Je li to gospodarski eldorado

Hrvatske kompanije otkrivaju moć pozdrava 'Slava Ukrajini' i sponzoriraju NK Arsenal

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.9.2018. u 12:25

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.9.2018. u 12:25

Zagreb, 150115. Povodom strateskog povezivanja tvrtki Span i InfoCumulus odrzana je konferencija za medije.
Na fotografiji: Nikola Dujmovic, direktor tvrtke SPAN.
Foto: Ivan Lackovic / CROPIX
Ivan Lacković / Hanza Media

Nikola Dujmović, SPAN

Uz Kermas energiju Danka Končara i kineska brodogradilišta, i ukrajinski oligarh ruskih korijena Vadim Novinsky mogao bi biti zainteresiran za posrnuli Uljanik i 3. maj, oko čega postoje neslužbeni kontakti. Detalja o tome nema pa je teško ocijeniti ozbiljnost te nakane. Svakako, Ukrajina je Hrvatskoj gospodarski terra incognita pa tako i njeni oligarsi. Primamljiva i istodobno nesigurna, što zbog vrlo napetih odnosa s Rusijom, što zbog posebnog ekonomsko-političkog tranzicijskog miksa u kojem se strancu teško snaći.

Trgovinska razmjena zasad je skromna, u prošloj je godini iznosila oko 400 milijuna kuna, no ove godine raste, a domaće kompanije oprezno kroče na to golemo tržište, među ostalim i tako što neke usput sponzoriraju kijevskog prvoligaša, nogometni klub u suvlasništvu počasnog konzula Ukrajine u Hrvatskoj Ivice Pirića, nekadašnjeg nogometaša.

Plenković probio led

Kad se računa potencijal tog tržišta na granici Europske unije, treba uzeti u obzir i to da se državnici dviju zemalja srdačno druže. To je tako, zapravo, otkad hrvatsku Vladu vodi Andrej Plenković. Kao nekadašnji zastupnik u Europskom parlamentu bio je vrlo aktivan u jačanju odnosa Ukrajine s Europskom unijom i kao promatrač na izborima, te mu je predsjednik Petro Porošenko uručio i odličje za promicanje europskih težnji Ukrajine. Te su političke simpatije u međuvremenu proširene pa imamo i zajedničko povjerenstvo za gospodarsku suradnju koje se ovog proljeća sastalo u Zagrebu, a priprema se i teren za dolazak ukrajinskih radnika budući da je Europska unija prošle godine liberalizirala vizni režim. Pritom treba znati da i sam Novinsky nije tek biznismen i bogataš (američki magazin Forbes njegovu imovinu procjenjuje na oko milijardu dolara), on je i zastupnik u parlamentu. Takva kombinacija u Ukrajini nije neobična. Lokalni poznavatelji prilika, poput našeg sugovornika Yehora Kyiana, ekonomskog stručnjaka s kijevskog Međunarodnog centra za izučavanje politika (ICPS), napominju kako oligarsi imaju velik utjecaj na gospodarstvo i politiku te svoje predstavnike u svim političkim strankama. Općenito, napominje, područja u kojima operiraju ukrajinski oligarsi karakterizira visok stupanj monopolizacije, primjerice u energetici i kemijskoj industriji, što im daje mogućnost da utječu na cijene i tržišne uvjete.

Novinsky je, kaže Kyian, u politici pripadnik opozicijskog bloka. Vlasnik je pak industrijskog konglomerata Smart Holding Group i drugi po bogatstvu u Ukrajini, kako nam ga je opisao Ivica Pirić, koji ga ujedno predstavlja i kao svog prijatelja. Već je dva puta bio u Hrvatskoj, a jednom se susreo i s premijerom Plenkovićem. Poslovne je kontakte imao, što se tiče brodogradnje, zasad samo s vlasnikom Brodotrogira Dankom Končarom, vezano za planove za zajedničku gradnju brodova. Novinsky je, među ostalim, vlasnik dvaju brodogradilišta u Ukrajini, Herson i Nikolajev, te suvlasnik velike čeličane Metinvest (gdje drži 25 posto plus jednu dionicu), zajedno s kompanijama najvećeg i najutjecajnijeg ukrajinskog oligarha, Rinata Ahmetova (Forbes njegovo bogatstvo procjenjuje na 5,3 milijarde dolara). Kad bi se posao s Novinskym mogao realizirati, pitali smo Matea Tramontanu iz Uprave Brodotrogira, ali on nam odgovara neodređeno - pregovori traju. Načelna ideja je da bi kroz zajedničku kompaniju, zahvaljujući prije svega jeftinijem ukrajinskom čeliku te hrvatskoj brodograđevnoj reputaciji, bili konkurentniji na međunarodnom tržištu.

“Slava Ukrajini”

Dobra ilustracija aktualnih odnosa između Ukrajine i Hrvatske je nedavno otvaranje počasnog konzulata Ukrajine u Splitu, gdje je bio i premijer Plenković, a govor završio pozdravom “Slava Ukrajini!”. Kako smo naučili tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, kad su hrvatski reprezentativac Domagoj Vida i suradnik stručnog stožera reprezentacije Ognjen Vukojević dobili packe od Fife, takav se pozdrav Moskvi nikako ne sviđa ni kad dolazi od nogometaša, ali on je u postmajdanskoj Ukrajini stvar patriotizma, dok je u europskoj diplomatskoj areni očito znak uvažavanja i naklonosti. Uz ozarenog Pirića, bivšeg nogometaša koji se zadnjih nekoliko godina pretvorio u ukrajinskog lobista, stajao je tog vrućeg kolovoškog dana i priličan broj drugih državnih dužnosnika iz obje zemlje, kao i supruga ukrajinskog predsjednika i milijardera Marina Porošenko, koja je kasnije obišla ukrajinske vojnike na rehabilitaciji u Hrvatskoj. Još važnije, bilo je tu i hrvatskih biznismena.

Span želi 500 radnika

Na taj neobično dobro posjećen protokolarni događaj poziv je dobio i Nikola Dujmović, vlasnik vodeće hrvatske informatičke kompanije Span. Upravo je, naime, otvorio tvrtku u Kijevu, nakon što je na međunarodnom tenderu Span dobio Microsoftovu licencu za Ukrajinu, a planovi i zadaci su veliki. Kako kaže Dujmović, od njih se očekuje da “prenesu svoj DNK u Ukrajinu”. Model Spana je da prodaje i potom trajno održava Microsoftov softver te vlastita IT rješenja, a u Ukrajini će s vremenom zaposliti 400-500 radnika. Procjenjuje da je trenutačno u toj zemlji čak 90 posto softvera piratsko, kao što je to bio slučaj s Hrvatskom 90-ih, ali došlo je vrijeme da krene proces široke legalizacije softvera te, paralelno s time, razvoj lokalnog tržišta IT usluga. - Kao ukrajinski ‘startup’ računam na 20-ak milijuna dolara prihoda u početku, a za nekoliko godina prihod bi se moglo udvostručiti - kaže nam Dujmović, što znači da bi ta ukrajinska operacija prerasla prihode koje Span sada ostvaruje u Hrvatskoj i Sloveniji. Napominje usput kako je Ukrajina zadnji preostali veliki rezervoar IT inženjera u Europi kojih svuda na kontinentu inače nedostaje. Bruto plaće su im otprilike kao u Hrvatskoj, ali kako su tamo davanja državi znatno niža, neto plaće ukrajinskih inženjera daleko su više nego ovdje, od 3000 do 3500 eura. Naravno, većina ih gleda kako da ode na zapad.

Za ulazak na ukrajinsko tržište Span je posegnuo i za Pirićevom konzulskom podrškom, a kako je on predsjednik i 50-postotni vlasnik nogometnog kluba Arsenal te nogometni menadžer, Span je postao i jedan od manjih sponzora tog kluba. Kako saznajemo, sponzorski je ugovor sklopila još jedna velika hrvatska kompanija (tražila je da je zasad ne spominjemo jer paralelno nastupa i na ruskom tržištu te je u osjetljivoj fazi poslovnih operacija), također si tako marketinški krčeći put u zemlji od 45 milijuna stanovnika rastegnutoj između Europske unije i Ruske Federacije.

Unatoč tome što je istočni dio Ukrajine još praktički u ratnom stanju od 2014. godine, Krim anektirala Rusija, a zemlja barem 15, 20 godina udaljena od članstva u Europskoj uniji (trenutačno s EU ima sklopljen Sporazum o pridruživanju, ali nema nikakvog obećanja da će to prerasti u višu fazu) te pritom premrežena korupcijom, naši sugovornici u Hrvatskoj ističu da se u njoj krije velika prilika. Hrvatska i formalno nudi svoj know-how u mirnoj reintegraciji teritorija, a ministarstva rada i zavodi za zapošljavanje pregovaraju o sporazumima, te se svi i službeno i neslužbeno pozivaju na kulturološku, slavensku sličnost dvaju naroda. Jedan od sugovornika, uz uvjet anonimnosti, ovako kaže: - Tamo je sve 10 puta veće nego kod nas, i dobre i loše stvari.

- Sudeći prema toj ocjeni, za Ukrajinu bi bili pogodni najagilniji hrvatski poduzetnici, a s druge strane, ukrajinski radnici su, čuli smo to na raznim adresama u Zagrebu, ovdje posebno dobro došli jer su nam slični mentalitetom. Radnu snagu iz regije, poput BiH, već smo uvelike ‘konzumirali’ i tražimo nove izvore. Dosad ih u Hrvatsku, međutim, nije stizalo mnogo - glavni uvoznici ukrajinske radne snage su Rusija i Poljska, kaže nam Yehor Kyian - a kod nas su uglavnom bili angažirani u brodogradnji i građevinarstvu, u sklopu kvote za strane radnike. Lani je tako MUP za Ukrajince izdao tek 538 dozvola za privremeni boravak. Ministar rada Marko Pavić ovog je proljeća, međutim, bio u Kijevu te je pokrenuta inicijativa za potpisivanje dvaju sporazuma koja bi mogla utjecati na to da broj ukrajinskih radnika u Hrvatskoj uskoro bude daleko veći, i to neovisno o kvoti. Radi se o sporazumu o upućivanju ukrajinskih radnika na izvođenje radova u Hrvatsku, kakve smo mi nekad imali s Njemačkom, te o sezonskom zapošljavanju, što je u ukrajinskim medijima, kažu nam u Ministarstvu rada, izazvalo priličnu pozornost jer je nezaposlenost tamo velika. Takvi sporazumi ne bi, pritom, vodili do useljavanja.

- Mogućnosti su ogromne, Ukrajina je eldorado za hrvatske kompanije, s mogućim poslovima koji se kreću od sektora energetike i gradnje cestovne infrastrukture do plasmana prehrambenih proizvoda, samo treba kupiti avionsku kartu i doći u posjet - govori počasni konzul koji je u Ukrajini kroz nogomet i druge poslove aktivan već 15-ak godina. Dosad je organizirao ukrajinsko-hrvatske poslovne forume, a najavljuje da priprema i jedan s kazahstanskim kompanijama budući da je Kazahstan također među zemljama na koje je usmjeren njegov lobistički angažman (i gdje je također preuzeo vodstvo jednog nogometnog kluba, FC Kaspi).

U energetici su, primjerice, Vladina očekivanja velika, a kako neslužbeno doznajemo, još se vode razgovori oko toga da Ukrajina postane značajan otkupljivač plina iz LNG-a na Krku, Hrvatskoj strateški važnog projekta koji podržavaju i EU i SAD. Zasad nema definitivnog odgovora, ali Ukrajina tu ima interes jer bi povećala sigurnost svoje opskrbe prirodnim plinom koja bi inače ovisila o Rusiji. Na mogućnosti hrvatskog LNG-a su joj ukazali i Amerikanci, a o plinu razgovara i s Katarom, što bi kupovala preko LNG terminala u Poljskoj. Tu su već kupovali američki plin.

Što se tiče kompanija, dogodili su se neki proboji. Do prije koju godinu ugovore u Ukrajini objavljivao je samo Dalekovod, a ukupna vrijednost im je dosad premašila 160 milijuna eura. Trenutačno rade na proširenju i modernizaciji 750 kV trafostanice Kievska, a prvi ugovor u Ukrajini potpisali su još 2010. godine. Sada se s nekoliko ugovora može pohvaliti i Crosco, članica Ina grupe. Osnovala je i kompaniju Crosco Ukraine jer je dobila posao na plinskim bušotinama na međunarodnom natječaju 2016. godine, koji je raspisao Pjsc Ukrgasvydobuvannya (UGV), jedan od najvećih proizvođača plina u Ukrajini. Prvi su ugovor, kažu nam u Ini, potpisali početkom prošlog ljeta, a nakon toga uslijedila su još dva. - Ukupna vrijednost navedenih ugovora iznosi više od 60 milijuna eura, a radovi bušenja s tri kopnena bušača postrojenja izvode se u ukrajinskim regijama Poltavi i Kharkivu. Ugovori su Croscu osigurali angažman u Ukrajini u sljedeće tri godine - odgovorili su na naše pitanje o vrijednosti radova. Na poslovima su osim Croscovih stručnjaka angažirani i lokalni radnici, što je dio ugovorne obveze. Kako naglašavaju, Crosco intenzivno radi na promoviranju svojih usluga i servisa na ukrajinskom tržištu, te očito očekuje nove poslove.

Pirić navodi kako je ove godine niz domaćih prehrambenih kompanija uz njegovu pomoć realizirao izvozne ugovore, neki i s velikim trgovačkim lancem Fozzy Group, čime su dobili šansu za ozbiljniji nastup na tom tržištu. Sa svojim prehrambenim proizvodima u Ukrajini se pojavila, među ostalima, Agrolaguna s maslinovim uljem, Sardina s Brača, kao i vina Plenkovića, Matuška i Badela, a dosadašnji plasman koji je pomogao ostvariti procjenjuje na ukupno 1,2 milijuna eura. - Sve je to plod lobiranja u zadnje dvije-tri godine i održanih biznis foruma, ali moguć je daleko veći nastup hrvatskih prehrambenih kompanija koje na ovom tržištu kreću od nule, a konkurencija je velika - optimističan je Pirić. Najavljuje da će iskorak na ukrajinsko tržište slijediti i Vindija te Saponia, a odande će u Hrvatsku, kaže, doći ulaganja u turizam.

Izvozit ćemo i pištolje

Ozbiljnom pak poslu s ukrajinskom vojskom nada se nekoliko hrvatskih kompanija, a među njima karlovačkiHS Produkt i bjelovarski Splendor te omiški Galeb, član Tekstilprometgrupe. Galeb je, kažu nam, potpisao promemoriju o iskazu interesa o plasmanu proizvoda za potrebe ukrajinske vojske. I njima oko ulaska na ukrajinsko tržište pomaže Pirić, što nije čudno jer ga naši sugovornici iz poslovnog sektora opisuju kao biznismena s raširenom mrežom - što uključuje i ministra obrane Stepana Poltoraka - kojem se u Ukrajini otvaraju mnoga vrata i zbog humanitarnog angažmana. U tim akcijama sudjeluje i Galeb te u njihov  kamp već tri godine dolaze djeca iz okupiranih područja u Ukrajini te vojni veterani.

Voditelj prodaje u HS Produktu Krešimir Sentigar naglašava da su nedavno zatražili dozvolu za izvoz prvog plasmana pištolja i pušaka u Ukrajinu, što je ugovoreno prije nekoliko mjeseci s tamošnjim ministarstvom obrane, radi prezentacije i testiranja naoružanja. Na to tržište pokušavaju ući godinama, a sadašnji je dogovor postignut nakon što ih je posjetio ukrajinski ministar obrane. Napominje da “neke zapadne zemlje ne žele izvoziti oružje u Ukrajinu”, ali konkurenciju ipak imaju, dodaje, a Austrijanci tamo izvoze pištolje. Američke tvrtke imaju, inače, dozvolu da prodaju lako naoružanje Ukrajini, a što se tiče SAD-a kao države, najavljeno je krajem prošle godine da će jačati ukrajinske “obrambene sposobnosti” te je nedavno Pentagon objavio da je odobrena moguća prodaja protutenkovskih raketa Ukrajini u vrijednosti od 47 milijuna dolara. HS Produktu su inače glavno tržište Sjedinjene Američke Države, ali izvoze i na Daleki i Bliski istok te Afriku.