Strategija uspjeha

Mlada Australka hrvatskih korijena velike kompanije uči kako radnike učiniti sretnima

AUTOR:

  • Lea Balenović

OBJAVLJENO:

4.9.2018. u 15:21

AUTOR:

  • Lea Balenović

OBJAVLJENO:

4.9.2018. u 15:21

Zagreb, 190718. Addiko banka.
Na fotografiji: Zrnika Lovrencic - poduzetnica.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

Zrinka Lovrenčić

- Nije bitan ni automat za kavu ni stol za bilijar ni plaćena joga, ako je osoba razočarana svojim šefom i ne osjeća se kao da stvarno pridonosi firmi i društvu općenito - smatra Australka hrvatskih korijena Zrinka Lovrenčić koja je s osam godina napustila Lijepu našu. Otada je završila ekonomski fakultet, radila u Microsoftu, postala direktoricom jedne od najvećih konzultantskih kompanija na svijetu, a u konačnici i vlasnicom te iste kompanije. Trebalo bi naglasiti da nije riječ o osobi koja će uskoro otići u mirovinu ili koja je članica neke političke stranke, kako bi to vjerojatno bilo da se ta situacija odvijala u Hrvatskoj, već o osobi koja je sve navedeno ostvarila sama i sa samo 29 godina.

- Mislim da sam jednostavno bila na pravom mjestu u pravo vrijeme. Došla sam u firmu s 27 godina, a godinu dana kasnije postala sam direktoricom. Kad se firma prodavala, bilo je nekoliko zainteresiranih pa sam pomislila “Zašto ne bih i ja probala?”. Bacila sam se u potragu za investitorom i kupila tvrtku - objasnila nam je svoj put do ovako visoke pozicije sada 38-godišnja Zrinka.

Great Place to Work

Riječ je, naime, o konzultantskoj tvrtki Great Place to Work koja se bavi savjetovanjem uprava kompanija o strategiji upravljanja ljudskim potencijalima. Točnije, budući da su ljudi najskuplji resurs koji firme imaju, kako nam je Lovrenčić pojasnila, njezina se tvrtka bavi upravo savjetovanjem i edukacijom uprave i menadžmenta kompanija o načinu komunikacije sa svojim zaposlenicima i kako ih učiniti sretnima. Tako im njihovi klijenti dolaze s raznim željama i zahtjevima. Neki, primjerice, žele samo izmjeriti angažman zaposlenika, drugi žele poboljšati učinkovitost firme, dok ima i onih koji su na potpunom početku i traže izradu strategije upravljanja ljudima te savjetovanje o tome kako uvesti i prenijeti zaposlenicima vrijednosti tvrtke.

- U pravilu se radi o tome da osoba kad se ujutro probudi želi doći na posao jer ga voli i vidi da ono što radi ima svrhu pa se zbog toga osjeća dijelom nečega - kaže Lovrenčić dodajući da se prema istraživanjima onoga što je ljudima važno na radnom mjestu plaća nalazi tek na sedmom mjestu.

Prva tri mjesta zauzimaju mogućnost napretka i gradnje svoje karijere, osjećaj neke više vrijednosti, odnosno da je osoba nešto ostvarila na svom radnom mjestu, te mogućnost rada na projektima koji osobu zanimaju, a ostvarenje navedenog odgovornost je osoba koje upravljaju zaposlenicima.

Milenijalci

-  Vrlo je bitno da ljudi vide svrhu u onome što rade svaki dan, da imaju uvid u strategiju i ciljeve firme i da znaju na koji način oni doprinose ostvarenju tih ciljeva jer svatko u firmi mora imati neku ulogu u njihovu ostvarenju, a kompanije diljem svijeta imaju najviše problema upravo s tim dijelom. Mi znamo koji je naš svakodnevni posao i što moramo napraviti, ali nije nam jasno kako doprinosimo firmi i društvu općenito - smatra mlada ekonomistica koja kaže da ljudi napuštaju svoja radna mjesta jer su nezadovoljni šefom, a ne poslom kao takvim.

To se najviše odnosi na generaciju tzv. milenijalaca kojima je važno da im se objasni zašto su upravo oni važni za tvrtku u kojoj rade budući da žele biti dio uspjeha i puta kompanije, dok su prijašnje generacije tražile isključivo vlastitu korist. Tako je milenijalcima, kojima pripada i sama Lovrenčić, bitno da imaju određenu ulogu u kompaniji te da ju mijenjaju kroz svoju karijeru, da uče i da se usavršavaju te da skupljaju iskustva, a firme koje uspiju zadržati takve zaposlenike uspješne su firme.

Što je s Hrvatskom?

Tvrtka Great Place to Work osnovana je 2006. godine, a neki od njihovih klijenata su i kompanije poput Microsofta, American Expressa, Googlea, Coca-Cole, Mercedes Benza, Volkswagena, Ikee, Louis Vuittona i dr. Imaju urede u preko 50 zemalja, ali Hrvatska nažalost nije jedna od njih, a neće ni biti u skorije vrijeme. Naime, Lijepa naša još nije razvila svijest o postojanju navedenog problema, što podupire Gallupovo istraživanje u 155 zemalja svijeta, prema kojem Hrvatska ima jedne od najlošijih rezultata mjerenja angažmana zaposlenika u firmama. Kada pričamo o mjerenju angažmana zaposlenika, govorimo o mjerenju elemenata poput želje za ostankom zaposlenika u tvrtki u kojoj rade, vide li svoju budućnost ondje, misle li pozitivno o svom radnom mjestu te žele li sudjelovati u uspjehu i rastu svoje tvrtke.

- Svakodnevno čujem neki primjer koji mi pokazuje koliko u Hrvatskoj ima potrebe za firmom poput moje, ali se hrvatski mentalitet nije promijenio i nismo dovoljno zreli za tako nešto - požalila se Lovrenčić i dodala da hrvatske firme nisu svjesne problema koji itekako postoji.

Mlado vs. Staro

Ono što je zanimljivo jest činjenica da je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) situacija potpuno drukčija. Naime, u suradnji s američkim Berkeleyem Lovrenčić radi na programu edukacije biznismena i šejkova iz UAE koji se trude promijeniti radne uvjete i poslovanje svojih kompanija. No, naša je sugovornica to objasnila razlikom u godinama između te arapske zemlje i Lijepe naše.

- Na njihovom tržištu je lakše raditi i lakše im je pomoći zato što se radi o mladoj državi koja se tek počela razvijati pa nisu trebali previše toga mijenjati. Emirati su poput startup kompanije, a ne neke koja postoji sto godina i prošla je kroz hrpu procesa u kojima se puno toga obećavalo, a malo ispunjavalo. Nove države su svjesne da im je potrebna pomoć i spremne su učiti od drugih, dok kod onih “starijih” prvo treba detektirati problem, a onda proći kroz proces promjene koji je dugotrajan i teško prihvatljiv - obrazložila nam je Zrinka Lovrenčić.

Ipak, na našem tržištu vidi se i pozitivan pomak koji se odnosi na osnivanje startupova koji djeluju po principu stranih kompanija, a Lovrenčić se nada da će taj primjer početi slijediti i druge tvrtke.

- Hrvatska je jako daleko od svega navedenog, ali to ne znači da je nemoguće to ostvariti. Sustav se mijenja jako polako, ali bitno je da se mijenja - pozitivna je ekonomistica koja kaže da će se razlika vidjeti kad počnemo ljude gledati kao resurs koji je jednako važan kao i novac na koji svi jako dobro pazimo.