Drvo iz Slavonije

Direktor Spačve: konkurenti su se udružili protiv nas, ne daju nam da se razvijamo

AUTOR:

OBJAVLJENO:

1.1.2019. u 14:23

AUTOR:

OBJAVLJENO:

1.1.2019. u 14:23

Vinkovci, 141216. Josip Faletar predsjednik Uprave drvne industrije Spacva.
Foto: Vlado Kos / CROPIX
Vlado Kos / CROPIX

Josip Faletar, predsjednik Uprave drvne industrije Spačva

Drvoprerađivačka tvrtka Spačva ne tako davno bila je u borbi za opstanak, pred gašenjem. Danas jaše na dobrom valu, ostvaruje dobre poslovne rezultate, a u dogledno vrijeme mogla bi imati i novog vlasnika. Takva su bar očekivanja, budući da je Spačvu spasio fond rizičnog kapitala Quaestus Private Equity Borislava Škegre, koji je u tada posrnulu tvrtku ušao 2013., a logika tih fondova je kao brak iz računice: uđem, dignem firmu na noge i izađem za tri do pet godina, što je uobičajni, ali ne i nužni rok. U međuvremenu je Spačvu sustigla nova borba – ne za opstanak, nego za sirovine, zbog čega se opetovano glasno žale. To im dio sektora zamjera jer, kako nam kažu, unatoč tome što nije idealno u sektoru, predstavlja ga u lošijem svjetlu jer vrlo dobri izvozni rezultati od 1,2 milijarde eura, što je više od 10,5 posto ukupnog izvoza, padaju u drugi plan. Sektor je značajan, bez premca, i važan za gospodarstvo, ali ima i svojih problema, a sada evidentno i unutarnjih sukoba. Konkretno, primjer Spačve ukazao je na dio njih.

Ta je drvno-prerađivačka tvrtka tijekom financijske i ekonomske krize (2008. do 2015.) bila snažno pogođena. Kulminacija je bila tijekom 2012. godine, kad su postojali svi uvjeti za stečaj (nemogućnost plaćanja obveza vjerovnicima, kašnjenje isplate plaća radnicima i dr.), no tadašnja SDP-ova Vlada donijela je Zakon o predstečajnoj nagodbi i Spačva, odnosno tvrtka Čvor koja je bila većinski vlasnik Spačve, bila je prva tvrtka koja je ušla u predstečajnu nagodbu. U Spačvu je zatim 2013. ušao novi vlasnik, fond Quaestus, koji je osigurao svježi kapital i proveo cjelovito operativno i financijsko restrukturiranje. Ulaskom Quaestusa podmirene su sve obaveze vjerovnicima, otplatili su stotinjak milijuna kuna duga, tako da su danas u poziciji da se isključivo bave operativnim poslovanjem. Spačva je, dakle, u pet godina predstečajne nagodbe isplatila sve predstečajne obveze i počela ostvarivati dobit. Time su zadovoljni i sindikati i predsjednik Nadzornog odbora Škegro i, naravno, predsjednik Uprave Josip Faletar.

– Trudom svih zaposlenika uspjeli smo nadmašiti planove za 2018. Posebno smo zadovoljni što smo od 2012. do 2017. udvostručili prihode i što od 2012., kad je Spačva bila pred gašenjem, svake godine poslujemo s dobiti. Rast u 2018. dodatnih je 18 posto u prihodima, tako da ćemo ostvariti otprilike 230 milijuna kuna prihoda, od čega je 70 posto direktno, a 90 posto indirektno ostvareno od izvoza – financijske su brojke koje iznosi Faletar.

Iako je bilo teških trenutaka, nastavlja, uspjeli su sačuvati 570 postojećih i dodatno zaposlili 280 radnika, i to u jednoj od slavonskih županija koja je najteže pogođena iseljavanjem.

– Jako je važno da smo do danas uložili 70 milijuna kuna u modernizaciju proizvodnje, u infrastrukturu, strojeve i opremu. Dobavljače plaćamo u dan i nemamo ni jednu dospjelu obvezu. Plaće su iznad prosjeka, što Vukovarsko-srijemske županije, što drvne industrije, a bonusi su redovita stavka u našem poslovanju. Imamo i dobar socijalni dijalog s tri naša sindikata. Sve u svemu, puno razloga za zadovoljstvo i optimizam – sumira postignuća čelnik Spačve.

Slično nam govore i sindikati. Kad je u pitanju socijalna sigurnost radnika, Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), posebno ističe da su u cijelom procesu značajan doprinos dali sindikati koji djeluju unutar samog društva, a posebno dva koja djeluju unutar SSSH.

- Spačva danas zapošljava 850 radnika od kojih su svi zaposleni na neodređeno vrijeme, što je vrlo rijetko u privatnim tvrtkama, uz sklopljeni Kolektivni ugovor koji se potpuno poštuje – naglašava te dodaje da je posebno važna bila uloga fonda Quaestus, koji je sa značajnom dokapitalizacijom pridonio ne samo ozdravljenju tvrtke nego i današnjem uspješnom poslovanju.

Fond Quaestus danas, inače, drži 75,8 posto dionica, a ostali dioničari 24,2 posto, i čeka ga u dogledno vrijeme izlazak iz Spačve. Prema neslužbenim informacijama od dionika drvne industrije, Uprava Spačve bila je prije nekoliko mjeseci u Švedskoj u posjetu tvrtki Pervanovo Darka Pervana na razgovoru o prodaji, te kažu da bi svaki novi vlasnik vjerojatno morao otpustiti veliki broj ljudi (300-400 od 850 zaposlenih). Tvrde da je Pervan, za sada, odustao od kupnje.

Vinkovci, 141216. Prodajni salon drvne industrije Spacva. Foto: Vlado Kos / CROPIX
Vlado Kos / CROPIX

Proizvodni pogoni drvne industrije Spačva

 

Pervanov generalni menadžer za Hrvatsku Stjepan Vojinić to demantira:

- Nismo bili zainteresirani za kupnju niti smo iskazali interes, nego smo ih ugostili u R&D centru u Švedskoj, kako bismo im približili što bi se u budućnosti moglo proizvoditi – kaže Vojinić.

Pitali smo i Quaestus o Pervanu i prodaji, no Škegro posebno naglašava da su vlasnici fonda Quaestus država s 50 posto i financijske institucije među kojima su mirovinski i investicijski fondovi, banke i osiguranja i oni će jednog dana donijeti odluku o budućoj vlasničkoj strukturi Spačve.

- Sva ta naklapanja koja dolaze od dijela konkurenata potpuno su neozbiljna i nemaju nikakva uporišta u stvarnosti. Smeta im uspješna Spačva, kojoj su prije šest godina otvoreno planirali i priželjkivali propast u stečaju, naravno, zbog dodatne jeftine sirovine za sebe, a na štetu Hrvatskih šuma i hrvatske države - oštro odgovara Škegro.

Ne ulazi u interese Pervana, samo spominje da su u korektnim profesionalnim odnosima. On je, kaže, međunarodno dokazani poduzetnik, Hrvat iz Švedske koji posluje na istim zdravim poslovnim načelima, kao i oni u Spačvi. I donosi golemo znanje i kapital da bi se otvarala nova radna mjesta ovdje u Hrvatskoj.

- Naš je cilj Spačvu zadržati jakom i samostalnom. Idemo prema pola milijarde kuna prihoda i novih 500 radnih mjesta. Samo takva Spačva može trajno koristiti očigledne ekonomije obujma, tzv. sinergije i tako najviše doprinositi cjelokupnom gospodarstvu Vukovarsko-srijemske županije. U dogledno vrijeme stoga planiramo izlazak na Zagrebačku burzu, odnosno IPO, uz novu vlasničku strukturu u kojoj će dominirati kvalificirani dugoročni hrvatski investitori – najavljuje predsjednik Nadzornog odbora Spačve, koja danas proizvodi isključivo finalne proizvode, najvećim dijelom u hrastu, koje prvenstveno izvoze u 30 zemalja širom svijeta, a najvažnija su im tržišta Francuska, Italija i Njemačka.

Faletar pritom ističe da su prošle godine ušli na novo tržište – Rumunjsku – i tamo vide odličnu perspektivu. Napominje da nastavljaju na dobrom valu iz 2018. i vjeruje da će i dalje rasti. Otvaraju i novi investicijski ciklus u koji će uložiti 60 milijuna kuna.

- Pola od tog iznosa namjeravamo uložiti u suhu doradu. Jako ćemo skratiti postupak sušenja, dobiti bolju kvalitetu i brži proces – pojašnjava Faletar.

Krenuli su i s četverogodišnjim projektom u kojem će istraživati svojstva hrastovih vrata. Žele, kaže, proizvoditi vrata koja će biti stabilna, spriječiti da bubre i izbacuju se, a u tome će im pomoći znanstvenici sa zagrebačkog Šumarskog fakulteta i osječkog Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija. Tako će, posebno ističe, na duži period dobiti nova vrata, proizvod koji i tako ima najveću dodanu vrijednost u paleti njihovih proizvoda.

No, iako su zadovoljni dosadašnjim rezultatima i budućim planovima, situacijom u drvnoj industriji nisu. Naime, problem same drvne industrije pomalo je apsurdan jer nedostaje drvne sirovine, unatoč velikim šumskim površinama kojima raspolažu Hrvatske šume. Poseban problem Spačve jest upitan način raspodjele drvne mase sukladno “Pismu razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca” pri Udruženju drvno-prerađivačke industrije u okviru HGK i Hrvatskih šuma. Kako pojašnjava Novosel, iako tvrtka Spačva ima veliku važnost ne samo za grad Vinkovce nego i za cijelu Slavoniju, iz koje se ljudi svakodnevno iseljavaju, smanjeno joj je pravo na kupovinu trupaca sukladno navedenom Pismu razumijevanja te onemogućeno daljnje zapošljavanje, uz dovođenje u opasnost smanjivanja broja zaposlenih.

- Ministarstvo poljoprivrede koje je nadležno nad Hrvatskim šumama mora daleko više uključiti u raspodjelu drvne mase uz davanje prednosti onim tvrtkama koje prerađuju drvnu masu u gotovi proizvod, ispunjavaju sve svoje obveze, a posebno obveze prema radnicima – smatra Novosel.

Faletar ističe da se generalno ne poštuje zakon, a oni misle da je najvažnije da se sve radi po zakonu. Sirovina se kojekuda izvozi, govori, umjesto da je ostavljamo u Hrvatskoj i sami stvaramo proizvode visoke dodane vrijednosti.

- Po meni je to jedina zdrava baza za održivi razvoj. Tako čuvamo i radna mjesta, jako su nam dragocjena. Nastavi li se iseljavanje ovim tempom, uskoro više nećemo imati koga zaposliti, a ruralna područja ćemo uništiti – turobna je činjenica koju iznosi šef vinkovačke tvrtke.

Kaže da su prije svega nezadovoljni djelovanjem konkurenata koji su, njegovim riječima, privatizirali i zloupotrijebili HGK za svoje osobne interese.

- Sumnjamo da je kroz Udruženje drvo-prerađivača došlo do kartelskog udruženog djelovanja naših konkurenata, koji su se dogovorili da Spačvu zaustave u daljnjem razvoju. Ograničili su nas da dobijemo onoliko sirovine koliko nam po stupnju finalizacije pripada, ni više ni manje nego 74.526 kubnih metara sirovine. Do sada je izostala promptna reakcija nadležnih institucija, a svima su puna usta strateškog Vladina Projekta Slavonija – govori čelnik vinkovačke tvrtke te nastavlja:

- Spačva je željela ove godine zaposliti 200 radnika i danas bi imala više od 1000 zaposlenika da nije bilo ovog ograničenja, a još smo dobili i 10 posto manje sirovine iako smo imali osigurano tržište za naše proizvode. Kad gledamo koliko je ljudi ove godine kupilo kartu u jednom smjeru, jako nas ljuti priča o ruralnom razvoju, dok nama svaki dan na posao u Spačvu dolazi 500 radnika iz okolnih mjesta. Ti radnici tako hrane sebe i svoje obitelji i ostaju u Slavoniji. Zato tražimo podršku od svih nadležnih institucija kako bi ostvarili naše planove o daljnjem zapošljavanju i investicijama ovdje, gdje je najviše potrebno – žali se Faletar.

Smatra da se u sustavu kakav vrijedi, primjerice, u Austriji ili Švedskoj, koje ipak nešto znaju o uspješnom gospodarenju šumskim bogatstvom, ovo se ne bi moglo dogoditi.

- Kakav je to dogovor da trupce ne mogu dobiti oni kojima su najpotrebniji, kojima su baza za daljnji rast i zapošljavanje, umjesto da ih se vozi u Zagreb, Italiju ili tko zna gdje? Što može biti gore od toga? Nije nam jasno zašto mi u Spačvi ne možemo dobiti onoliko koliko nam treba, a živimo i radimo u samom središtu spač­vanskog bazena? Mi već 60 godina održavamo tradiciju proizvodnje na istoku Slavonije. U našoj se tvornici izmjenjuju generacije očeva i sinova, majki i kćeri, mi smo prava obiteljska tvrtka. Uvjereni smo da su ovo i te kako važni kriteriji koje bi trebalo uzimati u obzir u raspodjeli trupaca, kao i novostvorena vrijednost – bruto dobit, plaće i broj radnika – gotovo frustrirano govori Faletar.

Mi smo izvozno orijentirana tvrtka – nadovezuje se Škegro – koja posluje na globalnom tržištu, no da bismo to ostali još desetljećima, neophodno je nastaviti s ulaganjima u ljude i tehnologiju.

- Ovih smo dana na Nadzornom odboru usvojili planove za novih 30 milijuna kuna investicija u 2019. godini. Strategija je jasna – nastavak rasta, i organski i akvizicijama u okruženju. Spačva je danas među nekoliko tvrtki koje najurednije posluju u drvnoj industriji, što nam nitko ne može osporiti. Takvo transparentno i odgovorno poslovanje ne postiže se preko noći, nego se na tome radi godinama. Primjera radi, otkad je fond Quaestus većinski vlasnik, održano je 65 sjednica Nadzornog odbora na kojima sudjeluje menadžment, članovi Nadzornog odbora, uključujući i predsjednika Radničkog vijeća. Sve odluke donose se transparentno i konsenzusom na temelju relevantnih činjenica i zakona. Nažalost, čini se da je u drvnoj industriji takvo poslovanje rijetkost te je puno važnije tko je kome kum, a odluke se donose iza zatvorenih vrata bez obzira na zakone, logiku i proklamirane ciljeve, od kojih najviše strši Vladin Projekt Slavonija. Tako, umjesto razvoja slavonskih poduzeća, imamo nezakonitu otimačinu sirovine i radnih mjesta iz Slavonije. Pa se onda, možete li vjerovati, Vukovarsko-srijemskoj županiji dodijeli 24 posto manje sirovine s njezina područja da bi se povećalo Zagrebačkoj županiji. To je ta cinična pravda tzv. ruralnog razvoja – gotovo rezignirano govori Škegro.

 

Na takve konstatacije mogu se čuti razni komentari dionika drvne industrije, među kojima i onaj da fond Quaestus kao vlasnici žele što više sirovine jer moraju izaći iz Spačve, pa bi više sirovine automatski značilo i veću prodajnu cijenu.

No, na stranu kuloarske priče, da se pojedini drvoprerađivači žale na neravnopravnu raspodjelu i žele da se uvaže neki drugi kriteriji, a ne samo veći stupanj finalizacije, svjesni su i u HGK. No Daniel Smiljanić, predsjednik Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK, koji se u medijima proziva kao ključna osoba za formiranje stavova ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića o pitanjima šumarstva i drvno-prerađivačke industrije, napominje da je važan kriterij i prihod po zaposlenom, iz čega se gleda efikasnost tvrtke.

- Za usporedbu, također slavonski proizvođač, Ciprijanović iz Orahovice u 2017. imao je 271 zaposlenog, ukupan prihod od 94 milijuna kuna te 5200 kuna neto plaću iz čega proizlazi da je prihod po zaposlenom iznosio 346.000 kuna. Spačva je iste godine imala 763 zaposlena, 203 milijuna kuna ukupnog prihoda, 3780 kuna neto plaću te 266.000 kuna prihoda po zaposlenom. Dakle, uz kvalitetu finalnog proizvoda, bitan faktor je i njegova cijena – ističe Smiljanić, koji je ujedno i predsjednik Uprave tvrtke Pan Parket.

Pitanje pravednije raspodjele pokrenuto još prošle godine te je Udruženje drvno-prerađivačke industrije HGK s Hrvatskim šumama potpisalo Pismo razumijevanja 15. prosinca 2017.

- Na pregovorima su imale priliku sudjelovati i priložiti svoje amandmane sve članice Udruženja koje broji 72 tvrtke, pa tako i pojedini drvoprerađivači koje spominjete. Među njima su i veći od Spačve, poput Prime koja zapošljava 1300 ljudi. Novo pismo razumijevanja je prihvaćeno na kraju s većinom od 90 posto glasova. Protiv su glasovale samo dvije članice. Ako je tolika većina bila za, ne smatramo da bismo trebali razmatrati izmjenu modela – jasan je Smiljanić.

Najčešće primjedbe koje se mogu čuti na Pismo razumijevanja tiče se okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca (5.2 točka), kojom je definirano ograničenje za društva koja imaju ugovore veće od 20.000 kubnih metara hrasta. To je, smatra se, dovelo Spačvu u neravnopravan položaj vezano za mogućnost pristupa tržištu sirovina u odnosu na druga društva. No, Smiljanić odlučno odgovara da to nije točno.

- Upravo je ravnopravnost, odnosno pravednija raspodjela trupaca, bila nit vodilja prilikom kreiranja Pisma razumijevanja, u koje je Spačva cijelo vrijeme bila uključena. U Slavoniji postoje drvni proizvođači koji su, za razliku od Spačve, pristali na nova pravila raspodjele sirovine, svjesni činjenice da u Hrvatskoj nema dovoljno sirovine za cjelokupnu domaću proizvodnju. Do nje dolaze kupovinom na slobodnom tržištu po daleko višim cijenama od one koju osiguravaju Hrvatske šume. S druge pak strane, tvrtka Spačva nabavlja 100 posto sirovine od Hrvatskih šuma i u 2018. je dobila maksimalne količine koje joj pripadaju po odredbama Pisma razumijevanja te Odluke o načinima i uvjetima prodaje drvnih sortimenata za 2018. – govori čelnik Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK.

Postavlja se i pitanje je li ovo ograničenje u suprotnosti s Projektom Slavonija, s obzirom na to da Spačva ističe kako bi, da ga nije bilo, zaposlila još 200 radnika, a njegova je intencija spriječiti iseljavanje.

- Da Spačva ima realne osnove zaposliti nove ljude s ovom razinom proizvodnje, tada bi dio potrebnog drva nabavljala i na tržištu, a ne isključivo inzistirala da 100 posto zadovoljava kupnjom isključivo od Hrvatskih šuma po povlaštenim cijenama. Samim time Spačva je u povlaštenom položaju u odnosu na druge proizvođače na tržištu, koji, nažalost, ne koristi dovoljno dobro da bi uz vrhunsku sirovinu dobila i završne proizvode vrhunske cijene – smatra Smiljanić.

Što se projekta Slavonija tiče, kaže da upravo točka 5.2 u Pismu razumijevanja štiti male i osigurava ruralni razvoj jer osigurava dostupnost trupaca svim proizvođačima, pa i onim malima, a upravo oni zapošljavaju 98 posto svih ukupno direktno zaposlenih u drvnoj industriji (20.000 od 22.000).

- Kada bi se napravio ustupak Spačvi uz opravdanje kako doprinosi razvoju Projekta Slavonija, isti bi se kriterij trebao primijeniti i na ostale slavonske proizvođače, čime bi se ugrozio model ravnopravne raspodjele sirovine i očuvanje ekološke i ekonomske održivosti. Pravila moraju biti jednaka za sve na tržištu. A da bi se Spačvi dalo, nekome se mora uzeti – jasan je Smiljanić.

Drvno-prerađivački sektor je posebno važan za gospodarstvo, koji bilježi konstantan porast izvoza, no kako napominju naši sugovornici, suočava se problemima poput nedostatka kvalificirane radne snage i nedostatka sirovina koje mogu zadovoljiti prerađivački kapaciteti. A najveći izazov im je okrenuti se većoj orijentiranosti finalizaciji proizvoda. Pitanje je sada kako probleme riješiti da svi budu zadovoljni, a da u međuvremenu dionici sektora ne unište sami sebe međusobno.

Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

Globus

Naslovnica Globusa