Iako bismo za ekonomiju mogli reći da je znanost puna briga, ponekad je mudro napraviti odmak te prepoznati ono dobro oko nas kako na makroekonomskom tako i na mikroekonomskom planu. U protivnom nećete prepoznati ni trenutak za inicijativu.
Izdvojit ćemo tako 20 statističkih podataka koji govore da je Lijepoj našoj krenulo ljepše tijekom Plenkovićeve Vlade, usprkos općem dojmu kako ta “dosadna Vlada” ne donosi atmosferu pozitivnih promjena.
Prije nabrajanja pozitivnih pomaka svakako treba upozoriti Vladu premijera Plenkovića kako od ovakvih pinki nabrajalica ne trebaju sastavljati priručnike za sljedeće parlamentarne izbore. Koliko god imali sreće ili konkretnih zasluga za dobre pokazatelje, preporučili bismo im čitanje literature koja objašnjava zašto je za dobivanje izbora potrebno puno više od statistike.
Prvo neka u ruke uzmu “Mit o racionalnom biraču” Bryana Caplana gdje će čak i oni intelektualno najljeniji (političari) puno toga shvatiti već iz samog naslova, a nije naodmet proći poglavlje knjige “21 lekcija za 21. stoljeće” trenutačno vrlo popularnog mislioca Yuvala N. Hararija koji vrlo jednostavno objašnjava zašto su demokratski izbori događaji u kojima presuđuju osjećaji. Drugim riječima, tek kad Vlada premijera Plenkovića uz gomilanje dobrih pokazatelja stvori reformsku atmosferu pozitivnih promjena u koju će podjednako vjerovati i građani i poduzetnici, može biti sigurna da će osvojiti srca većine birača. Uostalom, bez prave reformske atmosfere nikad nećemo doznati koji su pravi potencijali hrvatskog rasta. Zapravo je najveći grijeh imati šansu, a ne iskoristiti priliku. Pozicija Plenkovićeve Vlade upravo je takva.
1. Najvažnija i najraširenija mjera uspješnosti nacija jest rast BDP-a. Vlada premijera Plenkovića nagomilat će na kraju ovog polugodišta dvadeset kvartala uzastopnog rasta, a ako joj se posreći još koji kvartal koji će biti uspješan kao prvi i, očekivano, drugi, može po brzini rasta u usporedbi s drugim novim članicama EU postati čak i najuspješnija hrvatska Vlada. Ako to ne prokockaju politikom nečinjenja. Što nije isključeno.
2. Ako je rast BDP-a ekonomska mjera uspješnosti nacije, onda je rast BDP-a per capita svojevrsna mjera učinkovitosti. I BDP po stanovniku raste nam upečatljivo već nekoliko godina zaredom te smo dosegli 11.900 dolara po glavi.
3. Raste broj zaposlenih, a istodobno...
4. ...pada broj nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti pala je na kraju prošle godine na 8,4 posto. Ne tako davne 2014. godine bila je na 17,3 posto. No, i dalje u usporedbi s Češkom, Mađarskom, Rumunjskom, Poljskom, Bugarskom, Slovenijom i Slovačkom imamo najvišu nezaposlenost.
5. Posebno je bitno što se pozitivni trendovi događaju uz konsolidaciju javnih financija. Ministru financija Zdravku Mariću doista se morati odati priznanje za to što je uspio imati veliki suficit konsolidirane opće države. Za drugih ministara financija bilo je to nezamislivo. Suficit se doima kao neozbiljna teoretska mogućnost o kojoj ne treba niti fantazirati.
6. Pritom je značajno smanjen dug opće države. S vrhunca od 84 posto BDP-a u 2014. sveden je na 74,1 posto BDP-a na kraju prošle godine.
7. Zahvaljujući konsolidaciji javnih financija, država dolazi do vrlo jeftinog financiranja, pa i svi mi drugi prolazimo jeftinije kod pozajmljivanja. Za razliku, u jednom trenutku u svijetu kamate su bile na najnižoj razini u posljednjih 500 godina, a Hrvatskoj je prijetio rast cijene zaduživanja.
8. Rastu nam prosječne mjesečne neto plaće. Za Plenkovićeve vlasti porasle su nešto više od 700 kuna, i to u značajnoj mjeri zahvaljujući mini poreznoj reformi ministra Marića, ali i činjenici da je zemlja počela osjećati ozbiljni deficit radne snage.
9. Posebno upečatljiv jest rast prosječne neto isplaćene plaće u pravnim osobama u vrijeme Plenkovićeve Vlade. Doktrina uspješne i konkurentne države s malim plaćama otišla je u povijest. Konačno.
10. Već četvrtu godinu zaredom pada udio inozemnog duga u BDP-u, i to s vrlo visokih 106,8 posto 2014. na 75,4 posto. Smanjuje se eksterna izloženost zemlje.
11. Smanjio nam se tako i inozemni dug kao postotak izvoza robe i usluga - u 2014. je izgledao neodrživo i iznosio je 235,9 posto, a sada je na puno ljepših 146,1 posto.
12. Raste nam izvoz roba i usluga, ali raste nam i njihov uvoz. Teško je procijeniti hoće li se to “natjecanje” izvoznika s izvoznicima pretvoriti u rast neto izvoza. U drugom kvartalu, čini se, to neće biti tako. Sveukupno nije loše jer raste opća ekonomska aktivnost.
13. Može se reći da je Plenković mudro procijenio što je ostavio guvernera Vujčića jer HNB i dalje gomila bruto međunarodne pričuve - lani su dosegle 17,4 milijarde eura. Mogao se odlučiti i za neku od ekstravagantno-hohštaplerskih opcija.
14. Od prošlog kvartala napokon nam značajno počinju rasti investicije. Više od 11 posto, i to prvenstveno u sferi državnih ulaganja.
15. Posebno dobro se razvija segment mikropoduzeća kojemu možemo zahvaliti dvije trećine rasta zaposlenih u tvrtkama u prošloj godini. Jačanje malih najpoželjniji je scenarij za svaku nacionalnu ekonomiju. Izgleda da su ljudi u Hrvatskoj napokon počeli više vjerovati u vlastite poduzetničke sposobnosti nego državi.
16. Lani se bruto dobit kompanija povećala lijepih 14,3 posto.
17. Ukupni prihod kompanija u 2018. rastao je nešto sporije, ali ipak relativno brzo, odnosno za 8,6 posto.
18. U tom poslovnom rastu posebno dobro zvuči lanjsko povećanje broja kompanija koje prihod ostvaraju na stranim tržištima - taj rast iznosio je 9,3 posto i u cijelosti se može pripisati mikrosegmentu. Je li jedna “dosadna Vlada” uspjela pretvoriti građane u (izvozno orijentirane) poduzetnike?
19. Imamo gospodarski rast, što je posebno važno, ali uz trend razduživanja i građana i tvrtki. Stoga imamo kvalitetniju osnovu rasta nego u godinama kad je on bio viši.
20. Poduzeća nam malo-pomalo postaju financijski zdravija: kapital im je rastao po stopi od 2,8 posto, nije bilo rasta kratkoročnih obveza, a dugoročne obveze su smanjene. Zvuči dosadno, ali je, vjerujte, vrlo važno.
