Kupnja udjela

Perković: Cijena nafte raste, no još nije isplativa za projekte istraživanja na moru

AUTOR:

OBJAVLJENO:

2.7.2018. u 14:51

AUTOR:

OBJAVLJENO:

2.7.2018. u 14:51

Pula, 210713.
Istrazivacka i busacka platforma Labin trenutno istrazuje nalaziste plina u sjevernom Jadranu 30 milja od Pule. Godisnja proizvodnja ovog polja iznosi 1,2 milijarde kubnih metara plina. Plin se na ovom lokaciji crpi od 1999. godine.
Ina i ENI (bivsi AGIP) do sada su ulozili oko milijardu dolara. Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / Hanza Media

Nalazište plina u sjevernom Jadranu

Naftna kompanija Ina dogovorila je kupnju udjela talijanskog Enija, s kojim surađuje od 1996., u plinskim poljima u sjevernom Jadranu. Postaje jedini vlasnik podružnice Eni Croatia i prvi put u povijesti samostalno će upravljati eksploatacijskim područjem Sjeverni Jadran i Marica. Time potvrđuje orijentaciju na ulaganja u istraživanje i eksploataciju nafte i plina, a kako naglašava operativni direktor istraživanja i proizvodnje Tvrtko Perković, obnova rezervi i porast proizvodnje ugljikovodika među ključnim je ciljevima kompanije i u godinama koje slijede.

Koje će vam izazove donijeti preuzimanje plinskih polja od Enija?

- Iako je prvi put postajemo samostalni operater na jednom odobalnom području, osjećamo kao da smo to već dugo - već 50 godina imamo platforme za bušenje, a najveće plinsko polje koje je dio ovog joint venturea otkrili smo sredinom 70-ih. Usto, više od 20 godina upravljamo proizvodnjom u sklopu ovog partnerstva, a tijekom cijelog tog razdoblja nije zabilježen niti jedan ekološki ili sigurnosni incident. To nam, naravno, ostaje prioritet.

Kako je došlo do takve odluke i zašto se Eni nakon toliko godina povlači iz tog partnerstva?

- Nakon više od 20 godina suradnje s kolegama iz Enija te razmjene znanja i iskustva, odlučili smo im predložiti otkup njihova udjela u zajedničkoj tvrtki INAgip zato što nam to povećava rezerve i proizvodnju, ali i otvara nove mogućnosti razrade i istraživanja. Prijedlog se uklopio u njihove razvojne planove i nakon dugih i teških pregovora uspjeli smo postići dogovor.

Koje se nove prilike otvaraju zatvaranjem poglavlja s Enijem? Planirate li surađivati na nekim drugim projektima u Hrvatskoj ili u drugim zemljama?

- S Enijem smo partneri na koncesijama u Angoli i Egiptu i zainteresirani smo za proširivanje tih partnerstava, kao i za ulazak u nova. Nedavno smo s Enijem potpisali i memorandum o razumijevanju na temelju kojeg ćemo zajedno pristupiti analizi mogućnosti dvosmjernog korištenja proizvodnog plinovoda između Italije i Hrvatske i kao transportnog. Takvo bi povezivanje moglo povećati stupanj integracije, sigurnost opskrbe, konkurentnost i održivost obaju tržišta.

Kada očekujete dovršetak akvizicije i hoće li biti problema s odobrenjem AZTN-a?

- Plinskim poljima na područjima Sjeverni Jadran i Marica počet ćemo samostalno upravljati nakon ispunjenja svih ugovornih uvjeta te kad od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja dobijemo odobrenje, što će se, uvjeren sam, dogoditi idućih mjeseci. Nakon što u potpunosti preuzmemo upravljanje, sav plin proizveden na eksploatacijskom području Sjeverni Jadran preusmjeravat će se u opskrbni sustav Hrvatske, a plin s područja Marica nastavit će se transportirati prema Italiji jer to područje nije povezano s hrvatskim opskrbnim sustavom.

Kako je akvizicija financirana?

- Unatoč mnogim teškoćama kojima smo posljednjih godina bili izloženi, Ina je danas financijski stabilna i nisko zadužena kompanija te nema problema s financiranjem svojih aktivnosti.

Što očekujete od zakonodavnog okvira?

- S novim Zakonom o ugljikovodicima i novim natječajem za kopnene koncesije, očekujemo da se stvore prikladni uvjeti za investicije u istraživanje u Hrvatskoj. Važno je istaknuti i regulativu povezanu s raznim dozvolama: lokacijskim, uporabnim i drugim. Naime, ono što u susjednim zemljama traje dva, tri mjeseca kod nas traje dvije i više godina i tu su potrebna poboljšanja. Dugotrajnost procedura umanjuje profitabilnost projekata i šteti svim uključenim stranama.

Cijena nafte se oporavlja. Vidite li u dogledno vrijeme natječaje za Jadran?

- Razmatramo i neke eventualne nove projekte, ali rano je još govoriti o tome. Nažalost, proteklih godina cijena nafte na svjetskim tržištima nije bila isplativa za pokretanje skupih istraživačkih projekata na moru i najveće svjetske kompanije odustajale su od njih. Iako se sada oporavlja, globalno još nije došlo do značajnijeg povratka tim projektima, pa smo zasad ipak više usredotočeni na prilike na kopnu.

Podrazumijevaju li novi projekti i nove akvizicije?

- Cilj nam je povećati domaću proizvodnju, a s obzirom na financijsku stabilnost, imamo potencijala za ulazak u projekte u inozemstvu. Snažna ulaganja u istražne i proizvodne projekte u Hrvatskoj nisu dovoljna za punu obnovu naših rezervi nafte i plina, što nam je dugoročni cilj. Trenutačno imamo proizvodnju nafte u Egiptu i Angoli. U Egiptu svakako želimo i dalje biti prisutni. Orijentacija na srednjoistočne i zemlje sjeverne Afrike ostaje, ali intenzivnije ćemo tražiti prilike u nama bližim i manje rizičnim zemljama, primjerice Albaniji, Ukrajini, možda i Kazahstanu.

Što je s projektima nekonvencionalnih ležišta plina u Hrvatskoj i projektima istraživanja nafte?

- Na projektu Drava 2 iznova smo obradili postojeće seizmičke podatke koristeći najnovije tehnologije. To nam je omogućilo izdvajanje najperspektivnijih područja i određivanje lokacija za dvije istražne bušotine, a dosadašnji su rezultati ohrabrujući. U nastavku projekta definirat ćemo lokacije za treću istražnu bušotinu te razmotriti mogućnost dodatnih seizmičkih mjerenja. Što se tiče projekta EOR, otkad smo 2014. započeli s utiskivanjem na polju Ivanić, rezultat je konstantno povećanje dnevne proizvodnje nafte i plina te planiramo širenje na druga, prikladna polja. Tim se projektom izuzetno ponosim jer je jedan od najznačajnijih takvih u Europi.

Sva istraživanja u Hrvatskoj nas zanimaju i bit ćemo na natječajima

Koliki su potencijali polja koja preuzimate?

- Do sada je na ovim područjima proizvedeno 19 milijardi prostornih metara plina, od čega je Inin udio u proizvodnji 12 milijardi kubika. Koncesije koje ćemo samostalno voditi sastoje se od osam plinskih polja na eksploatacijskom području Sjeverni Jadran i dvaju plinskih polja na području Marica, na kojima se dnevno proizvodi 1,45 milijuna kubika prirodnog plina visoke kvalitete. Ovom akvizicijom povećamo svoje rezerve za 4,3 milijuna barela ekvivalenata nafte i proizvodnju ugljikovodika u 2018. za oko 400.000 m³ ili 2500 barela ekvivalenata nafte dnevno, što je oko osam posto današnje Inine dnevne proizvodnje. Očekujemo da ćemo preostale rezerve još povećati razradnim i istražnim radovima.

Dakle, očekujemo manje uvoza i smanjenje pada iz domaćih ležišta?

- Naravno da to povećava udio domaćeg plina. Plin čini oko 60% ukupne proizvodnje Ine, preostalo su nafta i kondenzat. Inina godišnja proizvodnja plina je oko milijardu prostornih metara, što je nešto više od trećine trenutnih potreba Hrvatske. Vjerujemo da ćemo u sljedećim godinama uspjeti zaustaviti prirodni pad proizvodnje novim domaćim izvorima, posebno kad se daljnje istraživanje omogući raspisivanjem novih natječaja.

Javit ćete se?

- Izuzetno smo zainteresirani za sve mogućnosti istraživanja u Hrvatskoj i bit ćemo na novim natječajima. Istraživanje u Hrvatskoj početkom dvijetisućitih tadašnje je rukovodstvo ocijenilo neperspektivnim. U 2009. Ina je bila u teškoj financijskoj situaciji i mogućnosti ulaganja bile su ograničene, a 2011. su nam neutemeljeno oduzete koncesije za istraživanje. Sve to nanijelo je štetu Ini, ali i državi te lokalnoj zajednici. S natječajem iz 2014. to se počelo mijenjati nabolje.