Omogućava EY

Šestero poduzetnika koji su uspjeli u Hrvatskoj: kako smo riješili naše najveće izazove

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

5.11.2018. u 11:50

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

5.11.2018. u 11:50

Cakovec, 100316
Gala i Ksenija Vrbanic.
Gala ce na predstojecem Fashion.hr-u imati svoju reviju.
Na fotografiji: Ksenija Vrbanic.
Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix
Željko Hajdinjak / CROPIX

Ksenija Vrbanić

Krenule su prijave za novog EY Poduzetnika godine. Prijavite se ili predložite uspješne poduzetnike na geoy.ey.com do 9. studenoga.

U novoj rubrici na Jutarnjem "EY Poduzetnik godine" pet poduzetnika koji su ujedno bili finalisti programa EY Poduzetnik godine u 2016. i 2017. objasnili su koji im je bio najveći izazov u karijeri i kako su ga riješili.

Dragutin Kamenski, Kamgrad

Vlasnik Kamgrada i finalist programa EY Poduzetnik godine 2016., Dragutin Kamenski poduzetnik je 38 godina, a danas je suočen s izazovom koji ne može sam riješiti.

1. Koji je najveći izazov s kojim ste se susreli u poduzetničkoj karijeri?

Kad ste u građevinarstvu toliko dugo kao ja, izazova ne nedostaje. No, posljednjih godina Kamgrad jednostavno ne može izaći na kraj s nedostatkom radnika. Kriza nije nijedan sektor pogodila tako jako kao naš, pa neko vrijeme nije bilo posla, a kada su se projekti opet počeli pojavljivati, više ih nije imao tko odraditi: u inozemstvo je otišlo 30 posto Kamgradovih radnika, a to je gubitak koji se ne može nadoknaditi. Morali smo odbijati projekte, najviše turističke, jer ih nema tko realizirati, a i nismo imali mogućnosti sami investirati, nego od 2010. uglavnom radimo kao glavni izvođač za nekog poznatog investitora. Projekte nam je sigurnije odbiti nego na njih pristati i ne izvršiti ih jer onda moramo investitoru isplatiti 10 posto vrijednosti cijelog ulaganja.

2. Kako ste ga riješili?

Nažalost, odlazak radne snage tako je velik problem da same kompanije jednostavno ne mogu učiniti dovoljno da to zaustave. Da, možemo povećati plaće, ali to nikad neće biti na razini na kojoj je u Njemačkoj ili Irskoj. I jednostavno nije dovoljno, ljudima treba dati besplatne vrtiće, kvalitetno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, uređenu državu u kojoj se korupcija kažnjava, a to još dugo neće naći u Hrvatskoj. Ni ova Vlada, kao ni one prije nje, ne rade dovoljno. Mi smo proveli istraživanje tržišta radne snage u zemljama bivše Jugoslavije, Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, ali tamo nema radne snage koju bismo mogli angažirati. Propustili smo priliku uvesti radnike iz BiH kada je trebalo, a sada su svi oni otišli u države s boljim uvjetima od Hrvatske. Iskoristili smo nešto uvoznih kvota, ali to, definitivno, nije dovoljno jer jednostavno nismo toliko privlačni strancima.

Ksenija Vrbanić, XD

Ksenija Vrbanić, finalistica programa EY Poduzetnik godine 2016., pokrenula je prvi studio za dizajn u Hrvatskoj prije 34 godine, a danas posluje sa 28 zemalja

1. Koji je najveći izazov s kojim ste se susreli u poduzetničkoj karijeri?

Studio za dizajn pokrenula sam prije 34 godine, a prijelomni trenutak dogodio se 2000. kada sam odlučila izići na inozemno tržište. Predstavili smo XD kolekciju u Düsseldorfu i dobili samo pozitivne kritike. Uz to - dobila sam i narudžbe profesionalnih kupaca, oko 1000 komada, a nisam imala kapacitete za njihovu proizvodnju. Situacija se činila nadrealnom - čekaju me vrijedni poslovi, a ja imam samo mali obrtnički atelje.

Bilo je to vrijeme vrlo nepovoljnih kredita, pada proizvodnje, posebno u tekstilnoj industriji koja je bila na koljenima. A još je manje razumijevanja bilo za avangardu kakvu je radio XD. Morala sam prikupiti novac za priču koju nitko nije razumio. Čak su nam i one banke koje su nas podržavale kao redovne platiše okrenule leđa. Kada bih rekla da planiram sagraditi industrijski pogon i izvoziti dizajnerske kreacije, gledali su me u šoku i rekli da je to nemoguće na osnovi naših financijskih rezultata te me ljubazno ispratili van.

2. Kako ste ga riješili?

Nisam očajavala, to nije moja karakteristika. Znala sam da se i ta vrata kad-tad moraju otvoriti. U to vrijeme imala sam 10 zaposlenika, a nisam imala novca za zapošljavanje novih. Isporučili smo manje narudžbi nego što smo planirali, ali bila sam uporna. Sama sam često radila dan i noć. To se odrazilo na iduću sezonu - jer većina tih prvih kupaca više nije imala povjerenja u nas, ali srećom, pojavili su se neki drugi. Četiri sezone poslije došli smo do razine da bismo mogli isporučiti svaku pošiljku. Taman kad sam se spremala založiti vlastitu imovinu u proširenje proizvodnih pogona 2009. HBOR je pokrenuo novu liniju kredita za žene u poduzetništvu. Nakon toga je počeo dolaziti profit. Bilo je teško, a danas izgleda jednostavno. XD ima 47 zaposlenika, a kupci iz 28 zemalja na 5 kontinenata prepoznaju avangardu iz Hrvatske kao nešto što žele imati u ormaru.

Frane Franičević i Darko Paviša, RASCO

Frane Franičević i Darko Paviša, finalisti programa EY Poduzetnik godine 2017., prije 28 godina pokrenuli su tvrtku Rasco, a danas imaju 310 radnika i izvoze u više od 35 zemalja

1. Koji je najveći izazov s kojim ste se susreli u poduzetničkoj karijeri?

Do 1990., do osnivanje kompanije RASCO, Frane Franičević i ja, radili smo u poduzeću Bilokalnik u Đurđevcu. Frane je bio direktor odjela održavanja, a ja rukovoditelj strojarskog održavanja. Imali smo dobra radna mjesta, no oboje smo osjećali da u tom poduzeću nema sluha za naše ideje. Dali smo otkaz, Bilokalnik je propao, a mi smo tražili nišu u kojoj bismo osnovali svoju tvrtku. Na području cijele jugoistočne Europe nije postojao proizvođač strojeva za održavanje prometnica i tu smo vidjeli svoju priliku. Najveći problem i tada kao i danas bio je - pronalazak i zapošljvanje radnika. Svi govore koliko je bitno ulagati u deficitarna zanimanja, a nama neprestano manjka strojobravara, zavarivača, lakirera, inženjera strojarstva i elektrotehnike... Našli smo se u problemu.

2. Kako ste ga riješili?

Počeli smo surađivati sa srednjim školama u Bjelovaru, Virovitici, Koprivnici i Đurđevcu. Od 40 učenika strukovnih škola metalske djelatnosti koji nam dođu na praksu, troje ili četvero ostaje raditi kod nas. Najbitnija je zainteresiranost! Naš savjet je: budite otvoreni za suradnju, komunicirajte s našim radnicima i najbolje od vas ćemo zaposliti! Studente strojarstva i elektrotehnike stipendiramo sa 1200 do 1600 kuna mjesečno. Fluktuacija inženjera u našoj kompaniji je izrazito niska. Vrlo mali udio radnika nam je otišao van.

Boris Ferkula i Stjepan Basar, Aquaestil Plus

Boris Ferkula i Stjepan Basar, finalisti programa EY Poduzetnik godine 2017.,  prije 20 godina pokrenuli su Aquaestil Plus, a danas imaju 400 zaposlenih

1. Koji je najveći izazov s kojim ste se susreli u poduzetničkoj karijeri?

Prije dvadeset godina nas dvojica smo osnovali tvrtku koja proizvodi opremu za kupaonice, najviše kade i tuš-kade, i promet nam je desetak godina rastao po stopi od 20-ak posto godišnje. Sama ideja da se netko počne baviti poduzetništvom velik je izazov jer je potrebno promijeniti način razmišljanja i djelovanja. Kao najveći izazov izdvojio bih 2008. i veliku krizu. Kupovna moć znatno je pala, a time i prihodi iz izvora na koje je poduzeće Aquaestil plus d.o.o. utrošilo znatne resurse i vrijeme. Prihodi od prodaje naglo su pali, a pojavili su se problemi s naplatom potraživanja koji su prijetili opstanku tvrtke. Na izvoznom planu neka od velikih poduzeća za koja smo radili OEM poslove povukli su proizvodnju u svoje matične proizvodne jedinice te je u kratkom vremenu trebalo reagirati i pronaći izlaz iz ove neperspektivne situacije.

2. Kako ste ga riješili?

Prvi zadatak bio je izraditi temeljitu analizu prijetnji s kojima se poduzeće suočava te razraditi plan. Morali smo kompenzirati drastičan pad prihoda i skok nenaplativih potraživanja na domaćem tržištu. Ulaganjima u tehnološka rješenja i prilagodbe u proizvodnji uspjeli smo zadovoljiti zahtjeve renomiranih proizvođača s tržišta zapadne Europe, za koje smo počeli proizvoditi proizvode i rješenja s velikom dodanom vrijednošću. Počeli smo razvijati samostojeće kade, walk-in tuš sustave, kompozitni materijal “Astone”, koji se upotrebljava za izradu luksuznih pultova u hotelima i na aerodromima, a pritom smo nastojali pružati najbolji omjer uloženog i dobivenog. Zahvaljujući tome, ne samo da smo poduzeće izbavili iz problema, nego smo mu utrli put i postavili Aquaestil kao renomirano ime.

Siniša Stanić, Simplex

Siniša Stanić, finalist nagrade EY Poduzetnik godine 2017., direktor je i suvlasnik tvrtke Simplex iz Slavonskog Broda, koja danas zapošljava 110 ljudi i izvozi u EU, SAD, Australiju, Tursku...

1. Koji je najveći izazov s kojim ste se susreli u poduzetničkoj karijeri?

Tijekom studija ekonomije u Hannoveru proučavao sam način rada obiteljskih tvrtki u Njemačkoj i pronašao područje u kojem želim stvarati – ugradnja dizala i pokretnih stubišta. Posao sam pokrenuo s bratom Ivanom i sestrom Marinom, a o dizalima sam najviše znao ja jer sam četiri godine proveo montirajući ih. Ivan je plinoinstalater, Marina je magistrica hortikulture, sada mi je možda i jasno zašto je ljudima bilo teško povjerovati da imamo dovoljno znanja o liftovima.

Prije nego što sam pokrenuo obrt dogovorio sam posao vrijedan 700.000 eura u Milanu. Naivno sam se nadao da će već dogovoren posao biti dovoljan da banke vjeruju u nas. Nije bio. Išao sam od jedne do druge poslovnice da bismo dobili početni kapital, a svi su me redom odbijali i govorili kako u kreditiranju mog obrta za njih nema boniteta, nema bilance. Na sreću - ni u jednom trenutku nisam pomislio odustati.

2. Kako ste ga riješili?

Nakon što su me sve banke redom odbile - krenuo sam zvati bliže i dalje prijatelje i rođake te ih molio za financijsku pomoć. Računao sam da mi za pokretanje obrta treba 60.000 eura. U dva dana sam skupio 47.000 eura. Većina onih koje sam nazvao, pogotovo onih za koje sam bio siguran da imaju ušteđevine, nije bila voljna sudjelovati. Glatko su me odbili pa je sve ostali na mojoj vlastitoj ušteđevini, onoj mojih roditelja i najbliže familije i prijatelja. Na kraju je sudjelovalo desetak ljudi, koji su uložili od 1000 do 5000 eura. Na putovanjima smo spavali u automobilu jer nam je hotel bio preveliki luksuz. Vrlo brzo svima se vratilo uloženo, a pet godina poslije, 2013., s tri ogromna posla preobrazili smo obiteljski obrt u ozbiljnu tvrtku. Naša dizala sada voze u Berlinu, Monaku, Parizu, Lyonu, Varšavi, a napokon smo počeli dogovarati i više poslova u Hrvatskoj.

Alen Magdić, Multinorm

Alen Magdić, finalist programa EY Poduzetnik godine 2017., pokrenuo je 1998. Multinorm, tvrtku za izradu naprava i alata za zavarivanje u automobilskoj industriji, a danas zapošljava 215 ljudi.

Koji je najveći izazov s kojim ste se susreli u poduzetničkoj karijeri?

Za nekoga tko se rodio, tko je odrastao i školovao se u Njemačkoj, jedan od najvećih izazova bio je povratak u Hrvatsku s nepunih 25 godina, s ciljem pokretanja vlastitog poslovanja. S ocem sam pokrenuo posao krenuvši od nule, jer mi je to omogućilo oblikovanje vlastite tvrtke i biznisa temeljenog na vlastitoj ideji. Pokretanje posla od nule zahtijeva potpunu predanost poslovanju i njegovu cilju te velika odricanja.

Kako ste ga riješili?

Kao prvo, trebalo je pronaći dovoljno mladih koji žele raditi i učiti te s nama postići više, a trebali su nam i iskusni ljudi kako bi nešto mogli odraditi sami. Stručnog je kadra nedostajalo tada kao i danas. Samo predanim radom i ulaganjem u radnu snagu, učenjem i posvećivanjem svakom pojedincu, a da uvijek imate jasan cilj pred sobom, došli smo danas tu gdje jesmo.

Svaki naš posao bio je jedna vrsta izazova. Takva je i posljednja investicija, od 40 milijuna kuna, u gradnju novog pogona. Od ideje do realizacije projekta, kojeg se 45 posto financira bespovratnim sredstvima iz fondova EU, prošle su tri godine, a rezultat je i veći broj radnika: s 89 na 215.

Vizija nam je da postanemo lideri u proizvodnji dijelova i naprava za autoindustriju na europskom tržištu. Kako bismo uspjeli, moramo biti fleksibilni i spremni na inovacije te se tržištu predstavljati s jednakom kvalitetom i konkurentnim cijenama.

Ipak, najveći je izazov stalno ulaganje u ljudski potencijal jer o zaposlenima ovisi uspjeh tvrtke. Analiziranje potencijala, stalno osluškivanje potreba i očekivanja zaposlenika, kao i jasna komunikacija, izazovi su nam svaki dan, a bit će i u budućnosti.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

PROJEKT JE NAPRAVLJEN U PRODUKCIJI NATIVE AD STUDIJA HANZA MEDIJE I EY-a, U SKLADU S NAJVIŠIM PROFESIONALNIM STANDARDIMA JUTARNJEG