Turisti oduševljeni

Zubarsku profesiju zamijenio motikom: U selu kod Vrgorca dva su brata pokrenula biznis

AUTOR:

  • Branko Radonić

OBJAVLJENO:

18.6.2019. u 12:19

AUTOR:

  • Branko Radonić

OBJAVLJENO:

18.6.2019. u 12:19

Branko Radonić

U selu Umčane kod Vrgorca, na rubovima krškog Vrgorskog polja smjestila se mala vinarija obitelji Gašpar. Tu se mlada braća Dario (1981.) i Boris (1978.) brinu o 14 tisuća čokota loze i godišnje proizvedu 12 tisuća butelja vina, s planom da se taj broj u sljedećim godinama udvostruči.

Ova umčanska obitelj ima dugu tradiciju bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom, još od 1950-ih godina kada su nektar bogova prodavali na vrgorskom Korzu. U to vrijeme i kroz desetljeća socijalizma kasnije, vrgorski vinogradari su proizvodili goleme količine grožđa koje su uglavnom u rinfuzi predavali lokalnoj vinariji "Vrgorka", a koja je njime opskrbljivala veliko (i žedno) jugoslavensko tržište.

Vrhunska vina se nisu proizvodila, niti se vjerovalo da je to moguće na ovom području. Zato su, u vrijeme berbe, stotine traktora i kamiona strpljivo čekali u redu na vrgorskim ulicama koje vode prema Vinariji da bi na preradu predali svoj dragocjeni teret.

Autohtone sorte

Međutim, ta vremena su iza nas i Vrgorčani već godinama imaju problem s plasmanom grožđa na hrvatsko tržište, a nekadašnja velika vinarija je u stečaju. Gašpari su na vrijeme shvatili da se od prodaje grožđa može preživjeti, ali ne i dobro živjeti i da je potrebno potpuno preokrenuti prevladavajuću paradigmu i okrenuti se vinarstvu, odnosno proizvodnji vrhunskih vina i to od autohtonih sorti. One su zbog svoje osjetljivosti ili količinski manjeg roda gotovo nestale u vrgorskom kraju, ali se angažmanom braće Gašpar i nekolicine drugih vraćaju na velika vrata. Tako da vinari Gašpar nemaju samo značajnu poljodjelsku, već i kulturnu ulogu u čuvanju vinogradarske baštine ovoga kraja, piše Slobodna Dalmacija.

- Mi smo našem grožđu stvorili dodatnu vrijednost pretvorbom iz sirovine u gotov proizvod u obliku vrhunskog vina te se od toga može pristojno živjeti. Morate znati da je ekonomija vinarstva spora, spor je obrt novca, ali u našem slučaju svake godine je sve bolje i sve smo zadovoljniji napretkom. Napredak je stigao isključivo dizanjem kvalitete, koja je neophodna za normalno poslovanje. Vinogradarstvo Vrgorca stagnira, čak i pada. Razumljivo, ljudi još uvijek prodaju sirovinu, a tu nema zarade. Moja prijateljica mi je jednom rekla da siromašne zemlje prodaju kakao, a bogate od toga rade čokoladu. Na tome bismo mogli i sami učiti - kaže Dario.

Branko Radonić

Vinograd braće Borisa i Daria

 

Vinarija Gašpar postoji tek deset godina i kažu da tek postaju vinski pubertetlije pred kojima je dug put sazrijevanja kao vinara. Stare vrgorske sorte čine 80 posto njihove proizvodnje i okosnica su vinarije. To se poglavito odnosi na zlataricu vrgorsku i plavku (plavinu), a ove godine im i treća stiže na rod - i to sve popularniji trnak.

- Autohtone sorte su budućnost razvoja vinarstva Dalmacije, pogotovo ako se zna da je ova regija rasadnik velikog broja sorti, a toga bogatstva većina vinara uopće nije svjesna. Ali svijest se mijenja i stare sorte sve više dobivaju pažnju koju zaslužuju - kaže Dario.

Dobrodošla ilovača

Iako se Gašpari već generacijama bave lozom, Darijev profesionalni put je prije dvadeset godina krenuo u drugom smjeru. Bio je maturant s odličnim ocjenama, ali i dijete sa sela bez jasnog cilja o svom budućem zanimanju. Kako mu je stric, kako kaže, jedan od najboljih stomatologa Neretve, Darija je otac nagovorio da krene na taj studij. On je to prihvatio, uspješno studirao, ali to nije bio njegov poziv te je samo venuo, da bi jednoga dana presjekao i odlučio bušilicu zamijeniti motikom. Govorili su mu da je lud, znaju mu i sad prigovoriti na odluci, ali kako svake godine njegova i bratova vinarija sve više napreduje, tako priča o uspjehu dolazi i do obitelji i šire zajednice...

- Otac i majka su sve ponosniji i vjerujem da su se nakon toliko godina počeli miriti s činjenicom da im sin nije doktor nego obični vinar, seljak, a vjerujem da će u budućnosti biti još i više jer brat Boris i ja tek počinjemo s našom vinskom pričom - kaže nam Dario.

Većinu posla u vinogradu obavljaju složna braća, pogotovo u vitalno važnom poslu rezidbe gdje su posebno rigorozni jer ne mare za kvantitetom, već kvalitetom grožđa od kojega nastaje vino. Zato se vode principom da na jednom mlazu loze ostaje samo jedan grozd grožđa. Također, kako su ekološki vrlo osjetljivi, u vinogradima ne koriste herbicide, pa svakodnevna borba protiv korova zahtijeva puno posla i vremena za košnju i prokopavanje. Protiv suše se ne bore navodnjavanjem, nego otkopavanjem trsova svake treće godine, čime usmjeravaju njegov korijenski sustav u dubinu, kako bi atmosferilije poput suše i mraza imale što manji utjecaj na biljku. Ljeti sa sličnom namjerom zafrezavaju i potkopavaju trsove.

Branko Radonić

Vinarija braće Daria i Borisa

 

- Kod nas ima dosta podzemnih voda, zemlja je ilovača i u najgorim sušama, ako na vrijeme zatvorite vlagu, biljka ima dovoljno zaliha vode za vrhunske rezultate. Svim ovim radnjama omogućavamo proizvodnju vrhunskog grožđa, tako da je na meni i bratu potrebno samo malo igre u podrumu i eto vrhunskog vina - kaže Dario. U dijelu poslova, pogotovo pljevidbe, pomažu im ostali članovi obitelji, otac, majka i Borisova obitelj, a u berbi angažiraju i rodbinu te prijatelje jer, radi kvalitete buduće vina, grožđe mora biti pobrano u točno određenom vremenu, a koje se ponekad može mjeriti u satima.

Usporedba s Hajdukom

Boris i Dario odlučili su se na uzgoj starih sorti isključivo vođeni lokalpatriotizmom i intuicijom. Vjerovali su da dalmatinske, napose vrgorske sorte nisu nimalo manje vrijedne od ostalih razvikanih i već brendiranih. Štoviše, i u ovoj početnoj fazi proizvodnje vina pokazali su da znaju raditi vrhunska vina. U početku su bili odgovarani od ideje da vino rade od autohtonih sorti jer se smatralo da daju vina prosječne kvalitete. Ali uz stručan pristup temeljen na iskustvu predaka i modernoj znanosti, pokazalo se da zlatarica vrgorska i plavka daju trenutno jedna od najboljih dalmatinskih vina, što su potvrdile i javnost i struka.

- To je kao da s Hajdukom igrate finale Lige prvaka - kaže Dario i pojašnjava kako je današnji konzument jako izbirljiv i želi kušati nešto originalno i autentično, a to u vinariji Gašpar i dobiva. Pogotovo su oduševljeni turisti jer cijene tu originalnost...

Branko Radonić

Braća Dario i Boris

 

- Chardonnay i Merlot pijte u Francuskoj, Riesling u Njemačkoj, a u Hrvatskoj pijmo naše sorte, a njih je mnogo i svaka je vrijedna naše pažnje. Postanimo svjesni koje nam vinsko bogatstvo leži neiskorišteno - dodaje.

Njihova vinarija je skrenula pozornost struke na sebe ponajprije vraćanjem monosortnog vina od zlatarice vrgorske na tržište.

- Ma čujete li vi to ime? Tako lijepo zvuči, a još je ljepša za uživanje, tekuće zlato - veli Dario i konstatira da ne poznaje sortu koja je toliko zahtjevna za rad i toliko lijepa za piće, ali da valjda tako mora biti. Sorta je osjetljiva, podložna bolestima, svim vremenskim neprilikama poput vjetra, mraza ili suše i na sve reagira.

- Njoj posvećujemo polovinu svoga rada u vinogradu te iako je trenutno u našoj vinariji zastupljena sa samo 30 posto, želimo taj udio podići na 70 posto. Sa zlataricom smo u ljubavi i svađi, čudan je to odnos vinogradara i sorte. Toliko se oko nje namučite, a kada je konačno dovedete do butelje i donesete na stol, komentari kušača su najbolja nagrada za sav trud - zaneseno će Dario.

Vratila mi ljubav

S velikom emocijom priča o vinu Zlatarici 2018. koja će upravo na tržište ovih dana...

- Nikad nisam napravio ljepše bijelo vino, a nisam mislio da će ispasti tako. Nikad nisam toliko uložio sebe kao u tu berbu, bilo je tu puno neprospavanih noći, i na paletama u konobi. U to vino je uloženo toliko osjećaja, toliko emocija, ta je Zlatarica doslovce suzama natopljena i kad sam skoro digao ruke od nje, ona se pojavila raskošnija nego ikada. Čula je i osjetila moju bol i vratila mi svu tu ljubav. Shvatio sam tada da je sorta zlatarica zaista posebna i da dok god budem ima života i snage, ona će biti moja jedina i ja ću se truditi i borit za nju, a ona će mi to vratiti - emotivan je Dario i dodaje da je za njega vino Zlatarica jedno od najboljih bijelih ljetnih vina na tržištu. U vinariji Gašpar samo tri mjeseca godišnje bude u prodaji i sva se razgrabi.

Branko Radonić

Vina braće Borisa i Daria

 

- Kad se samo sjetim naših početaka i tadašnjih grešaka i usporedim to s današnjim uspjehom, srce mi zaigra, a tek smo na pola puta - kaže nam ovaj mladi vinogradar.

On je začetnik suradnje Grada Vrgorca i Agronomskog fakulteta u Zagrebu o evaluaciji sorte zlatarice vrgorske i trnka. Ovim petogodišnjim znanstvenim projektom, vrijednim 700 tisuća kuna, planira se provedba klonske selekcije sorti. Izvršit će se kvalitetna produkcija ovih sorti kroz proizvodnju sadnog materijala te stjecanje spoznaja o njihovim vinogradarskim i enološkim karakteristikama, čime se želi zainteresirati lokalne proizvođače grožđa i vina za njihov uzgoj u većem obujmu. Postupak će se provoditi u dvije faze te će se prvo izdvajati najkvalitetniji zdravi genotipovi sorti trnka i zlatarice vrgorske, podignut će se matični nasad za proizvodnju certificiranoga sadnog materijala, a potom daljnji nastavak individualne klonske selekcije i izdvajanje klonova te podizanje njihovih matičnjaka.

Projekt budućnosti

- Pokretanjem ovog projekta napokon mogu biti siguran da je budućnost ove sorte osigurana. To je skup i spor posao od gotovo desetljeća i pol. Što znači da brat i ja nećemo imati direktne koristi od toga niti me zanima. Suradnju s fakultetom sam započeo isključivo jer sam vizionar, prepreke me ne zanimaju, već samo cilj. Da tako nismo razmišljali prije deset godina, ne bismo sada razgovarali o zlatarici. Ona će nakon završetka projekta biti manje zahtjevna za obradu, manje osjetljiva, sadni materijal višestruko kvalitetniji, a klonovi loze izolirani i moći će se birati kakav klon želite. Možda to danas još neki ne shvaćaju, ali ovo je najvažniji poljoprivredni projekt u zadnjih 30 godina na vrgorskom području i vrijeme će pokazati koliko sam bio u pravu - kaže.

Osim Zlatarice, tu je i Plavka, prvo vrhunsko vino u povijesti proizvodnje vina u Hrvatskoj. Javnost i struka dan danas ostanu začuđeni kako je moguće takvo vrhunsko vino proizvesti od sorte plavka. Dario obožava plavku, tepa joj da je to jedna strašna sorta, izuzetno otporna, prilagodljiva za sve vrste tla, druga crna sorta u Dalmaciji, a jedina njezina mana za mnoge, a za Darija prednost, jest njezina velika rodnost...

Branko Radonić

Vinograd braće Daria i Borisa

 

- Ali tu onda nastupamo mi te pravilnom gnojidbom, pravilnim rezanjem, odstranjivanjem viška i pravilnom vinifikacijom uspijevamo stvoriti vina koja čak mogu doživjeti i arhivska izdanja s obzirom na fizikalno-kemijsku analizu - kaže Dario.

Nakon plavke slijedeći projekt je trnak koji ove godine prvi put beru i vinificiraju. Dosadašnji podaci struke u superlativima govore za ovu sortu, ona je jedna od potencijalnih crnih sorti Balkana, a Dario kaže da se jedva čeka uhvatiti u koštac s tim "luđakom" i ima osjećaj da će to biti jedno lijepo putovanje.

Neprepoznati u Makarskoj!?

Za Darija samo 30 posto priče otpada na kvalitetu vina, a ostalo je marketing u svim prilikama. Podijeli 15 posto vina, ali u kombinaciji s dobrom pričom to daje rezultate pa su pod nadstrešnicom u vinogradu obitelji Gašpar strani turisti, novinari i turistički djelatnici česti gosti. Dođu na sat vremena, a ostanu pola dana. U skladu s njihovom strategijom povezivanja poljoprivrede i turizma, u vinariji i tom pokaznom vinogradu primaju turiste kojima prodaju četvrtinu svoje proizvodnje vina.

Ostatak odlazi u vrhunske restorane Dalmacije, od Zadra do Dubrovnika, ali, kako kaže, najmanje u prirodnom gravitacijskom području Vrgorca, a to je Makarska i njezino primorje.

- Zašto je tome tako, to treba pitati kreatore makarske gastronomske scene, jer kada sam negdje u turističkom obilasku, želim probati autohtone proizvode toga kraja i njegove okolice. Kada sam u Istri, pijem Malvaziju i Teran, u Moslavini Škrletu, a u Makarskoj želim uživati u Zlatarici i Kujundžuši, Plavki i Trnku, a ne da mi se nudi Caberneti, Graševine ili druge neautohtone sorte.

Zarada je u dobrom vinu, a ne u jeftinom grožđu

Problemi s plasmanom grožđa ipak navode pojedince da se počnu baviti i vinarstvom, a ne samo prodajom sirovine. Dario Gašpar navodi kako je ove godine Udruga vinara i vinogradara Vrgorca dobila čak tri nova registrirana člana. – Dio Vrgorskog polja koji pripada Vrgorcu broji pet milijuna trsova i to je ogromna količina grožđa koja sve teže pronalazi kanale prodaje. Vinarija je u stečaju, a osobno mislim da je i ona dobrim dijelom kriva za postojeće stanje i percepciju vrgorskoga grožđa i vina. Vinarija se isključivo orijentirala na količinu i to ju je "došlo glave".

Loša upravljačka struktura, nereagiranje na vrijeme na tržišne promjene, nesinergija s proizvođačima, sve su to razlozi današnjeg stanja. Dok se vinarija ne oporavi, na nama malima je da podmetnemo leđa i da sav taj teret socijalističke vinske ekonomije i loše reputacije iznesemo na svojim leđima i da možda i njima ukažemo jedini ispravni put, a to je kvaliteta - poručuje Dario. Ocjenjuje i da je u najvećoj mjeri za stanje kriv sam proizvođač, ljutio se netko ili ne na to:

- Svake godine je sve više grožđa na trsu, a cijena sve niža. Ljudi trebaju shvatiti da lošom kvalitetom privlači nesolventne kupce koji sebi ne mogu priuštiti bolje i tako se proizvođač samo ukopava. Zarada leži u vinu, prošeku i likeru, a ne u sirovini koja se prodaje za nikakve novce. Ako sam mogao ja napraviti vinariju bez kune kredita i pomoći fondova i to na području katastarski nesređene jedinice lokalne samouprave, onda mogu svi. Volio bih da je svake godine bar pet novih vinara u ovom ogromnom vinogorju kako bi priča o velikom povratku vrgorskih sorti bila još uspješnija - zaključuje Dario Gašpar.