Moja mala superelektrana

Nadahnut Teslinom idejom o proizvodnji energije vratio se u rodni Kordun i pokrenuo biznis

AUTOR:

  • Boris Orešić

OBJAVLJENO:

2.2.2020. u 14:45

AUTOR:

  • Boris Orešić

OBJAVLJENO:

2.2.2020. u 14:45

Topusko, 200120.
Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog. Na fotografiji: hidroelektrana. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog

Kroz brdoviti Kordun vijuga rijeka Glina koja na dobrom dijelu svoga toka predstavlja i granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na toj rječici koja je toliko čista da se voda iz nje može piti, uz cestu koja povezuje Topusko i Veliku Kladušu, od 1893. stoji drvena koliba u kojoj se nalazio mlin po imenu Crljenac gdje su ljudi sve do negdje 70-ih godina prošloga stoljeća mljeli žito, uglavnom kukuruz koji uspijeva na okolnim poljima. Dragomir Gabrić pamti ga iz svog djetinjstva koje je proveo u selu Slavsko Polje nedaleko od Topuskog, da bi krajem 80-ih otišao studirati u Njemačku i tamo proveo dva desetljeća. Prije deset godina vratio se u Hrvatsku i pokrenuo nekoliko uspješnih poduzetničkih projekata, a prije šest godina je odlučio podignuti malu hidroelektranu. Ne krije da su za izbor lokacije presudili lokalpatriotski razlozi.

Općina Topusko - u kojoj je prije rata živjelo 2500, a danas samo oko 600 ljudi - na mjestu je nekadašnjeg mlina predvidjela malu elektranu na zemljištu koje je dobio u koncesiju na 30 godina. Na tom je mjestu postojala i brana koju je morao rekonstruirati. Za realizaciju projekta prikupio je više od sto različitih potvrda i dozvola od raznih državnih institucija.

Uvodi nas u drvenu kućicu, istu onu staru više od 120 godina samo temeljito obnovljenu uz nadzor zaštitara spomenika. Gdje je nekoć bio mlin, danas su dvije turbine koje se polako okreću snagom vode i proizvode električnu energiju. Na drvenom zidu je reljef s likom Nikole Tesle i njegov citat star gotovo koliko i mlinica: “Energija, to je ključni problem budućnosti – pitanje života ili smrti. Sadašnji izvori energije su nepouzdani i truju naš planet. Možda preživimo to trovanje, ali doći će dan kada će ti izvori energije presušiti.” Pogled na upravljački ormar otkriva da je riječ o veoma sofisticiranom postrojenju čiji je rad posve digitaliziran i automatiziran, do te mjere da ovisno o količini vode koja pritječe kompjuter sam odlučuje hoće li raditi jedna ili dvije turbine. A sve što se događa u hidroelektrani njezin vlasnik može u svakom trenutku pratiti na ekranu svoga mobitela, za što je bilo potrebno do zabačenog pograničnog mjesta uz rijeku dovesti i internet, što nije bilo lako zbog slabog signala. Dovoljno signala stiže jedino od operatera iz susjedne BiH.

Topusko, 200120.
Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog. Na fotografiji: hidroelektrana. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog

 

No, to je bila tek jedna od bezbroj prepreka koje je Gabrić morao preskočiti da bi njegovo postrojenje renomiranog češkog proizvođača Gess, maksimalne snage 118 kilovata, besprijekorno radilo i napokon u prosincu prošle godine dobilo uporabnu dozvolu i tako postalo najmlađa, ali svakako i najmodernija mala hidroelektrana u Hrvatskoj. Ovisno o količini vode u rijeci, ona godišnje može proizvesti 500 do 600 kilovatsati struje, što je dovoljno za opskrbu oko 100 kućanstava. Kroz jednu turbinu u sekundi prođu 4 kubika ili 4 tone vode. Proizvedena struja se podzemnim instalacijama distribuira u HEP-ov sustav preko novoizgrađene trafostanice.

Malim hidroelektranama se u Hrvatskoj smatraju one snage do 10 megavata od kojih država po povlaštenoj cijeni otkupljuje struju proizvedenu iz obnovljivih izvora. U Hrvatskoj trenutno radi samo 13 malih hidroelektrana ukupne snage 5,8 kilovata. Od toga samo tri, sve u vlasništvu HEP-a, imaju snagu od 1 megavata dok su sve ostale daleko manjeg kapaciteta. Te tri HEP-ove nalaze se uz velike elektrane. Od preostalih 10 malih elektrana jedna snage 220 kilovata u vlasništvu je lokalne samouprave, grada Pleternice, a devet ih ima privatne vlasnike i nalaze se na privatnom zemljištu kroz koje protječu rijeke. Ugovore s malim proizvođačima sklapa državna tvrtka Hrvatski operator tržišta energije d.o.o. (HROTE).

U elektranu Crljenac Gabrić je uložio oko 600.000 eura, od čega je polovicu pokrio kreditom od HBOR-a. Samo postrojenje je Česima platio 240.000, a ostalo je potrošio u Hrvatskoj na razne projektantske, konzultantske, građevinske i druge usluge. HROTE mu garantira otkup električne energije po cijeni od 1,07 kuna po kilovatsatu u narednih 14 godina. Vjeruje da će u tom razdoblju vratiti uloženo i nešto zaraditi.

Topusko, 200120.
Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog. Na fotografiji: hidroelektrana. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog

 

- Procjene su da će se u narednih samo pet godina potrošnja električne energije udvostručiti. Potražnja za strujom raste. Za ovakav projekt treba dosta snage, upornosti i mudrosti. Ljudi u državnim institucijama nemaju iskustva s takvim projektima, no sve više su se senzibilizirali jer uviđaju prednosti. Mislim da stvarajući energiju koja nam svima treba na ekološki prihvatljiv način, činim nešto dobro za društvo. U Austriji je ovakvih malih hidroelektrana oko 4000, u Češkoj više od 1000, u Sloveniji 600… Zašto ne bismo preuzeli njihova najbolja iskustva? Slovenci su ih samo na Savi sagradili mnogo, a mi niti jednu. Istodobno iz Mađarske uvozimo struju proizvedenu u nuklearci. Vjerujem da će ovakvih hidroelektrana u Hrvatskoj biti sve više, samo je pitanje vremena - naglašava Gabrić koji bi volio izgraditi još nekoliko sličnih elektrana, uglavnom na mjestima gdje su nekada bile mlinice, a ima i austrijske investitore koji su spremni u njih uložiti jer vide velike potencijale. Poznaje dosta ljudi u Hrvatskoj koji su poput njega pokušali otvoriti hidroelektrane, ali su odustali suočeni s nesavladivim administrativnim preprekama.

Direktorica sektora za obnovljive izvore energije i provedbu sustava poticaja u HROTE-u Dubravka Brkić naglašava kako Hrvatska ima mnogo neiskorištenog vodnog potencijala i daleko manje malih hidroelektrana od većine drugih država Europske unije, a glavni razlog tome su vrlo visoki kriteriji zaštite okoliša koje takve elektrane trebaju ispuniti prilikom izvedbe studije utjecaja na okoliš. EU direktiva o obnovljivim izvorima energije dopušta državama da same određuju maksimalnu snagu elektrane koja ima pravo na poticaje bez obzira na to je li pokretana snagom vode ili je pak riječ o vjetroelektrani, sunčanoj elektrani kao i one na biomasu ili bioplin. Zadnje ugovore s investitorima o podizanje malih hidroelektrana HROTE je, otkriva Brkić, sklopio prije više od tri godine. Pojašnjava kako država određuje koliko se takvih malih postrojenja u nekom razdoblju može otvoriti, a zadnji ciklus za poticaje onima koji žele proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora trajao je od 2007. do 2016. godine. Nacionalnim akcijskim planom za to razdoblje je, dodaje, bila određena kvota od ukupno 35 megavata, a 80 posto predviđene kvote je ostalo neiskorišteno. U tom desetogodišnjem razdoblju sklopljeni su ugovori za sve postojeće male hidroelektrane i sada je u planu novi sustav poticaja koji bi trebao profunkcionirati ove godine i u HROTE-u očekuju da će biti zainteresiranih za podizanje novih malih hidropostrojenja.

Topusko, 200120.
Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog. Na fotografiji: hidroelektrana. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog

 

Postupak ishođenja dokumentacije je kompleksan. Investitor koji želi otvoriti hidroelektranu mora prikupiti 60 ili čak 70 suglasnosti od različitih institucija. Zbog toga je daleko veći interes za vjetroelektrane ili elektrane na biomasu i bioplin - ističe Dubravka Brkić. Objašnjava kako na temeljnu projekta investitor treba od HEP-a dobiti ugovor o priključenju na mrežu kojim su definirani svi tehnički i ekonomski parametri. Uporabnu dozvolu maloj elektrani izdaje Ministarstvo graditeljstva, a dozvolu za rad pogona HEP. Ugovor o otkupu električne energije privatni investitor sklapa s HROTE-om koji se obvezuje da će mu 12 ili 14 godina isplaćivati poticaje.

Prošle je godine, kaže nam Dubravka Brkić, vlasnicima malih elektrana tako isplaćeno 15 milijuna kuna. Bez tih poticaja, zaključuje ona, takva investicija ne bi imala smisla. Ovako investitor od države, odnosno HROTE-a, dobiva dovoljno da bi amortizirao postrojenje i imao nekakvu zaradu za vrijeme trajanja ugovora, a po njegovu isteku može nastaviti prodavati struju po tržišnoj cijeni koja je znatno niža. Iznos poticaja ovisi o o veličini postrojenja i tarifnom sustavu, pa tako male hidroelektrane od države dobivaju 60 lipa do 1,3 kune po kilovat satu proizvedene struje. Cilj je, kaže, razvoj zelenoga gospodarstva. Novac za poticaje uplaćuju svi potrošači na čijim računima za struju postoji stavka za financiranje obnovljivih izbora energije. Električnu energiju koju otkupi od malih proizvođača HROTE prodaje opskrbljivačima kojih je u Hrvatskoj 11. Najveći je državni HEP, a ostali su privatni poput RWE-a.

Topusko, 200120.
Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog. Na fotografiji: hidroelektrana. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Hidroelektrana Crljenac kod Topuskog

 

Globusova sugovornici otkriva kako se male hidroelektrane obično grade na mjestima gdje su nekada bile mlinice koje su također za pogon koristile vodne slivove. Dodaje kako se postrojenja u pravilu kupuju od renominiranih svjetskih proizvođača. Takva moderna postrojenja, dodaje, zadnjih su godina doživjela znatna tehnološka poboljšanja s ciljem da što manje narušavaju floru i faunu. To bi, pojašnjava Brkić, značilo da nisu smrtonosna za ribe poput starijih postrojenja, što je jedna od glavnih kritika ekoloških udruga. Brkić smatra kako nisu sve kritike ekologa opravdane. Kao prednost hidroelektrana u odnosu na recimo one pokretane vjetrom ističe činjenicu da one kontinuirano proizvode struju cijele godine, jer čak i u ljetnim mjesecima kada su najniži vodostaji, u hrvatskim rijekama vode ima dovoljno da pokreće turbine stvarajući kinetičku energija koja pogoni električni generator.

Svih 13 malih hidroelektrana u Hrvatskoj je prošle godine proizvelo ukupno 16 gigavat sati struje, što je zanemarivih 0,7 posto od struje nastale u svih elektranama na obnovljive izvore koje dobivaju poticaje od države. Za usporedbu od sve takve ekološki dobivene struje u Hrvatskoj 52 posto je proizvedeno u vjetroelektranama. Kada bi se struja koja nastaje u malim hidroelektranama dovodila u odnos s ukupno proizvedenom i potrošenom u Hrvatskoj, bila bi riječ o mrvicama, odnosno promilima.

Zaštitari prirode konstantno upozoravaju da količina struje dobivene iz malih hidroelektrane nikako ne opravdava štetu za okoliš, a često i za lokalnu zajednicu, koju one uzrokuju.

- Glavni problem je prekidanje kontinuiteta rijeke sa svim problemima koje to donosi migratornim organizmima, prvenstveno ribama. Upitna je funkcionalnost tih ribljih staza. Sve te mjere za zaštitu okoliša se postavljaju da se zadovolji forma i da projekti dobiju odobrenje. Problem je što nema nikakva nadzora. Propiše se sve i svašta, a poslije to nitko ne kontrolira - kazao nam je Hrvoje Radovanović, koji u Zelenoj akciji vodi program zaštite prirodnih resursa.

Vlasnik elektrane Gabrić pak tvrdi kako se kod njega turbine vrte vrlo sporo, brzinom od 25 okretaja u minuti, i kroz njih mogu ribe do veličine 90 centimetara proći neozlijeđene, a uz elektranu prolazi i metar široka riblja staza kojom ribe neometano mogu plivati uzvodno.

- Pozivam svakog ekologa kao i ljude iz ministarstva ili mlade znanstvenike da posjete moju elektranu, prouče studije i onda kažu na koji način ona ugrožava prirodu - poručuje Gabrić te dodaje kako ovakvi objekti zbog brana koje imaju mogu i spriječiti poplave.

Jedan od vodećih hrvatskih stručnjak za hidroelektrane, voditelj odjela za proizvodnju i transformaciju energije u Energetskom institutu “Hrvoje Požar” doc. dr. sc. Mladen Zeljko, smatra da male hidroelektrane neće imati biti značajan udjel u opskrbi Hrvatske električnom energijom, no dobro ih je imati jer svaki tako proizveden kilovatsat može zamijeniti istu količinu električne energije proizvedene u elektranama na fosilna goriva.

- Za razliku od Crne Gore, Slovenije, Austrije ili BiH, Hrvatska nema baš tako puno potencijalnih lokacija koje su isplative i koje ne dolaze u sukob s uvjetima zaštite okoliša. Za proizvodnju električnu energije je važan protok, odnosno količina vode, ali i pad na kojem bi se koristila energija te vode. Na Savi se zato male hidroelektrane ne mogu baš tek tako graditi, a brojne rijeke i potoci su obuhvaćeni mrežom Natura 2000, i tu su veoma strogi kriteriji za zaštitu okoliša. Ne treba graditi male hidroelektrane ako je potrebno potapati zemljište da bi se sagradila akumulacija jer je u tom slučaju njihov utjecaj na okoliš prevelik u odnosu na energiju koju one daju. Uz puno manje konflikta s uvjetima zaštite okoliša se ta energija može dobiti iz solara ili vjetra. U doglednoj budućnosti u Hrvatskoj neće biti značajnije izgradnje malih hidroelektrana - kaže Zeljko i dodaje da će u nadolazećim desetljećima pobjednik u broju instaliranih megavata biti solarne elektrane, a nakon njih vjetroelektrane.

Naglašava kako je prema energetskoj strategiji, koja bi uskoro trebala biti usvojena u Hrvatskom saboru, predviđeno da će do 2050. Hrvatska imati solarnih elektrane instalirane snage oko 3900 megavata, što je oko 60 puta više nego danas, te 3.800 megavata u vjetroelektranama – 6,5 puta više nego danas. Podsjeća kako Hrvatska danas, bez Krškog, proizvede 13 teravatsati električne energije godišnje, a potroši 19 teravatsati, što znači da uveze 6 teravatsati, od čega oko 2,8 iz Krškog. Oko 6,5 teravatsati, ili oko polovice ukupno proizvedene električne energije, dolazi iz hrvatskih hidroelektrana, oko 1,5 teravatsati iz vjetroelektrana dok su količine iz solarnih elektrana još uvijek vrlo male.