U Hrvatskoj u velikim gradovima živi nešto više od 30 posto svih žena starijih od 15 godina, a nešto više od polovice njih - precizno, 51,2 posto - radi. Stopa zaposlenosti žena u velikim gradovima, prema podacima Ankete o radnoj snazi, u 2017. bila je tek neznatno niža od stope zaposlenosti muškaraca u velikim gradovima, koja je iznosila 53,9 posto.
Međutim, kako se smanjuje veličina mjesta stanovanja, stopa zaposlenosti žena počinje rapidno padati: u manjim gradovima radi tek 37 posto žena, a na selu njih još manje, odnosno 35,7 posto.
Kod muškaraca pak gotovo da nema razlike u stopi zaposlenosti s obzirom na stupanj urbaniziranosti mjesta u kojem stanuju: u velikom gradu stopa zaposlenosti iznosi 53,9 posto, u manjim gradovima 51,3 posto, a na selu 51,7 posto.
Pri tome žene koje ne rade u manjim mjestima i na selu nisu nezaposlene - stope nezaposlenosti relativno su niske, čak i niže od stope nezaposlenosti muškaraca. One su najvećim dijelom neaktivne, što znači da ne rade niti traže posao: na selima je takvih gotovo 60 posto.
Situacija zabilježena u Hrvatskoj nije tipična za Europsku uniju. Prema podacima Eurostata, stopa aktivnosti (udio zaposlenih i onih koji traže posao) za žene pada u većini država tek za koji postotni poen s obzirom na veličinu mjesta stanovanja: na razini Unije, u velikim gradovima ta stopa iznosi 68,9 posto, u manjim gradovima 67,3 posto, a na selu 66,5 posto. U susjednoj Sloveniji stopa pada za nešto manje od tri postotna poena, kao i u Irskoj, Italiji i Danskoj, dok je u Njemačkoj i Austriji stopa aktivnosti za par postotnih poena viša na selu nego u velikim gradovima.
U Hrvatskoj je stopa aktivnosti, prema istim podacima, na selu niža gotovo 15 postotnih poena nego u velikim gradovima.