Kimberly Lipinski odradila je svoj radni vijek njegujući starije osobe u saveznoj državi Vermont na sjeveroistoku SAD-a. Uz taj posao, povremeno je vikendom i kuhala u jednom lokalnom restoranu. Kuhanje joj je, kaže, oduvijek bila strast.
Nakon odlaska u mirovinu odlučila je spojiti znanje o njezi starijih osoba i svoje kulinarske sposobnosti. Željela je, objašnjava nam, raditi ono što voli i što joj je oduvijek išlo. Promijenila je i boravište, pa je Vermont zamijenila Washingtonom, glavnim gradom SAD-a. Dobro se, kaže, raspitala o uslugama koje se nude na tržištu američke prijestolnice i okolice, a koje bi bile vezane uz skrb o starijim osobama, i otkrila je da nitko ne pruža usluge kuhanja za starije sugrađane koji žive sami.
Stoga je prošle godine odlučila pokrenuti vlastiti biznis - kuhati za starije ljude, koji su uglavnom prepušteni sami sebi. Drugim riječima, našla je tržišnu nišu.
"Volim raditi sa starijim ljudima i volim kuhati. Mnogi od njih su jako smršavili i neophodna im je osoba koja će im pripremati obroke", objasnila je Kimberly za Jutarnji list kako je spojila ugodno s korisnim.
Njena tvrtka Elder Nourish, uz nju, zapošljava još jednog kuhara. Stvari, objasnila nam je, funkcioniraju ovako: kuhar posjeti stariju osobu kod kuće i dogovori s njom kakvu prehranu želi. Naravno, budući da je riječ o ljudima koji se bore s raznim bolestima, poput dijabetesa, srčanih i bubrežnih bolesti ili čak neuhranjenosti, za svakog klijenta se kreira poseban, individualizirani jelovnik. Kuhar potom cijeli dan kuha i zamrzivač i ledenicu napuni jelima za dva tjedna. Cijena po obroku je 20 američkih dolara ili više, ovisno o tome što klijent traži.
"Nikada ranije nisam ni mislila da ću biti poduzetnica. Sada radim ono što volim i od toga živim. Drago mi je vidjeti da su mi klijenti zadovoljni. Zasad pružam usluge samo na području saveznog distrikta Washington i dviju okolnih savezni država - Maryland i Virginia, no cilj mi je proširiti posao i na ostatak SAD-a", kazala nam je Kimberly.
Pomoć u pokretanju vlastita posla dobila je od Ženskog poslovnog centra (Women's Business Center), udruge koju dijelom financiraju američke savezne vlasti, a dijelom i banke i privatne tvrtke. Cilj ove udruge iz Washingtona, koju vodi Dee Claxton, je poticati žensko poduzetništvo, uglavnom savjetima i pomoći u izradi poslovnih planova, te u računovodstvu i poslovima s poreznicima, no udruga, kaže Dee, klijentima odobrava i mikrozajmove, kako bi sami mogli pokrenuti posao.
Dee Claxton
Od 2010. godine, kada je udruga osnovana, do danas kroz njene je programe prošlo oko 5.000 klijenata, a ukupna vrijednost poslova koje su pokrenuli procjenjuje se na oko devet milijuna dolara. Radionice i predavanja uglavnom imaju u popodnevnim satima, budući da najveći dio klijentica ujutro radi ili se bavi kućanskim poslovima.
"Klijentice nam se najviše žale na pristup kapitalu", ističe Dee.
Dodaje kako je među poslovima koje danas pokreću najviše računovodstvenih ureda, no ima ih koje su se odlučile raditi i za Uber, Amazon.com ili nekog drugog pružatelja usluga, čije se poslovanje temelji na online poslovanju. Štoviše, dodaje Dee, sve je više tvrtki koje žene pokreću u segmentu cyber sigurnosti, što se u Washingtonu itekako traži. Danas su u drugom planu tvrtke koje su žene pokretale u 'tradicionalnim' ženskim poslovima, poput proizvodnje proizvoda za ljepotu ili frizerskih salona, iako su i takve tvrtke još uvijek popularne među poduzetnicama.
Početni kapital i inače je jedan od glavnih problema na koji se žale američki poduzetnici. No, za razliku od Europe, a posebno Hrvatske, u SAD-u postoji razvijena i uhodana mreža venture capital fondova i poslovnih anđela, a razvijen je i crowdfunding. Isto tako, postoje laboratoriji i hubovi u kojima se susreću ljudi s idejama - dakle, potencijalni poduzetnici - i potencijalni investitori. Ne čudi stoga što većina američkih poduzetnika vlastite poslove pokreće bez bankovnih zajmova, koje, uostalom, kao poduzetnici početnici teško da bi i mogli dobiti. U cijeloj priči ne treba zaboraviti ni poticaje koje daju savezne, državne i lokalne vlasti, među kojima se ističe Uprava za malo poduzetništvo (Small Business Administration).
Za investitora se na kraju odlučila i Kimberly: on je u njen startup ove godine uložio vlastiti novac, a donio joj je i nove klijente. Zauzvrat, postao je suvlasnik u tvrtki. Naša je sugovornica zadovoljna tim poslovnim aranžmanom, koji bi joj trebao omogućiti daljnje širenje na tržištu. Zadovoljni su i u Ženskom poslovnom centru, u kojem ističu da je startup koji je pokrenula Kimberly jedna od uspješnih poslovnih priča u čijem su razvoju imali svoju ulogu.
Poduzetništvo iz nužde
Samozapošljavanje je sve popularnije i u Hrvatskoj. Mnogi nezaposleni odlučuju se, naime, na pokretanje vlastitog posla, a za to uglavnom koriste potpore koje daje Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Ipak, u Hrvatskoj, kako su to ekonomisti davno ocijenili, i dalje dominira "poduzetništvo iz nužde". Drugim riječima, mnogi naši sugrađani pokreću vlastite tvrtke tek kada ostanu bez posla i ne uspijevaju naći drugi posao, a ne zato što žele biti poduzetnici.
S druge strane, u Hrvatskoj je nedostatak financiranja znatno izraženiji nego u drugim zemljama s kojima se obično uspoređujemo. I kod nas, doduše, postoje poslovni anđeli, no razmjenro ih je malo, dok mogućnosti financiranja putem venture capital fonda tek otkrivamo. Nedostaju i mjesta koja bi spajala potencijalne investitore i ljude s idejama, kojima nedostaje novac za pokretanje vlastitog biznisa.
Iako se poduzetnici i u drugim zemljama žale na prevelike poreze i prereguliranost, kao i na sporost birokracije, Hrvatska je već, barem ako je suditi po međunarodnim ljestvicama konkurentnosti i poslovne klime, postala "popularna" po tim problemima. U svakom slučaju, dok su administracije u drugim zemljama okrenute poticanju poduzetništva, budući da znaju da jače poduzetništvo nosi i veći broj radnih mjesta, kao i bolje punjenje državnog i lokalnih proračuna, naša je administracija, kako to već godinama upozoravaju poslodavci, uglavnom okrenuta sama sebi.