Zlatne godine

Mladi Hrvati bježe, ali u Split mnogi useljavaju: Ovaj par otkrio je što ih je osvojilo

AUTOR:

  • Lenka Gospodnetić

OBJAVLJENO:

14.7.2019. u 15:44

AUTOR:

  • Lenka Gospodnetić

OBJAVLJENO:

14.7.2019. u 15:44

Tom Dubravec / Hanza Media

Marcelle Godefroid i Pierre Gislain

Iako bi bilo popularnije i zlatoustije u uvodu ovog teksta napisati da je Hrvatska "obećana zemlja" u koju se furešti useljavaju dok istodobno naši mladi Hrvati, poslovično nezahvalni i nezajažljivi, odlaze, istina nije tako plošna. Naime, kako piše Slobodna Dalmacija, Split je jedan od gradova koji očito jest privlačan strancima koji su u nj došli živjeti, no kod mnogih je zajednički nazivnik sljedeći: zrela životna dob. Iliti sindrom Dioklecijana.

To su dakle, u velikom broju slučajeva, ljudi koji su dobar dio života proveli negdje drugdje, gdje su stekli i dobru mirovinu ili nekakvo imanje, djecu ostavili vani da također u životu doguraju dalje od (hrvatskog) preživljavanja mjeseca nakon što plate račune, kredit i(li) podstanarinu, te sami došli u Split - uživati. U svojim zlatnim godinama i ugodnoj klimi, komunikaciji s duševnim te toplokrvnim Splićanima, zdravoj spizi, noćnim šetnjama neopterećenim visokom stopom uličnog kriminala kao u drugim metropolama. Jer naša, dalmatinska, ima i tu prednost...

Mala plastika

Upravo je to slučaj i s parom iz Francuske: Marcelle Godefroid, doduše, nije stara žena – ima lijepe pedeset i četiri godine – no njezin je životni partner Pierre Gislain kročio u sedamdesete i zahvaljujući izdašnoj mirovini koju je stekao radeći za developera iz New Yorka, sa svojom umjetnicom Marcelle bez većih egzistencijalnih briga može živjeti gdje želi. Mladoliki par u zrelim godinama izabrao je, pogađate, baš grad pod Marjanom...

- Ima godina dana otkad smo ovdje "definitivno", ali prvi put smo došli prije pet godina. Odmah smo se zaljubili u Split - tipičnu priču iznosi nam Marcelle, inače rođena u Alžiru, kao izdanak roditelja Belgijaca. Već kao malo dijete, pak, preselila se u Pariz, gdje je provela i najveći dio života, djetinje vrijeme i mladost do tridesete, kad joj se rađa kćer, danas 29-godišnjakinja.

- Nisam htjela da mi dijete odrasta u kaotičnom gradu poput Pariza, koji jest divan i romantičan, ali, nažalost, i sve više opterećen socijalnim nemirima - približava Marcelle razloge svojega prvog preseljenja u Bretagnu.

Adrese je ta umjetnica nemirnog duha mijenjala više puta, no konstanta njezina cjeloživotnog djelovanja jest – umjetnost. Djelić svojega bogatog opusa, mahom malu plastiku, izložila je i u Društvu francusko-hrvatskog prijateljstva u Marmontovoj ulici; riječ je o uradcima u drvu i keramici, iako se izražava i u drugim materijalima. Zanimljivo je da Marcelle nema prepoznatljiv autorski rukopis, a i izbor tema je šarolik: žena, more, sfinga, antika...

Izložba 'Tišina'

- Imam jako puno radova ovdje i u Francuskoj; tamo držim veće skulpture. Ove manje su prikladnije za prodaju i transport - praktična je skulptorica, čija će izložba "Tišina" u Marmontovoj biti postavljena do 15. kolovoza.

Par Gislain-Godefroid kupio je inače u Varošu kuću, koja je bila ruina, te je s ljubavlju i pažnjom renovirao, i to pod paskom uglednog arhitekta Ede Šegvića. A osim što se već niz godina bavi likovnom umjetnošću, Marcelle djeluje i kao energetska terapeutkinja (neka vrsta life-coacha), te kao izvorna govornica francuskog jezika na naprednijim tečajevima u Francuskoj alijansi Split.

- Gotovo sve nam u Splitu odgovara: srdačnost domaćih ljudi, klima, hrana; čak i jezik namjeravam naučiti što bolje, u školi. Da tražim zamjerku, eto primijetila bih da se u Splitu puno upotrebljava plastična ambalaža, enormno puno plastike i vrećica, te da ima nepotrebno puno betona nauštrb zelenih površina. No, unatoč tomu, ovdje nam je jako lijepo, i želimo ostati dugo - poručila je šarmantna belgijska umjetnica, koja je bulevare Pariza zamijenila za kalete Varoša. I nije se pokajala.