Sklepaj.me

Mladi voditelj hobistički radi namještaj od paleta: 'Sutra bih potpisao da samo to radim'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

28.4.2019. u 17:19

AUTOR:

OBJAVLJENO:

28.4.2019. u 17:19

Marko Todorov / CROPIX

Matija Kašner, pokretač obrta Sklepaj me

Ako malo bolje otvorimo oči, vidjet ćemo da su ideje za pokretanje vlastitog posla svuda oko nas. Na neke se sami spotaknemo, prepoznamo ih i okuražimo se krenuti dalje od same ideje, a neke doslovce pronađu nas i ne daju nam da ih zaobiđemo i ostanu samo na ideji. Pa posao praktički krene sam od sebe. Matija Kašner iz Kutine, koji radi namještaj od jednokratnih rabljenih paleta, kaže da je u slučaju stvaranja njegova brenda Sklepaj.me “sve krenulo samo od sebe i brzo”. Mi bismo njegovu stvaralačkom procesu, koji smo imali priliku čuti povedeni znatiželjom u Kutinu, dodali i da je započeo gotovo slučajno.

- Kad smo se supruga i ja useljavali u kuću, ništa nam se od namještaja u trgovinama nije osobito svidjelo, a kako sam vidio na internetu inovativne stvari od paleta, odlučio sam nam napraviti krevet od paleta, a onda i terasu. Pa sam onda odlučio staviti na Njuškalo to što sam napravio i prodati. Nazvala je jedna žena koja je htjela opremiti svoju apartmansku kuću u Crikvenici stolovima i stolicama, i to je bio prvi veći posao s kojim je sve krenulo - kaže Kašner.

Kutina, 180419.
Kutinska lipa.
Matija Kasner, pokretac obrta Sklepaj me. Na fotografiji: proizvodi od paleta.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
 

Sjeća se da je za taj mali projekt pomislio kako je velik i pitao se hoće li sve to moći napraviti na vrijeme. No uz pomoć prijatelja i bez pravih alata - uspio je. Kako je prvoj klijentici trebao račun, otvorio je obrt i službeno je posao pokrenut potkraj 2013. Onda je stigao i drugi projekt za jednu informatičku tvrtku i taj je bio velik u punom smislu te riječi - opremala se cijela kuća.

Mlada ekipa informatičara htjela je nešto drugačije, naručili su fotelje, krevete jer su imali “chill out” sobu i slično. Sklepaj.me brzo se počeo razvijati i rasti, a njegov inicijator, inače ekonomist po struci, kaže da bi posao rastao još brže da se samo njime bavi.

Naime, Kašner dolazi iz poduzetničke obitelji, a s obzirom na njegovu svestranost očito su poduzetnički geni prešli i na njega pa, osim što izrađuje namještaj, ima i nasad malina, iznajmljuje električne bicikle i radi turističke ture, angažiran je u obiteljskoj firmi, uz to i zaposlen u jednoj tvrtki gdje je voditelj poslovnice.

Nema tu pravila

- Sklepaj.me samo je hobi koji po nekoj inerciji ide sam od sebe i njega radim nakon posla. Ne živimo od njega. Živimo od plaće - napominje Kašner.

No, da se bavi samo tim hobijem, bi li mogao od njega živjeti, pitamo ga. Ideja s paletama čini se odličnom. Kakav je potencijal tržišta, gdje nabaviti palete, je li to skup hobi, koliko je unosan...?

- Proširio bih asortiman i mogao bih živjeti od toga, ali bih morao izlagati na sajmovima, morao bih biti prisutan u dizajnerskim sferama itd. O narudžbi, odnosno njezinoj količini, ovise i prihodi pa nekad oni mogu biti i visoki samo s jednom ili dvije narudžbe godišnje. Prosjek je teško izvući. Nema tu pravila. Da mi je godišnje odraditi tri veće narudžbe po 30-ak tisuća kuna, što je jedan lijepi kafić ili hostel, sutra bih potpisao da samo to radim. Od toga bi se moglo imati za pristojan život – odgovara nam na jedno od brojnih pitanja vezanih za svoj inovativni posao koji mu je prošle godine donio najjači prihod u šest godina postojanja samo jednim projektom, dosad najvećim, koji je odradio za Zrće.

Kutina, 180419.
Kutinska lipa.
Matija Kasner, pokretac obrta Sklepaj me. Na fotografiji: Matija Kasner sa proizvodima od paleta.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
 

Usput otkriva da sada pregovara o narudžbi koja bi bila gotovo iste veličine. Za Zrće su, naime, poslana dva šlepera namještaja (60 fotelja, 30 stolova, 60 barskih stolova...) na kojem se intenzivno radilo dva-tri mjeseca bez ikakva doticaja s vanjskim svijetom i po 10-12 sati na dan. Generalno, za velike projekte radi serijski. Pripremi dijelove za 10, 15 ili 20 stolica, izreže, iskroji, obrusi, onda ih oboji pa tek tada sklapa.

- Kad radim seriju, onda je to neki štanceraj, proizvodnja. Recimo, za jednu stolicu treba dva-tri sata, kad bih se bacio samo na nju – objašnjava.

Serije ovise o tome koliko komada netko naruči, a do sada je već radio stolove, fotelje, ležaljke, barske stolice i stolove, stalke za kišobrane i vješalice, pa čak i lampe. Jedna fotelja košta između 400 i 600 kuna, ovisi o tome ide li spužva ili ne, stolovi otprilike jednako toliko, ležaljke su 800-900 kuna, a barski stolovi su istog ranga kao ležaljke...

- Gledam da cijene budu prihvatljive, pa kad netko ode u trgovinu po ležaljku od ratana, vidi da može za otprilike jednak novac dobiti nešto unikatno, jedinstveno i nešto što neće imati mnogi – poslovna je logika koju iznosi Kašner, koji je radio za hostele, kafiće, restorane i fizičke osobe.

Kutina, 180419.
Kutinska lipa.
Matija Kasner, pokretac obrta Sklepaj me. Na fotografiji: novinarka Jasmina Trstenjak i Matija Kasner sa proizvodima od paleta.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
 

Nestandardne palete

Usput spominje sezonski ritam posla jer onaj tko je vlasnik nekog turističkog objekta ili posla naruči namještaj u zimu i onda se zimi radi za turističku sezonu. Zatim dolazi stagnacija u lipnju i srpnju, a u kolovozu kreću narudžbe za uređenje dječjih soba, renovacije u kući i slično.

- Prije proljeća i ljeta svi žele napraviti terasu. To je ionako vrijeme kad svi žele piti kavu na terasama – objašnjava kako “diše” njegov posao s paletama, o kojima je sve naučio u hodu.

I kad radi jedan projekt, onda radi samo taj projekt. Morao je, govori nam, odbiti druge jer nije mogao ponuditi izradu u tjedan ili dva.

- Nemam ništa gotovo na lageru i, kad imam projekt, onda odbijam druge, a kad nemam, onda mogu precizno definirati rok od 10 do 15 dana, ovisi što se traži - napominje samouki kutinski poduzetnik, koji ne kupuje kemijski tretirane palete jer se od njih ne može napraviti krevet za kuću budući da na sobnoj temperaturi ta kemija isparava, što nije dobro za zdravlje.

Drvo, naglašava, mora biti zdravo, ne smije biti trulo, a nebitno je li to borovina, jelovina ili hrastovina. No bitno je kakva je paleta. Drugim riječima, Kašner radi s nestandardnim paletama za jednokratnu upotrebu, dimenzija 100 puta 100 centimetara, dok s onima od 120 puta 80 centimetara (tzv. europalete) ne radi jer su preteške (jedna je 25 kilograma).

- Svaki dan me iznenađuje koliko ljudi ima raznih deja. Misle da se nešto može izvesti s paletama jer su to vidjeli negdje. Ja bih to mogao kad bih bio baš majstor za drvo. Nisam majstor za drvo niti se smatram majstorom za drvo. Radim s jednokratnom paletom 100 puta 100 centimetara, kad se skroji na pola ona je 60 puta 100 centimetara, i to su mjere koje ja želim raditi – ističe.

Kako nama laicima objašnjava, palete za jednokratnu upotrebu su one koje je tvornica naručila, isporučila neki proizvod na njima i više se njima ne koristi, odnosno krajnji je kupac na neki način baca ili odlaže. Postoje tvrtke i ljudi koje to otkupljuju i s takvima je Kašner stupio u kontakt.

- Došao sam do čovjeka koji to kupuje i onda proda. Nabavna je cijena od 15-ak do 40 kuna po paleti, no kad sam nabavljalo 300-400 komada, dogovorio sam nižu cijenu. Snalazim se i po oglasima, odem pogledati i kupim ako je to ono što me zadovoljava – kaže Kašner. Za jednu stolicu trebaju mu dvije palete, dok je za stol dovoljna jedna i pol.

Što se opreme tiče, procjenjuje da bi za kvalitetan profesionalni alat trebalo između tri i pet tisuća kuna. To uključuje vijke za drvo od 10-ak centimetara za čvrstoću, pilu za rezanje, ubodnu pilu, bušilicu i brusilicu, brusni papir, boju...

Kutina, 180419.
Kutinska lipa.
Matija Kasner, pokretac obrta Sklepaj me. Na fotografiji: Matija Kasner sa proizvodima od paleta.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
 

Dodatna vrijednost

- Netko ne želi boju jer želi dati svoj doprinos izradi namještaja pa boju stavljam ovisno o tome želi li to klijent ili ne i ona se uračunava u cijenu. U slučaju da je fotelja bez boje, onda je i cijena upola manja, oko 200 kuna – dodaje.

S obzirom na to da sve radi po narudžbi, mjesečni troškovi nabave materijala nisu isti, odnosno visina troškova varira od projekta do projekta.

- Sirovina s kojom radim su palete i njih nabavljam kad imam neki projekt, iako uvijek imam 20-30 rabljenih paleta koje mi stoje na skladištu. Poenta je da kupujem što više rabljenih paleta, koje nisu ispucale i masne, tako da se proces recikliranja drva zaokruži i da se od drva koje je već prošlo neki svoj vijek i dalo svoje dobije dodatna vrijednost kroz namještaj - naglašava naš svestrani poduzetnik, svjestan da je pravilno recikliranje drva globalni problem, pa je njegov hobi mali doprinos održivu recikliranju.

Štoviše, ističe kako iskoristi 97 posto drva, a ostatke od projekta koristi za roštilj ili odnese susjedu koji se grije na drva. U njegovu je hobiju također zanimljiva jasna logika oglašavanja isključivo preko Facebooka i ciljanje klijenata.

- U svakoj objavi targetirao sam donosioca odluka. U svakoj kući odluke donosi žena. Došao sam do 99 posto kupaca tako da sam postavio objavu, platio oglas u kojem sam naznačio da želim da ga vide žene od 30 do 60 godina koje žive u Zagrebu. Isto tako radim i za maline. Da je ribolov u pitanju, bila bi druga priča – govori uz osmijeh.

Njegov posao ima veliki potencijal, ali ozbiljniji iskorak na domaćem tržištu, a možda i globalnom, iziskuje puno više ulaganja kako  novca, od nekoliko tisuća eura, tako i vremena. No i sa skromnijim početkom može se puno. Kašnerova je ideja imati svoj prostor i u njemu izložbene primjerke, no sam priznaje da bi za to trebao jače zagristi.

- Ovo mi je hobi u kojem uživam. Nije dobro ako postane opterećenje. Nema duha u tome. Cilj mi je svake godine realizirati dva-tri veća projekta i pokrenuti rentanje za evente. Mislim da bi bio dobar odziv – smatra Kašner.

Treba krenuti i “fejlati”

A za one koji ozbiljnije razmišljaju o planovima za pokretanje vlastitog posla i kako realizirati neku ideju ima vrlo jasan savjet:

- Krenite. Ako se netko želi baviti poduzetništvom, treba krenuti i onda ‘fejlati’. Ja sam pogriješio hrpu puta. Htio sam od paleta napraviti kućište za tablete, koristio sam dizajnere, video profesionalce i još svašta za crowdfunding kampanju u kojoj sam ciljao cijeli svijet. No, nije uspjela. Da je uspjela, kupio bih CNC stroj koji košta par tisuća eura i služi za oblikovanje drva, metala i slično, zaposlio bih čovjeka i onda pokušao raditi za globalno tržište po narudžbi i personalizirano. To bi bio lijep poslić. Sada mi je to kućište samo podsjetnik da sam probao, nisam uspio, ali sam puno toga naučio. Naučio sam pozicioniranje na globalnom tržištu, komuniciranje s PR-om, agencijama. Naučio sam ono što te ni jedan fakultet ne može naučiti - njegova je poruka svima koji su već shvatili ili tek shvaćaju da u njima čuči mali poduzetnik.