Lani je zaradio 384 milijuna kuna, a gdje su još dionice...

Teško je zamisliti mogućnost povećanja plaće veće od 700 posto u samo jednoj godini. No, kad je riječ o farmaceutskoj industriji, i takvi su ekstremi mogući, pokazala je upravo objavljena rang-lista plaća šefova uprava u tzv. big pharmi za prošlu godinu. Za prvih 20 raspon se kretao od 16 do čak 60 milijuna dolara.

Među tih 20 sretnika punih novčanika nije bilo mjesta ni za jednu ženu jer s plaćom od 7,75 milijuna dolara godišnje Emma Walmsley, koja vodi GlaxoSmithKline, daleko je od “paketa” prvih 20.

Također je zanimljivo da se u top 20 nisu uspjeli ugurati šefovi nekih velikih, i dalje rastućih tvrtki poput Rochea ili Novartisa jer njihove se plaće kreću u rasponu od 10 do 12 milijuna dolara. Istina, neki donedavni kapitalci u prošloj su godini ipak morali malo stegnuti remen. Primjerice, Richard Gonzalez iz AbbVieja dobio je 6 posto manju plaću nego godinu prije, a Alex Gorsky iz Johnson&Johnsona čak 32 posto manju, gotovo kao i Ian Read iz Pfizera.

Sintetski RNK

No, pobjednik bez konkurencije na vrhu ljestvice svakako je predsjednik uprave Moderne, Stéphane Bancel, koji je u 2018. imao godišnji prihod od 58,60 milijuna dolara ili 761 posto više negoli godinu prije. Radi se o biotehnološkoj tvrtki koja svoj razvoj temelji na lijekovima za stvaranje sintetskog RNK koji, zapravo, potiče organizam da sam stvara terapiju i tako se bori protiv bolesti. Njihove su dionice prošle godine stigle do vrtoglavih iznosa, što je predsjednik uprave najbolje osjetio na plaći koja se djelomično temelji i na “poklonjenim” dionicama. Naime, Bancel je samo godinu prije imao malo manje od 7 milijuna dolara godišnje plaće i na rang-listi nije bio ni blizu top 20, ali onda je uzlet dionica tvrtke bio poticaj i za uzlet njegovih primanja.

Odmah iza čelnika Moderne s upola manjom plaćom, od 33 milijuna dolara, izvršni je direktor najveće generičke farmaceutske tvrtke Teve, Kare Schultz. No, to je ipak dvostruko povećanje u odnosnu na plaću godinu prije i pet puta više negoli je njegov prethodnik dobio u 2016. godini. To pokazuje i da se Teva izvukla iz krize u koju je upala zbog lošeg posla kupnje Allerganova generičkog dijela. Za tu plaću morao je odraditi i tzv. restrukturiranje, odnosno smanjiti troškove za 3 milijarde dolara.

Jedan od rijetkih stranaca na vodećim pozicijama u kineskoj biotehnološkoj industriji, John Oyler u BeiGeneu, lani je imao plaću od 27 milijuna dolara, a u odnosu na godinu prije, to je skok od 171 posto. Istina, jedan dio te plaće stigao je iz dioničkog portfelja, ali je 15 milijuna dolara ipak dobio u kešu. Inače, tvrtka u svojem rastu koristi znanje bivših zaposlenika velikih američkih farmaceutskih tvrtki koje su se neko vrijeme vrlo snažno probijale na kinesko tržište lijekova. No, onda su učenici počeli preuzimati poslove učitelja, pa ne čudi da su postali konkurencija u biotehnološkim lijekovima poput onih za liječenje raka jetre.

Povećanje prodaje

I za čelnika Regenerona, Lena Schleifera, 2018. je bila dobra godina. S plaćom od 26,52 milijuna dolara, smjestio se na četvrto mjesto rang-liste. Riječ je o osnivaču i dugogodišnjem šefu te tvrtke. Istina, njegova plaća u godinu dana nije bitno povećana, ali je još uvijek dovoljna da ostane u vrhu najbolje plaćenih šefova big pharme. Promatrači kažu da su ta velika primanja povezana s velikim povećanjem prodaje. Na petome mjestu ove liste je John Milligan sa 25 milijuna dolara iz tvrtke Gilead Science, koju je u međuvremenu napustio. Zanimljivo je da se na posljednje, 20. mjesto na listi smjestio direktor Biogena Michel Vounatsos s plaćom od 12,6 milijuna dolara. Riječ je o proizvođaču Spinraze, lijeka koji je unatoč skromnim rezultatima liječenja donio eksploziju zarade tvrtki, u kojoj je i mala Hrvatska dala svoj doprinos. Naime, u 2017. prodaja Spinraze iznosila je 884 milijuna dolara, a u prošloj dvostruko više. To je ukupne prihode Biogena povećalo na rekordnih 13 milijardi dolara, pa ne čudi da je i plaća Vounatsosa među najvećima u svijetu farmaceutike. No, “bajku” zvanu Spinraza u ovoj bi godini Biogenu opasno mogao poljuljati neuspjeh adukanumaba, lijeka od kojeg se puno očekivalo u liječenju Alzheimerove bolesti.