Ovo je prizor koji bi vrlo brzo mogao nestati. Odjeća se suši na konopcima u jednoj u uličici u staroj rezidencijalnoj četvrti blizu vrta Yu u Šangaju u Kini. Šangaj je najmnogoljudniji grad u Kini i najmnogoljudniji grad na svijetu. Jedna je od četiri kineske općine pod izravnom kontrolom kineskih vlasti, a od 2014. godine broji više od 24 milijuna stanovnika.
Globalno je financijsko središte i prometno čvorište s najprometnijom lukom za kontejnere na svijetu. Smješten je na južnom rubu ušća rijeke Yangtze u srednjem dijelu kineske obale. No stari Šangaj ubrzano gubi bitku pred novim gradom kojeg odlikuju visoki neboderi od stakla i čelika.
Općina Šangaj graniči s provincijama Jiangsu i Zhejiang na sjeveru, jugu i zapadu, a na istoku je omeđena Istočnokineskim morem. Glavni administrativni, brodarski i trgovački grad, Šangaj je u 19. stoljeću dobio na značaju zahvaljujući trgovini i povoljnom lučkom položaji i gospodarskom potencijalu.
Grad je bio jedan od pet prisilno otvorenih za vanjsku trgovinu nakon pobjede Britanaca nad Kinom u Prvom opijumskom ratu, dok su naknadni Nankingski ugovor 1844. i Whampoa sporazum 1844. godine omogućili uspostavu Šangajskog međunarodnog naselja i francuske koncesije. Tada je grad cvjetao kao trgovačko središte između Kine i drugih dijelova svijeta (pretežno zapadnih zemalja), a 1930-ih je postao primarno financijsko središte azijsko-pacifičke regije.
Međutim, dolaskom Komunističke partije na vlast 1949. godine, trgovina je bila ograničena samo na socijalističke zemlje, a globalni utjecaj grada je opao. Devedesetih su ekonomske reforme koje je uveo Deng Xiaoping rezultirale intenzivnim ponovnim razvojem grada, pomažući povratku financija i stranih ulaganja u grad.
Šangaj je opisan kao 'izložba' naglo rastuće ekonomije kontinentalne Kine; poznat po svom obzoru Lujiazui, muzejima i povijesnim zgradama, poput onih duž Bunda, Hrama gradskog boga i vrta Yu.
