Bez konkurencije

Osim jeftine radne snage, još je faktora zbog kojih kompanije biraju Kinu za proizvodnju

AUTOR:

  • Lea Balenović

OBJAVLJENO:

8.9.2019. u 9:54

AUTOR:

  • Lea Balenović

OBJAVLJENO:

8.9.2019. u 9:54

Employees work at a Shuangwei factory in Putian, Fujian province, China, May 14, 2015. Criticised and even sued by luxury brand Gucci and others for facilitating the counterfeit goods trade, Chinese e-commerce giant Alibaba Group Holding Ltd has been quietly piloting a scheme to try to curb fakes at source. In the coastal city of Putian, in Fujian province, Alibaba is working with 17 shoe manufacturers, of which Shuangwei is one, to cultivate home-grown brands online, revitalise a flagging industry and offer would-be counterfeiters an alternative source of livelihood. Picture taken May 14, 2015. REUTERS/John Ruwitch - GF10000103849
John Ruwitch / REUTERS

Ilustracija, radnici u kineskoj tvornici

Po znanju u proizvodnji, pouzdanosti, rastu domaćeg tržišta i stabilnosti valute među svim tržištima u razvoju Kina se definitivno nalazi na prvom mjestu, a svi su ostali, piše Forbes, sto stepenica ispod.

Stoga ne čudi što sve kompanije ondje proizvode i žele nastaviti proizvoditi, čak i one američke unatoč tarifama na izvoz. Naime, samo tri posto američkih tvrtki sele proizvodnju u SAD zbog carina, a manje od sedam posto u potpunosti napušta Kinu. Iz perspektive korporacija, čak i uz carine isplati im se ostati na istoku, a za to postoji nekoliko razloga.

Niski porezi i jeftina radna snaga

Prvi od njih, u usporedbi s ostalim velikim tržištima u nastajanju, definitivno su porezi. Korporativni porez u Kini iznosi 25 posto. U puno prijateljskijoj Indiji on je 35 posto, u SAD-u puno bližem Brazilu 34 posto, a u još bližem Meksiku 30 posto. U svakom slučaju proizvodnja u Kini znači ušteda od pet posto na porezu.

Na listu uštede svakako treba smjestiti i općepoznatu jeftinu radnu snagu. Iako bi se moglo očekivati da će radnici, budući da je Kina ipak komunistička zemlja, imati kolektivne ugovore i cijeli niz radničkih prava, to baš i nije tako. Činjenica jest da su radni uvjeti puno bolji i zakoni su stroži, pogotovo unazad pet godina, ali radna snaga u Kini i dalje je jeftinija od one u Brazilu i Meksiku.

Po pitanju prava radnika, piše Forbes, na ljestvici od jedan do pet Kina se nalazi na petom mjestu kao jedna od najgorih zemalja na svijetu za radnike. Indija je jednako loša, odnosno kompanije mogu veoma lako izrabljivati svoje radnike, Meksiko se nalazi na četvrtom mjestu po tom pitanju, a Brazil na trećem.

Raznolikost profesija i dobra infrastruktura

Zapravo, Brazil ima jedan od najstrožih radnih zakona, a snažni zakoni koji idu na ruku sindikatima prilično su neprivlačni velikim korporacijama. Kina, s druge strane, osim što slabo štiti svoje radnike, ima i velik broj ljudi raznih profesija pa je lako pronaći djelatnike. Indija se, pak, iako je po pitanju zakona i količini radnika slična Kini, fokusirala na razvoj softvera i IT sektor pa se radna snaga može pronaći samo unutar te industrije. Uz to, u Indiji se mijenja vlada svakih nekoliko godina pa se time mijenjaju i porezni zakoni, a kineski kontinuitet olakšava poslovanje kompanija.

Treba imati na umu i dodatne troškove poslovanja u bilo kojoj od zemalja. Brazil, primjerice, ima skrivene poreze koje je teško izbjeći, a tome treba dodati i logističke troškove samog preseljena sredstava i dobara iz jedne države u drugu. Brazil ima možda tri poštene luke, dok su one kineske na samom vrhu globalne ljestvice s kojima se ne može mjeriti niti jedna u cijeloj Latinskoj Americi ili Indiji. Onim meksičkim upravljaju karteli, dok je infrastruktura u Indiji među najgorima na svijetu.

Korupcija i kriminal

Prednost Kine jest i relativno niska razina korupcije i kriminala u usporedbi s ostalim tržištima u razvoju. Prema indeksu percepcije korupcije Kina je na 87. mjestu od ukupno 180 zemalja, Indija je na 78., Brazil na 105., a Meksiko i Rusija na 138. Niti manje države u jugoistočnoj Aziji nisu puno bolje. Vijetnam je, primjerice, na 117. mjestu. Više korupcije, logično, znači da kompanije više moraju izdvajati za mito i ostale taktike kako bi im političari i regulatori omogućili poslovanje. Uz to, Indija, Meksiko i Brazil puno su opasniji za život od Kine, a kompanije ipak šalju i svoje zaposlenike na višim pozicijama u zemlje proizvodnje.

Osim zbog kriminala, izaslanim radnicima kvalitetu života u Indiji svakako bi narušila visoka zagađenost zraka. Od deset najzagađenijih gradova na svijetu čak devet ih je indijskih. Kina također ima lošu kvalitetu zraka, no radi na rješenjima tih problema aktivnije od bilo koje druge države. Uložili su u brzu željeznicu, najveći su proizvođači električnih vozila, a vlada oporezuje proizvodnju ugljena kako bi smanjila fosilna goriva. Brazil je po tom pitanju ipak najbolji, no zbog toga ima i visoke troškove energije. Struja je zapravo u Kini puno jeftinija nego što je, primjerice, u Meksiku i Brazilu.

U konačnici, kako smatra Forbes, velika tržišta u nastajanju poput Indije, Brazila i Meksika barem su tri koraka iza Kine. Ili će morati provesti poreznu reformu, poboljšati infrastrukturu kako bi ojačali izvoz te drastično smanjiti razinu nasilja i kriminala, ili jednostavno nikad neće biti konkurencija Kini.