.
“Jako mi je lijepo u Hrvatskoj i nije mi žao što sam došao”, tvrdi 24-godišnji kuhar Cheal Won Jung, koji je prije nekoliko mjeseci stigao iz Seoula.
“Molim vas napišite da je moja šefica Korejka najbolja koju sam ikada u životu imala”, poručuje nam konobarica Adrijana Mijatović, koja u restoranu radi proteklih osam mjeseci. Prvih šest bila je pomoćna kuharica, a onda joj je vlasnica predložila da prijeđe na konobarsko mjesto jer je trpjela bolove u leđima. Jako joj se, kaže, svidjela ta ljudska gesta, a tvrdi i kako je njezina poslodavka veoma profesionalna i poštena. Plaća je, dodaje, pristojna i uvijek na vrijeme.
Kuhar Cheal Won Jung
“Korejci nisu osobito zahtjevni gosti i bili su zadovoljni i kada sam im ja kuhala jer me je šefica svašta naučila. Hrvati obično traže da im preporučim neko jelo i najčešće im se jako svidi”, ističe Adrijana Mijatović. A među stalne goste korejskog restorana spada i poduzetnik Krešimir Derjanović, koji zbog posla često putuje u Koreju gdje je i zavolio korejsku kuhinju i kulturu.
“Sretan sam što napokon u Zagrebu mogu jesti kao da sam u Seoulu. Tko poput mene voli meso, salatu i ljute začine, vjerojatno se neće razočarati. Korejska mi je kuhinja mnogo draža od kineske”, otkriva Derjanović koji trguje medicinskim proizvodima.
Prvi korejski restoran u Zagrebu, u Ulici kneza Mislava, otvorila je prije gotovo pet godina Kyung Sook Cho. Početkom ove godine pod imenom Omma radi na novoj lokaciji, u Unskoj ulici na Trnju.
Vlasnica priča da se na preseljenje u Hrvatsku odlučila nakon što se gledajući TV showove uvjerila da je zemlja jako lijepa, a saznala je da nema ni jedan korejski restoran. S njom je došla i kći, danas 25-godišnja Min Young Kim, koja studira dizajn u Eindhovenu u Nizozemskoj, a proteklu godinu većinu vremena provodi u Zagrebu, uči za ispite i pomaže majci u restoranu.
“Prvenstveno smo računali da će nam gosti biti korejski turisti, no ispostavilo se da dolazi i dosta Hrvata pogotovo zimi izvan turističke sezone, kada čine više od 90 posto gostiju. Zbog komplicirane administracije nije mi bilo lako pokrenuti posao, a još je teže kad ne znaš jezik. Danas kada gledam unatrag shvaćam koliko je dolazak u Hrvatsku bio hrabra odluka, a da sam znala koliko ću se namučiti, nisam sigurna da bih se u to sve upustila. No, sada je lakše. Imam petero stalno zaposlenih i troje koji rade povremeno, a ja sam glavna kuharica”, priča Kyung Sook Cho, koja u restoran stiže svako jutro već oko sedam da bi sve pripremila, a kući rijetko kad odlazi prije kasno navečer jer restoran radi do 21 sat, no nakon toga treba još sve pospremiti.
Navikla je puno raditi i ne krije da u početku nije shvaćala hrvatski mentalitet. Korejci u pravilu rade mnogo više od Hrvata, koji, kaže, više drže do slobodnoga vremena i s time se već pomirila. Sretna je što je ipak uspjela naći vrijedne hrvatske kuhare koje je naučila pripremati tradicionalna korejska jela od kojih je sastavljen cijeli jelovnik. Namjerno nije htjela jela prilagođavati zapadnjačkom ukusu jer joj je njezina ideja bila da u restoranu vlada domaća opuštena atmosfera. Njezini zaposlenici kažu da im je ona kao mama koja se o svemu brine, a i Omma na korejskom znači mama.
“Posao nam dobro ide, uspijevamo zaraditi koliko nam treba za normalan život, a i ovdje se jako ugodno osjećamo. Dolazak u Hrvatsku bio nam je prvi susret s Europom. Nije lako sve ostaviti iza sebe i otići na drugi kraj svijeta. Oko snalaženja nam je u početku puno pomogao mamin brat, moj ujak Sang Yeon Cho, koji već 10 godina živi i radi u Beogradu. Svake godine moramo produživati dozvolu boravka”, govori kći vlasnice. Obje su velike ljubiteljice pasa i imaju ih čak četiri – dva labradora, buldoga i čau-čaua – s kojima vole ići na Sljeme koje im je blizu jer žive u Šestinama. Oduševila ih je i hrvatska obala. Kyung Sook Cho očekuje da će nedavno uspostavljeni direktni letovi dovesti u Hrvatsku još više korejskih turista, ali i ljudi zainteresiranih za posao, pa je uvjerena da će se u Zagrebu uskoro otvoriti još nekoliko korejskih restorana. Otkako je došla u Zagreb, još nije bila u Koreji jer ne stigne od posla, pogotovo ljeti kada je restoran pun gostiju.
“Korejci jako vole putovati, a u Hrvatsku ih najviše privlači očuvana priroda jer je u Koreji sve izgrađeno, gusto naseljeno i betonirano. Tamo se živi jako užurbano i mnogi dućani rade 24 sata na dan, pa mi je u početku bilo čudno što se ovdje navečer zatvaraju”, kaže gospođa Cho koja pomalo svladava hrvatski jezik, a gostima redovito daje recepte za korejske specijalitete. Kod nje povremeno rade studentice s Filozofskog fakulteta Petra Bronić i Margita Jaković, koje uče korejski jezik pa ga na poslu imaju prilike vježbati. Tvrde da nije tako teško kao što se čini.
Yo Han Kim (39) u ožujku je u Radićevoj ulici otvorio dućan s korejskim proizvodima Korean Mart, prvi takav u Zagrebu.
“Prvi put sam bio u Hrvatskoj turistički prije sedam godina, a u ožujku prošle godine došao sam s namjerom da pokrenem posao. Htio sam otvoriti restoran ulične hrane jer sam u Koreji radio kao kuhar u okolici grada Busana na krajnjem jugu zemlje. I moj je otac 25 godina bio kuhar. U Zagrebu sam krenuo tražiti poslovne prostore i partnere i napokon sam našao ovaj prostor u Radićevoj, ali sam se odlučio za početak krenuti s dućanom jer je to ipak jednostavnije od ugostiteljstva za koje bi mi svakako trebao hrvatski partner kojeg još uvijek nemam”, govori Kim koji je prije Hrvatske šest godina živio u Slovačkoj, gdje ima vlastitu rent-a-car tvrtku. U odluci da se preseli u Hrvatsku presudna je bila želja njegove supruge, također Korejke, kojoj se ovdje jako svidjelo.
“Za razliku od Slovačke, u Hrvatskoj gotovo svi govore engleski. Uz to, ljudi su u Hrvatskoj mnogo topliji i otvoreniji. Stvarno nam se sviđa hrvatski mentalitet. U Slovačkoj ljudi imaju dobre radne navike, ali nisu tako prijateljski raspoloženi prema strancima kao u Hrvatskoj, gdje je, primijetio sam, normalno da ti nepoznati ljudi priđu na ulici i pomognu ti ako ti zatreba. U Zagrebu smo unajmili stan i, dok ja radim, supruga većinu vremena provodi brinući se o kćeri i sinu koji imaju tri i dvije godine. Sretni smo ovdje, a Zagreb mi je najdraži ljeti i sada u prosincu u predbožićno doba.
U Slovačkoj sam proveo dosta vremena i znam kako funkcionira posao, dok mi je u tom pitanju u Hrvatskoj još sve novo i nepoznato iako nema baš velikih razlika”, kaže Kim. Dućan s korejskim prehrambenim proizvodima otvorio je u ožujku ove godine i još ne zarađuje dovoljno da bi pokrio sve troškove, pa ono što zaradi u Slovačkoj potroši u Hrvatskoj, no vjeruje da će se i to uskoro promijeniti.
Troškovi su, kaže, veliki – od najma za prostor do raznih davanja državi i plaća zaposlenika. Svjestan je da od jednog malog dućana ne može ostvariti veliki profit, no ne očajava jer, kaže, još uči i prilagođava se hrvatskom načinu poslovanja da bi s vremenom, nada se, širio posao pa možda i otvorio restoran kao što je planirao. Ima troje zaposlenih jer po hrvatskim zakonima mora imati najmanje troje zaposlenih hrvatskih državljana budući da nije državljanin EU.
“Radićeva ulica u samom je središtu grada gdje ima mnogo turista pa tako i korejskih. Stoga sam mislio da će mi upravo Korejci biti najbrojniji kupci, no jako me ugodno iznenadilo što su gotovo polovica kupaca Hrvati koje zanima što se ovdje prodaje pa uđu i obično nešto kupe. Hrvatima se najviše sviđa korejska tjestenina, a redovito me pitaju i kako se pripremaju korejska jela, pa im dajem recepte i savjetujem koje sve sastojke trebaju. Stariji ljudi u Koreji prilično su konzervativni kad je prehrana u pitanju pa kada putuju po svijetu radije jedu hranu na koju su navikli nego što isprobavaju lokalne specijalitete. Dođu k meni u dućan i kupe nešto što si mogu jednostavno pripremiti, a nezaobilazan sastojak je kimči koji se u Koreji stavlja u gotovo sva jela”, priča Kim koji ne vjeruje da će se Korejci masovno upuštati u pokretanje poslova u Hrvatskoj. Svojim sunarodnjacima koji su zainteresira za dolazak u Hrvatsku on, otkriva nam, uvijek kaže da prvo ovdje provedu neko vrijeme, barem tri mjeseca kako bi se upoznali s kulturom i običajima, ali i ljudima jer će teško uspjeti u poslu bez pomoći nekog iz Hrvatske tko će ih savjetovati u pravnim, administrativnim i računovodstvenim pitanjima. Također smatra da bi mu bilo mnogo lakše kada bi naučio hrvatski pa namjerava upisati tečaj jezika jer svoju budućnosti vidi u Hrvatskoj. Dosta je riječi naučio od hrvatskih suradnika, poznanika i kupaca. Također kaže kako mu nije lako naći i zadržati kvalitetne radnike. On ponekad radi kasno u noć jer kada se dućan zatvori treba napuniti police novom robom koju uglavnom nabavlja iz Austrije od veletrgovaca što je uvoze iz njegove daleke domovine.
Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa