Pitanje: Ubijanje štetnika. Može li se od toga živjeti?

Štakor se na latinskom kaže Rattus norvegicus. Može biti smeđi, sivi, kanalski... Blatta orientalis drugo je ime za crnog žohara i on se drži donjih prostora poput podruma i kotlovnica, a Blattela germanica ime za smeđeg žohara. Smeđi idu svagdje, a mogu imati - čujte i počujte - i do 40 tisuća potomaka. Osim što smo znali da je dosadna, sada znamo i da postoji kućna muha (Musca domestica) koja se hrani trulim tvarima, peckavica (Stomoxys calcitrans) koja grize. Postoje i faraonski žuti mravi, crni mravi... Naučili smo svašta u tvrtki Švajger, ovlaštenoj za obavljanje mjera sanitarne zaštite.

- Od muha najgore su kućne muhe, a i fekalne iako su prekrasne, plave i zelene. Po brojnosti su problem žohari, zatim mravi pa stjenice. One se zavlače svuda, od utičnica, prekidača, okvira slika pa do tapeciranog namještaja i madraca, koje najviše vole. Vole ići tamo gdje ljudi najviše obitavaju. Žućkasti mravi znaju također biti problem. Oni ne obitavaju vani, nego samo unutar zgrada. Ima ih u umivaonicima, sudoperu, najviše oko kuhinje. Žohari se drže kuhinjskog bloka i kupaonice, a kasnije, kad prijeđe svaku mjeru, ima ih po cijelom stanu. Jednom sam otvorio vrata jednog stana i odmah pobjegao, toliko je žohara bilo – smije se vlasnik tvrtke Rene Švajger dok nam priča o insektima, glodavcima i inima.

Zvonjava telefona

Bilo je poučno u posjetu tvrtki koja, kako im reklama kaže, svim štetnim glodavcima daje na znanje da bi im mogao stati na rep. I da su oni, štetnici, počeli, a Švajger će završiti. Njih mnogi zovu u pomoć kad se treba riješiti dosadnih buha, muha, stjenica, mravi i ostalih štetočina. Telefon mu je, kaže naš sugovornik, jedna od većih troškovnih stavki. I zvoni često, osvjedočili smo se.

Švajger i njegov tim licenciranih sanitarno-zdravstvenih i veterinarskih djelatnika (ima ih šestero, dvoje radi u administraciji) bavi se dezinsekcijom, dezinfekcijom i deratizacijom (DDD mjere), a uzimaju i mikrobiološke briseve vode i hrane. Dezinfekcijom rješavaju sve patogene mikroorganizme na tijelu i na predmetima. Dezinsekcijom uništavaju kukce koji prenose bolesti (žohare, mrave, buhe, muhe, stjenice, uholaže, moljce, komarce, ose i pauke), a deratizacijom glodavce (miševe i štakore). Za neke od tih mjera treba im puna “ratna oprema”: žuti kombinezon, maska na glavi, kanta na leđima i velika prskalica u rukama. I adrenalinska injekcija za svaki slučaj, ako je u pitanju, recimo, uništavanje stršljena, te simptomatski lijek ako dođe do kašlja, povraćanja ili proljeva tijekom “čistke”. Nije to baš bezazlen posao. No, je li “dobar”, profitabilan? Čini se da će ga i u budućnosti trebati. Sve će više nečeg letjeti, nešto će puzati, nešto dosađivati.... Kao ovogodišnja opsada kukca poznatog kao smrdljivi martini, koji je, što smo također naučili, zapravo iz porodice stjenica.

- Prije svega treba poštovati struku i propise. Treba puno novca i puno papirologije i ne može to raditi baš svatko, kvalifikacije su nužne. Morate imati diplomiranog sanitarnog inženjera, biologa ili liječnika kao nosioca djelatnosti. Morate imati i sanitarne tehničare. Možda ne možete očekivati golemu zaradu, ali pristojan život možete. No, za to se naradite, jer radite dan i noć, svetak i petak. I još radite s insekticidima – napominje Švajger.

Njegov pokojni otac Oskar, doktor veterine, pokretač je i osnivač tvrtke 1991. godine, a on je kao diplomirani sanitarni inženjer kvalifikacijom upotpunio i nastavio obiteljski biznis. Dosad je tvrtka radila u više od 8000 stanova, 2000 ugostiteljskih objekata, pekara, vrtića, trgovačkih centara i trgovina, stambenih zgradau u Zagrebu i okolici. Adaptirali su se svim zakonskim promjenama (a bilo ih je) koje su se dogodile u posljednjih 30-ak godina. U međuvremenu su se proširili i na Istru. Rade od 0 do 24, svaki dan, katkad i do tri ujutro. Gosti ugostiteljskih objekata i djelatnici moraju napustiti prostor, sve se mora pokrivati, zaštititi i pripremiti, pa to potraje jer većina objekata završava s radom u 23-24 sata. Tek onda nastupaju “kemikalije” i istrebljivači...

- Nema stajanja. Klijenti zovu stalno. Zovu kad korisnici kuća za odmor odu na plažu. Zovu kad se vrate s posla, poslije 18 sati, pa u 21 sat kad se zatvaraju trgovine, u 22 sata pečenjare. Oni na vikende i praznike, a mi k njima u akciju. U pet sati ujutro već se otvara tržnica. Ili kreću komarci. Zakonski je, naime, definirano da svoj posao morate obavljati izvan odvijanja radnog procesa. Znači, poslije 23 sata, subotom, nedjeljom, praznikom... - iznosi Švajger svoj gusti raspored.

Posebni uvjeti rada

Ulazak na tržište DDD-mjera, osim što pogađa privatni život jer se radi praktički non-stop i opasno je, prilično puno i košta. Investicija je to koja se može popeti i do pola milijuna kuna. Ili, bar polovicu od toga, ako se, recimo, odlučimo na jeftinu varijantu (najam prostora, polovni automobili...) ili pokrenemo posao negdje na periferiji, što je i dalje dosta visok ulog.

Prvo, objašnjava nam Švajger, treba imati opremljeno skladište. Za to se mora dobiti dozvola lokalne samouprave za držanje skladišta kemikalija, koje mora biti napravljeno prema posebnim propisima i dobro zaštićeno. On je već imao svoj prostor u Zagrebu, a procjenjuje da bi gradnja ili kupnja jednog takvog prostora (50-ak kvadrata) stajala od 150 do 200 tisuća kuna. To, naglašava, mora biti skladište izvan stambene zgrade, a ako je o nekoj opasnijoj skupini otrova riječ, i izvan naselja. Dobar dio tvrtki, a Zagreb i okolicu pokriva njih 30-ak, skladište ima registrirano u poslovnim zonama.

Švajger prostore ima i u Istri, no kaže da većinu opreme ionako stalno drže u vozilima jer je ne stignu izvaditi pa ponovno stavljati u kombi od količine posla koju imaju. Oni imaju četiri vozila, što također zahtijeva njegova djelatnost. Na svakom je i reklama, što iznosi barem 2500 kuna po vozilu. Kombi može biti polovni, kupiti se za 15-ak tisuća kuna, a možemo se odlučiti, ako smo imućniji, za novi kombi i potrošiti i 100-tinjak tisuća kuna. Da uistinu kupimo četiri nova kombija i sagradimo novo skladište, već bismo morali “upucati” barem milijun kuna i zadužiti se, a skladište nismo još ni opremili. Oprema je također propisana pravilnicima, odnosno propisani su minimalni tehnički uvjeti za tehničku opremljenost. To mora biti jedan reaktivni toplinski zamagljivač minimalnog kapaciteta od pet litara. Cijena mu se kreće oko 15.000 kuna. Zatim treba ručni zamagljivač, kada se radi hladno orošavanje, koji stoji od 3500 kuna do čak 15.000 kuna. Među opremu idu i ručne motorne prskalice. Jedna je oko 160 kuna, a mogu se kupiti u mnogim dućanima neprehrambenim proizvodima, ali moraju biti atestirane na pritisak od tri bara.

- Ako nisu atestirane na pritisak od tri bara, neće ih priznati inspekcijski nadzor za registraciju djelatnosti. Takvih morate imati koliko imate registriranih izvoditelja DDD-mjera: obavezno sanitarni tehničari, veterinarski tehničari kao izvoditelji DDD-mjera ili neki drugi tehničari. Ako ih imate pet, morate imati pet prskalica – govori Švajger pa napominje da je jedna od bitnih stavki zdravstveni pregled s posebnim uvjetima rada zaposlenika u toj djelatnosti, jer nema zapošljavanja ako nema zdravstvene sposobnosti.

Teško do radnika

A struka je, žali se naš sugovornik, ionako deficitarna pa je teško pronaći radnike. U tom se poslu radi pod posebnom zaštitnom opremom za zaštitu čitavog tijela, dišnih putova, ruku, glave ili nogu (prema određenim vrstama insekticida), koju su odredile EU-norme.

- Jedna puna gasmaska po komadu stoji oko 800 kuna. Koliko izvoditelja, toliko maski. Filteri moraju biti tipski, oni koštaju 300-tinjak kuna po komadu. Postoji i druga vrsta maski, koja je s cjedilom oko 350 kuna. Morate imate i jedne i druge. Potrebne su i posebne rukavice, gumene čizme, naočale, kute, kombinezoni, antifoni jer neki uređaji jako buče, maske za jednokratnu uporabu, simptomatski lijekovi... Paket lijekova je od 500 do 1000 kuna. Treba vam i adrenalinska injekcija, što je od 350 do 550 kuna po narudžbi. Ja imam za svakoga po jednu jer stršljene rijetko skida jedan djelatnik, nego dvojica. Uglavnom, oprema je prilično skupa, a tu su i atesti ventilacije, protupožarni atesti, uređaja s povećanim opasnostima – nabraja Švajger.

Što se troškova tiče, najveći su, naravno, plaće radnika, a onda i vozila koja gutaju velike količine goriva jer je posao terenski.

- Dnevno prijeđemo 200 kilometara, a ljeti i 400. Izlazaka na teren nekada ima pet na dan, a nekad i 30. Dnevni troškovi iznose 400-500 kuna i dnevni prihod mora biti iznad 2000 kuna da biste pokrili sve troškove administracije, telefona, plaće i ostalo. Te brojke morate raditi mjesečno prosječno da biste radili solventno. U jednom mjesecu možete imati podbačaj, onda u drugom morate prebaciti. To je posao sezonskog tipa, start je u svibnju, traje do rujna, a onda sve počinje padati – upozorava naš sugovornik, koji jako drži do diskrecije klijenata.

Pojašnjava nam da Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisuje DDD-mjere kao obavezne za ugostiteljske objekte, sportske, prehrambene, turističke, dječje vrtiće itd., pa su i među njima njegovi klijenti. Deratizacija zgrada, a svi smo sreli dečke s torbama kako prskaju po radnim prostorijama, provodi se dvaput godišnje, i to je zakonska obveza, a financira se iz komunalne naknade koju plaćaju građani lokalnoj samoupravi. No Švajger to ne radi.

- Ako me netko pozove, napravit ću, ali ja sam skuplji jer meni ne plaća Grad – kaže Švajger te ističe da samo radi unutarnje prostore, a ne vanjske, pa, recimo, smrdljivi martini nisu u njegovoj nadležnosti.

Ta domena djelatnosti, objašnjava, spada pod Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Za vanjski okoliš zadužene su sasvim druge instance i druge tvrtke. Švajger djelatnost obavlja temeljem rješenja Ministarstva zdravstva.

Prljave igre

Vrlo je transparentan i u pitanju cijena pa tako, kad je riječ o dezinsekciji, ovisno o vrsti usluge te kvadraturi prostora, ona varira od 100 do 800 kuna. Recimo, može biti obvezna preventivna dezinsekcija, a može biti i kurativna (to znači da su se insekti već naselili u objektu). Nadalje, cijene deratizacije kreću se, također ovisno o kvadraturi prostora i usluzi, od 100 do 700 kuna. To su cijene bez PDV-a, okvirne, ali dobre za orijentaciju. One su podložne izmjeni s obzirom na udaljenost, težinu pristupa, ugroženost objekta, rad pod posebnom opremom ili na nepristupačnom mjestu, produljeni rad ili rad nedjeljom i praznikom (intervencija).

- Htio sam izbjeći prljavu igru pa sam objavio cijene. Nitko ne objavljuje cijene, skrivaju ih kao zmija noge – konstatira Švajger, kojemu je promet unatrag dvije godine porastao 100 posto.

Možda je tako, misli, nekome stao na žulj jer je dobio nekoliko negativnih recenzija, od kojih su, kako sam kaže, neke potpuno opravdane, ali neke nisu jer “klijenti” koji su se žalili niti su naručili usluge od njih niti su im usluge obavljali. Branša je to u kojoj se igra i prljavo jer je tržište malo, konkurencija velika, a usluge tražene. Osim te činjenice, onaj tko ipak odluči zakoračiti među bube i glodavce mora biti svjestan da je to strogo regulirana djelatnosti, u kojoj je poštovanje propisa i zdravstvene zaštite presudno važno. No, ako se probijemo kroz sva ta pravila, mogli bismo od biznisa s insektima pristojno živjeti. 3

Ulazak na tržište DDD-mjera, osim što pogađa privatni život jer se radi praktički non-stop i opasno je, prilično i košta. Investicija je to koja se može popeti i do pola milijuna kuna. Ili bar polovicu od toga, ako se odlučimo na jeftinu varijantu