Dobar posao

Može li se u Hrvatskoj živjeti od izrade suvenira? Dragica Mihajlović je dokazala da može

AUTOR:

OBJAVLJENO:

5.8.2018. u 13:47

AUTOR:

OBJAVLJENO:

5.8.2018. u 13:47

Pomalo sam ovisnik o suvenirima, priznajem. Gdje god išla, koju god zemlju posjetila, moram sa sobom ponijeti fizičku uspomenu. Neki suvenir koji će me podsjećati na mjesto i ljude. Slaba točka su mi magneti za frižider, ali i nakit ili odjeća lokalnih dizajnera. Slaba sam na domaće gdje god bila, priznajem i to. Vjerujem da nas, takvih ovisnika, ima podosta.

Suvenira s motivima hrvatske zastave, gradova, otoka, znamenitosti ima - gotovo bezbroj. Svaki grad, otok, gotovo svako mjesto ima neki svoj zaštitni znak pretvoren u suvenir. Otok Brač ima svoj poznati brački kamen od kojeg rade satove, svijećnjake, magnete za frižider, nakit... Otok Prvić ima svog padobranca Fausta Vrančića, Dubrovnik ima svoje zidine, Pula ima svoju Arenu. Neke od tih motiva iskoristila je Dragica Mihajlović, vlasnica dviju hrvatskih robnih marki: Cro Etno i Nikola Tesla - genij za budućnost. No, ona je ipak otišla korak dalje od magneta za frižider, privjeska za ključeve, otvarača za boce i šalica. Radi odjeću, kravate, marame, torbe, kišobrane, stolne lampe s motivima hrvatskih gradova i spomenutog velikana, a klijenti su joj turističke zajednice, agencije, tvrtke, suvenirnice i hoteli. Htjela je, kako nam sama kaže, raditi ozbiljan biznis, imati ponudu suvenira koje svatko može kupiti. I turist i tvrtka i šeik i diplomat. Čak je i zaštitila svoje brendove, kao intelektualno vlasništvo.

S obzirom na to da suvenire može raditi praktički svatko s malo kreativnosti u sebi, i to može biti dobra prilika za neku zaradu, pitanje se samo nameće: može li se živjeti od suvenira? Mnogi će nam odgovoriti “ne”. A može li se živjeti od suvenira koji se rade na jednoj ozbiljnijoj razini? I koliko je u takvu vrstu posla potrebno uložiti? Naša će sugovornica reći “puno, ako se želite ozbiljnije baviti suvenirima i imati šaroliku ponudu”, a reći će i “da je i od toga teško živjeti”.

- Živjeti samo od proizvodnje i veleprodaje suvenira nije isplativo ako nemate vlastiti proizvodni prostor, a inzistira se na proizvodima visoke kvalitete, brenda i modernog pakiranja. Ako bismo počeli manje ambiciozno, mogli bismo početi s 10-15 tisuća eura. To je, prema mojem mišljenju, minimalno - smatra Mihajlović, koja je završila Tekstilno-tehnološki fakultet i radila 20-ak godina kao projektantica i savjetnica za modne kuće u Hrvatskoj i inozemstvu te za njih vodila organizaciju proizvodnje.

Prvi brend

U vlastiti biznis upustila se 2005., kada je osnovala svoj prvi brend Cro Etno te otvorila obrt, odnosno studio za dizajn Demi design te krenula u veleprodaju.

- Budući da sam dugo radila za jednu njemačku modnu kuću, htjela sam spojiti svoje iskustvo i njemačku preciznost s ljubavi prema dizajnu. Željela sam napraviti nešto što još ne postoji u Hrvatskoj, a kako je u meni oduvijek postojala ljubav prema turizmu, putovanjima i dizajnu, odlučila sam to spojiti i pokrenuti brend koji će sve to objediniti - započinje svoju poduzetničku priču Mihajlović.

Želja joj je bila, nastavlja, napraviti ponudu suvenira - od šalica, odjeća, marama, kravata, kišobrana, itd. - s motivima glagoljice, pletera i hrvatskih gradova, kao što su Zagreb, Pula, Dubrovnik, Opatija i Plitvička jezera, koji mogu poslužiti i kao diplomatski darovi, darovi za tvrtke, za konferencije, simpozije i slično. Dakle, htjela je odmah ići na jednu višu razinu ponude suvenira. Također, ideja je bila širiti ponudu tako da ona obuhvati i dizajn kafića i interijera hotela s motivima hrvatskog nasljeđa.

- Zamislila sam to kao paket koji bih nudila te svoj projekt nazvala “Tragom hrvatskih motiva, od poslovne odjeće do suvenira” - priča poduzetnica, koja je među prvima počela s proizvodnjom kravata i marama te odjeće s motivima hrvatskih gradova.

Konkurencija je danas jaka

Nekad je kravate i marame, naime, samo Croata radila, no danas je već konkurencija jača. Mihajlović je pet godina isključivo bila posvećena brendu Cro Etno, prisustvovala brojnim revijama i manifestacijama te u svoje haljine odijevala hrvatske misice. Onda je, pak, “otkrila” Nikolu Teslu te 2010. osnovala još jednu hrvatsku robnu marku: Nikola Tesla - genij za budućnost, i počela s proizvodnjom šalica, magneta, privjesaka, torbi i drugih proizvoda s Teslinim likom.

- Inspiraciju, kako u dizajnu tako i mojem radu, našla sam u liku i djelu Tesle. Zbog toga sam i osnovala udrugu Nikola Tesla - Genij za budućnost, i dodjelu godišnje nagrade Nikola Tesla - Genij za budućnost u tri kategorije, što uzima veći dio mog slobodnog vremena. Mnogima, pa i meni, Tesla je nadahnuće za stvaranje boljeg, humanijeg društva. Njegove poruke su poruke stvaranja, rada, ali i mira i ljubavi - ističe naša sugovornica, koja se više želi posvetiti Tesli, zbog kojeg je već zanemarila Cro Etno pa sada traži ili partnera u razvoju Cro Etno brenda ili čak i kupca, ako se ukaže prilika.

Na taj se korak odlučila jer, priznaje, pate i brend i njen privatni život, jer je uključena u previše projekata pa smatra da je za veći uspjeh i proširenje proizvodnje potrebno imati vlastiti pogon za izradu promotivne odjeće i interijera, više zaposlenih, lanac svojih dućana, dobar marketing. U tom slučaju, kaže, nužno je udruživanje u poslovanje više osoba.

Ona je od 2005. godine i otvorenja obrta pa do danas sama uložila u proizvodnju, zaštitu brenda, dizajna i domene, izradu web stranice, prodaju, marketing, serijsku proizvodnju te u administraciju oko 50 tisuća eura.

- To je veliki iznos za jedan obrt, ali da sve nisam obavljala sama, bio bi i veći. Na taj iznos odnosi se i proizvodnja proizvoda u većim serijama i u različitim motivima i dizajnu, tako da je na raspolaganju oko 800 kravata, 500 marama i oko 1000 kišobrana, što je velika količina za ljetnu sezonu i za božićne i novogodišnje blagdane, kada je potražnja mnogo veća. Ako netko hitno traži narudžbu iz serije mojih proizvoda, potrebno ih je imati na raspolaganju, inače nema prodaje - napominje Mihajlović, koja nema zaposlenih: ona sama dizajnira, i to čak i izradu etuija, etiketa, vrećica, a sve ostalo autsorsa.

Surađuje s nekoliko tvornica pa tako kravate, marame, kišobrane i kožne torbe i dr. rade njeni kooperanti.

- Ja napravim dizajn, kupim tkaninu, i to najčešće pamuk i svilu, koji su najzastupljeniji. To nabavljam u različitim trgovinama. Napišem opis i tehnologiju izrade te sve dogovorim s nekom tvornicom koja to radi. Nekad i same tvornice imaju tkaninu pa od njih kupujem, a s motivima hrvatskih gradova koje sam dizajnirala dala sam izradu kalupa u jednoj hrvatskoj tvrtki koja onda motive tiska pomoću tog kalupa na rotirajućim valjcima na tkanine u balama. Iz tih tkanina dalje se šivaju proizvodi kao promotivna odjeća, torbe, lampe... - pojašnjava nam proces. Pritom napominje kako je zabluda da svaka tvornica može sve.

- To nije istina. Ako radite s naglaskom na kvalitetu i želite višu razinu, onda ne može svatko sve. Ne može tvornica specijalizirana za, recimo, košulje i bluze, napraviti kvalitetno i kapute, kožne torbe ili vrećice - naglašava Mihajlović, koja ne nabavlja robu na mjesečnoj bazi, već samo kad počinje s izradom kolekcije.

Za svaki proizvod prvo treba imati prototip, a izrada jednog uzorka prema njenom dizajnu (kravate ili marame) košta je od 300-500 eura, ovisno o bojama i kvaliteti svile. Sve je to trošak prije same izrade serije.

- Trebala sam imati prototip svakog uzorka da nekome mogu pokazati prije nego krenem u serijsku proizvodnju. Serija je, naravno, jeftinija, i kad naručujem seriju, to je druga priča. No, da bi se isplatilo, moraš imati barem 300 kravata po jednom uzorku. Cijena serije je tada od 80 do 100 kuna, što je 30 tisuća kuna ulaganja u 300 kravata - govori dizajnerica, koja uglavnom naručuje od 200 do 300 komada.

Swarowski kristali, naravno

Inače je, kaže, kod kooperanata minimalna količina narudžbi za kravate i marame 200-300 komada po uzorku, a za kišobrane 500 komada. Serije koje je radila bile su kravate, marame, majice, kišobrani i torbe, a haljine su sve bile unikatne. Najveće ulaganje su upravo takve haljine, koje je radila prema narudžbi za neka događanja.

- Nekad je trebalo uložiti i 200 eura, a moja zarada je bila 50 eura - kaže naša sugovornica, čiji se proizvodu kreću po veleprodajnoj cijeni od 10-ak pa do oko 2000 kuna, koliko košta torba s likom Nikola Tesle i Swarovski kristalima.

Dizajnerska roba je, posebno ističe, skupa u Hrvatskoj i nekonkurentna:

- To su male serije i unikati pa nikako ne možete dobiti jeftinu tkaninu, a velike modne kuće koje rade nekoliko tisuća odjevnih predmeta automatski imaju i tkaninu i proizvodnja je osjetno jeftinija - pojašnjava.

Priznaje da bi teško živjela samo od suvenira i poslovnih darova da nije diverzificirala svoje poslovanje i ponudu.

- Čak su mi najviše proizvoda kupovale strane kompanije za sudionike svojih kongresa. Naručile bi jedan motiv, 500 kravata i 500 marama. To je najbolje kad su u pitanju narudžbe, ali je rijetko. To bi išlo puno bolje da se samo time bavim i da sam koncentrirana samo na Cro Etno te, kao u početku, hodam po hrvatskim gradovima, dogovaram izložbe na sajmovima. Ne stignem prezentirati sve proizvode - priznaje dizajnerica, koja prihode ostvaruje i iz drugih izvora, kao, primjerice, usluga dizajniranja, savjetovanja i organizacija izrade kolekcija za druge tekstilne tvrtke i kompanije iz Hrvatske i Njemačke, jer se ne radi o kontinuitetu proizvodnje i prodaje Cro Etno i Tesla proizvoda, odnosno ne proizvodi na dnevnoj ili mjesečnoj bazi.

- Kako bih se mogla pokriti samo od proizvodnje i prodaje, potrebni su minimalni mjesečni prihodi od 10 tisuća kuna, od čega oko šest tisuća otpada i na troškove proizvodnje, troškove obrta, najma prostora, itd. Tu su još i troškovi telefona, auta, pa živjeti samo od suvenira s veleprodajom nije moguće - ističe Mihajlović, kojoj su sada prioritet Tesla projekti, u kojima sudjeluje kao autor i savjetnik.

Fokusirajte se

Njen savjet za početnike koji nemaju dovoljno iskustva u dizajnu jest da se specijaliziraju za jedan ili dva proizvoda. Manja su ulaganja i veći je uspjeh ako se fokusiraju na manje proizvode pa je i, naravno, brži povrat uloženog. No, upozorava na trendove, jer ako ste duže na tržištu, ono se brzo zasiti jednim proizvodom te treba mijenjati dizajn.

- Sve ovisi o tome što netko želi raditi. Ako počnete s jednim ili dva proizvoda, velika ulaganja ni ne trebate. Ako netko ima sredstava i afinitete te ekipu ljudi koja će raditi, dvije ili tri osobe, svoj vlastit prostor, nije loše otvoriti tvrtku. No, ako misli samo dizajnirati i imati veleprodaju u početku te se baviti još nečim sa strane, onda je bolja opcija obrt. Manja je zarada, to je istina, a i puno se više radi jer, ako si “one man bend” moraš znati i marketing i financije i štošta. Za početak je dobra veleprodaja da se upozna tržište i destinacije jer svaka destinacija ne traži isti proizvod - savjetuje Mihajlović.

Dakle, može se raditi bez web stranice, brenda, etikete, vrećica... No, ako želimo raditi nešto što može biti reprezentativno, onda uz veći trud i angažman, treba, dakako, i više novca.