Radnike Peveca jučer je razveselila informacija da će minimalna plaća od početka iduće godine narasti za 1000 kuna bruto.
Štoviše, Pevec planira u 2019. uložiti čak 20 milijuna kuna u prosječne bruto plaće svojih zaposlenika, čime bi one u prosjeku porasle za 12 posto. Plaće u Pevecu u protekle su dvije godine već porasle 10 posto, a upravo u tom razdoblju može se uočiti zanimljiv trend, koji sve više jača: poslodavci su shvatili da bez kvalitetnog radnika ne mogu i ako ga žele zadržati u tvrtki, a na kraju krajeva i u zemlji, to mogu učiniti s dobrom, odnosno boljom plaćom. Stoga su počeli povećavati plaće, najčešće minimalne, i odašiljati poruku da su im zaposlenici na prvome mjestu, ali i da bi država trebala provesti potrebne reforme kako bi sa svojom praksom mogli i nastaviti. Trend je još u proljeće pokrenula turistička branša, a nastavili su ga trgovci.
Strategija
Tako je još početkom godine Valamar Riviera najavila da će povećati plaće za 11,5 posto te uložiti više od 20 milijuna kuna u povišice svih djelatnika s fokusom na osnovna zanimanja. Valamar je i posljednjih godina progresivno povećavao osnovnu plaću svojih zaposlenika te je prosječna plaća u toj kompaniji za 2017. bila 20 posto veća od prosjeka turističkog sektora u Hrvatskoj. Plava laguna svim je zaposlenicima povećala plaću za 7 posto, a sobaricama posebno za 10 posto, dok je lošinjska Jadranka grupa svim djelatnicima osnovicu plaće povećala za 2 posto te zajamčila da nijedan radnik u sezoni neće imati manje od 4000 kuna neto.
Potom se u akciju uključio i Lidl, koji je svojim radnicima plaće povećao u prosjeku za 8,5 posto jer su “zaposlenici, kao i kupci, uvijek na prvome mjestu”, a onda i Konzum, čijih je 1900 zaposlenika dobilo 6 posto veće plaće.
I Podravka radi slično; nedavno je najavljeno da će se plaća povećati radnicima s najnižom plaćom za oko 1000 kuna neto jer, kako je tada naglasio predsjednik Uprave Podravke, bez zadovoljnog radnika nema ni uspješne kompanije.
To znaju i u Cromarisu, u kojem je ugovoreno povećanje bruto osnovice s 2550 na 3000 kuna plus 200 kuna stalnog dodatka.
Praksa
Nadalje, tvrtka Eko Međimurje nedavno je izvijestila da je novim kolektivnim ugovorom osiguran rast plaća zaposlenika za 6 posto.
- Planiramo i dodatno povećati plaće radnika u proizvodnji, što će za većinu proizvodnih radnika značiti značajno veće plaće od 1. listopada - rekao je tom prilikom predsjednik uprave te tvrtke Saša Novaković te dodao da Eko Međimurje aktivno poduzima niz mjera za zadržavanje i privlačenje radnika i kontinuirano povećava primanja radnika u skladu s poslovnim rezultatima te poboljšava uvjete rada svojih zaposlenika.
No, jednako tako od Vlade očekuju hitno poduzimanje ozbiljnih mjera koje će zaustaviti iseljavanje radno sposobnog stanovništva iz Hrvatske, od kojih najvažnijom smatraju značajno porezno rasterećenje plaća. Slično se može čuti i iz redova samih poslodavaca.
- Poslodavci su počeli dizati plaće već s prvim naznakama rasta BDP-a i već su anticipirali problem nedostatka radne snage. Povećanjem BDP-a raste i konkurentnost tvrtki i gospodarstva, povećava se i obujam poslova. Tako su i poslodavci, u skladu sa svojim mogućnostima i da ne ugroze opstojnost tvrtke, s prvim naznaka oporavka počeli dizati i plaće. To se prije svega moglo vidjeti na turističkom sektoru, a potom i u drugim sektorima gdje je došlo do povećanog obima poslova. Poslodavci i dalje ulažu u rast plaća, no problem je što to mogu do određene granice jer sada “jedu” vlastitu dobit, koju bi zapravo trebali lagati u daljnji razvoj poslovanja. Jer, ako ne ulažeš, onda stagniraš, ako stagniraš, onda padaš. I dalje se radi na rastu plaća, zato poslodavci traže porezne reforme, kako bi raspoloživa sredstva i dalje mogli ulagati u rast plaća - njihov je komentar.
Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb ima nešto drugačije mišljenje. Kaže kako praksa pokazuje da je porast dobiti bio veći nego porast plaća, što znači da su dosad benefiti rasta distribuirani natprosječno prema poslodavcima, a ne posloprimcima.
- Druga stvar je da ne može kompletan rast plaća proizlaziti samo iz poreznog opterećenja nego i iz poduzetničke i inovativne aktivnosti. Javni je sektor u istoj situaciji i već devet godine traje pritisak na plaću. Što se tiče minimalne plaće, problem je što ne postoji veza između minimalne plaće i minimalne mirovine. Plaćali vi 2700 kuna ili 3700 kuna plaće, mirovina će biti jednaka. Posljednjih deset godina Hrvatska je bila zemlja s najmanjim porastom plaća, poslodavci su u posljednje tri godine prespavali trendove u smislu promjena na tržištu rada i drugi su im oteli radnike - jasan je Lovrinčević.
Daljnje analize
Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije smatra da je povećanje plaća, pogotovo onih minimalnih, “načelno dobro, ali treba napraviti daljnje analize kako bi se vidjeli pravi učinci”.
- Plaće se najviše dižu u sektorima trgovine i turizma, nisam siguran da istu mogu napraviti i industrije s manjim prihodima. Rekao bih da su oni koji su to mogli, povećali plaće i to je svakako pohvalno, ali očekivano s rastom BDP-a. Sve ide tome da se minimalna plaća približi prosječnoj - naglasio je Bejaković.
Na pitanje hoće li to zadržati ljude u Hrvatskoj i smanjiti ogroman odljev radnika, Bejaković odgovara da će veće plaće sigurno pomoći ljudima, posebno onima koji su i inače zarađivali minimalac, ali da najavljena povećanja nisu dovoljna da odgovore od odlaska one koji su već napravili računicu.