Josip Kravar bavi se proizvodnjom eteričnih ulja, a Marko Belić ekstradjevičanskog. Dok je Josip uz to i farmaceut, Marko je matematičar baš kao i Matija Bašić, koji radi kao programer u jednoj tvrtki za razvoj softvera, što je profesija i Franu Tonkoviću, inženjeru računarstva koji gradi znanstvenu karijeru na zagrebačkom FER-u. Tema za razgovor kada je posao u pitanju očito im ne nedostaje, no četvorici prijatelja ipak je zajednička strast nešto sasvim drugo – australski nogomet. Taj sport, o kojem se u Hrvatskoj još uvijek jako malo zna, doveo ih je do reprezentacije. U prepoznatljivim dresovima s crvenim i bijelim kvadratićima širom svijeta brane boje Hrvatske, baš kao još 20-ak njihovih suigrača koji većinom također imaju uspješne poslovne karijere. Poput drugih momčadskih sportova, pa možda i malo više, u australskom nogometu se od svakog igrača očekuje da igra timski, a upravo ta osobina koju su naučili kroz godine treniranja i natjecanja im, tvrde, i te kako dobro dođe i u često nemilosrdnom poslovnom svijetu.
Australski nogomet u Hrvatskoj se igra od 2005. godine, kada su, na inicijativu Hrvata australskih korijena kao i Hrvata koji su studirali u SAD-u i tamo se upoznali s tim sportom, osnovani prvi klubovi, a danas postoje četiri muška i jedan ženski i svi su u Zagrebu i okolici. Savez australskog nogometa Hrvatske, na čijem je čelu zadnjih pet godina Josip Kravar, osnovan je 2013. godine. Uz dozvolu Kineziološkog fakulteta klubovi Zagreb Cvjetno Dockers i Zagreb Hawks treniraju na terenu Akademskog ragbi kluba Mladost nedaleko od Studentskog doma Stjepana Radića. Nalaze se triput tjedno, ali i češće kada su pripreme reprezentacije poznate i pod imenom Croatian Knights ili Hrvatski vitezovi, u kojoj igraju ponajbolji iz svih klubova. Prošle je godine u kolovozu hrvatska reprezentacija u Melbourneu osvojila svoj najveći trofej, titulu svjetskog prvaka u B diviziji porazivši Njemačku u finalu. Dvaput su bili zlatni i na europskom kupu u čijem su finalu 2016. savladali Irsku, koja je nekoliko puta bila svjetski prvak. U međunarodnoj konkurenciji prikupili su i nekoliko srebrnih i brončanih odličja.
U Australiji je australski nogomet daleko najpopularniji od svih sportova. U svijetu 72 zemlje imaju svoje reprezentacije, a u Europi 22. Kao prvaci B divizije Knightsi su stekli pravo na idućem prvenstvu koje se igra za tri godine natjecati se u A diviziji, koju čine najbolje svjetske reprezentacije čiji se igrači uglavnom tim sportom bave profesionalno. Za razliku od njih svih, hrvatski reprezentativci su sportski amateri, a dobrim dijelom sami pokrivaju i troškove bavljenja omiljenim sportom i odlaske na natjecanja. Unatoč tome, po službenim statistikama, hrvatska reprezentacija već nekoliko godina ne silazi s ljestvice 10 najboljih na svijetu. U Europi im mogu konkurirati jedino Irci, Britanci i Danci u čijim zemljama australski nogomet ima mnogo dužu tradiciju nego kod nas. U Engleskoj je, primjerice, oko 3000 registriranih igrača, a u Hrvatskoj samo 60.
Fran Tonković, Marko Belić, Josip Kravar, Matija Bašić
Na pitanje u čemu je tajna njihova uspjeha, hrvatski reprezentativci uglas odgovaraju – u entuzijazmu. Velikim uspjehom smatraju i to što su privukli i neke sponzore. Sva oprema uključujući i lopte jajastog oblika nabavlja se iz Australije. Teren na kojem se igra ovalnog je oblika dužine 150 i širine 100 metara i Savez sada svim silama pokušava od Grada Zagreba ishoditi prostor na kojem bi ga uredili, a idealnu lokaciju vide u sklopu sveučilišnog kampusa na Borongaju jer je među igračima dosta studenata.
- Ljudi misle da je ovo agresivan sport, ne bih se s time složio. Ima dosta elemenata nogometa, košarke i ragbija. Igrač se može kretati u bilo kojem smjeru, pa je važno da se dobro snalazi u prostoru - kaže Kravar (32) koji je rođen u Drnišu, a zadnjih 14 godina živi u Zagrebu. Po struci je magistar farmakoekonomike. Osam godina je radio u tvrtkama koje se bave kliničkim ispitivanjima lijekova da bi prije tri godine osnovao vlastitu tvrtku Genkraft d.o.o., koja se, uz ispitivanja lijekova, u zadnje vrijeme bavi i proizvodnjom eteričnih ulja. U Drnišu ima velike nasade smilja, a i u prirodi beru i drugo bilje koje destiliraju. Uz njega u tvrtki radi još troje ljudi. Godišnje ostvare između 500.000 i milijun kuna prihoda.
- Jako se dugačke procedure odobravanje lijekova i provedbe ispitivanja. Angažiraju nas farmaceutske tvrtke da bismo odradili dio procesa ispitivanja lijekova u bolnicama na pacijentima uglavnom oboljelima od raznih tumora. Posla ima dosta i želja mi je širiti ga kao i proizvodnju eteričnih ulja, u koju smo mnogo uložili, u nasade, strojeve i destilerije - ističe Kravar kojem je australski nogomet, koji trenira već 12 godina, omiljeni način opuštanja od brojnih poslovnih obaveza. Svako jutro ustaje najkasnije u 6 sati, a ponekad radi i do ponoći.
- Ako ne radim ili ne spavam, onda vrlo vjerojatno igram australski nogomet. Moj bratić iz Australije igrao ga je i ponudio mi je da s njim treniram pa mi se svidjelo. Ako se ne igra timski, nema dobrih rezultata, a pokazalo se i izvan sporta da smo jako povezani. Kada smo počinjali igrati, većinom smo bili studenti, a danas se bavimo raznim poslovima i odlični smo prijatelji. To vrijedi i za one koji više aktivno ne igraju i ne treniraju, ali smo ostali jako povezani. O nekim sam stvarima koje su mi važne u poslu više naučio u ovom sportu nego na fakultetu, na primjer da svakom čovjeku treba pristupiti drukčije da bi dao najbolje od sebe - govori Kravar čiji su bivši suigrači i ravnatelj Instituta Ruđera Boškovića David Smith te vlasnik vinoteke Bornstein Ivan Srpek.
- Kao što smo mi učili od starijih, tako i mladi od nas uče kako se igra. A sportske uspjehe onda valjda prenosimo i na druga područja u životu. U svemu što radimo postavljamo sebi visoke ciljeve - kaže Marko Belić (33), magistar matematike koji u Erste banci vodi službu analize FTP sustava, a uz to pomaže roditeljima u vođenju obiteljskog biznisa proizvodnje maslinovog ulja u tvrtki Olea BB iz Istre koja je ujedno i jedan od najvećih hrvatskih proizvođača i izvoznika maslinovog ulja kojeg godišnje proizvedu oko 10.000 litara.
Marko je u tvrtki najviše zadužen za marketing, sajmove, prezentacije… Tvrdi da istarska maslinova ulja već nekoliko godina najveći svjetski eksperti za to područje svrstavaju među najbolja na svijetu, a i dalmatinska sve bolje kotiraju. No Belić kaže da jako voli i svoj posao u banci jer obožava matematiku čijem je izučavanju posvetio mnogo vremena. Navikao je raditi dva posla i ljenčarenje mu je nepoznat pojam. Uz sve to stigne i trenirati.
Igrači na treningu australskog nogometa
- Nakon posla nema ljepše nego se dobro istrčati, a još je veći užitak dati gol - zaključuje Belić, koji se ipak više smatra hedonistom nego mazohistom.
- Kada se cijeli dan na poslu mentalno iscrpljuješ, paše se i dobro fizički iscrpiti jer je to onda zdrav umor. A svako se jutro sretan probudim i s guštom odlazim na posao - govori matematičar Matija Bašić, koji se prije 33 godine rodio u Puli.
Kao softverski inženjer u tvrtki Infobit kreira razne softvere, što je u cijelom svijetu danas jedno od najtraženijih zanimanja, pa tako i Matiji na tjednoj bazi stižu poslovne ponude iz inozemstva. Međutim, jako je zadovoljan radnim uvjetima u svojoj tvrtki pa ne razmišlja od odlasku. Ne vjeruje da bi mu igdje u inozemstvu bilo bolje.
- Možda bih više zarađivao, ali sigurno ne bih imao ovakvu kvalitetu života za koju mi je, osim poslovne karijere, jako važno i igranje australskog nogometa koji treniram duže od 10 godina. Sport je odličan, ali je ekipa još bolja. Kada smo krenuli trenirati, stariji igrači poput Smitha bili su nam uzori u životu. Možda smo zato mi danas tako uspješni u svojim poslovima - priznaje Bašić i dodaje kako među igračima vlada nepisano pravilo da se mlade koji tek ulaze u momčad mora dobro prihvatiti kako bi se stvarao timski duh. Kod njih nema psovanja na terenu ni izvan njega. Nakon treninga nerijetko razgovaraju o poslu, a bilo je i suigrača koji su zajedno ulazili u poslovne projekte ili jedni druge zapošljavali.
- Kada kažem da igram australski nogomet, najčešće me pitaju je li to ragbi i je li grub sport. Odgovorim im da sam više ozljeda zaradio igrajući mali nogomet nego na australskom nogometu. Puno ljudi se zainteresira, a neki se zaljube u ovaj sport i ostanu - ističe Matija Bašić, a Josip Kravar dodaje kako su dvojica hrvatskih igrača otišla profesionalno igrati u Australiju. Jedan od njih dvojice se vratio i danas je trener u Zagrebu. Kada budu imali svoj teren – a nadaju se da će to biti uskoro – planiraju uvesti i treninge za djecu na kojima bi profesionalno angažirali nekoliko igrača koji su završili studij kineziologije i koji bi se rado time bavili. Time bi se otvorilo nekoliko radnih mjesta, a hrvatska bi reprezentacija dobila svoj juniorski pogon. Danas nemaju ni svlačionice. Zasigurno niti jedna druga reprezentacija koja osvaja medalje nema tako loše uvjete.
Zagrepčanin Fran Tonković (31) asistent je na Zavodu za primijenjeno računarstvo na FER-u. Odgovara mu posao na fakultetu, uz koji ima dovoljno vremena za treniranje, a uskoro bi trebao i doktorirati.
- Volim raditi s mladim ljudima od kojih neki i treniraju ovdje. Tako se dogodi da u subotu zajedno igramo, a u ponedjeljak mi suigrač dođe kao student na ispit. Nema puštanja na terenu ni na fakultetu. A posebno me veseli raditi na projektima u kojima fakultet surađuje s raznim tvrtkama i institucija. Tko hoće raditi, posla ima jako puno - kaže Fran koji australski nogomet igra od 2007., a sportu ga je, priznaje, privukla mogućnost da putuje i vidi svijeta.
Već je, kaže kroz smijeh, postao običaj da se s natjecanja u inozemstvu kući vraćaju šepajući, ali s medaljom oko vrata.
- U reprezentaciji njegujemo akademske vrijednosti, a sport nam svima dobro dođe kao ispušni ventil. U drugim sportovima će iz tima vrlo brzo ispasti netko tko ne igra dobro, primjerice ne daje puno golova, no mi najviše cijenimo upornost i predanost treninzima i tu kulturu prenosimo na mlade generacije i tako stvaramo zajednicu ljudi koji se godinama druže i pomažu si međusobno u životu - tvrdi Fran Tonković, koji je uvjeren da će se australski nogomet u Hrvatskoj razvijati i da će biti sve popularniji. Najviše gledatelja bilo je kada su igrali u Drnišu, gdje su mnogi došli ponajprije kako bi bodrili svog sugrađanina Josipa Kravara.
U Australiji ih je, kažu, najviše oduševila izvrsna i veoma miroljubiva navijačka atmosfera na stadionima, na kojima bude i 70.000 ljudi, a vjerojatno tamo nikada ne bi otišli da njihova glazbena ambasadorica, zagrebačka harfistica Doris Karamatić, nije prošle godine organizirala donatorsku večeru na kojoj su skupljena značajna sredstva.