Hrvatska ima svjetskog prvaka u izradi betonskih konstrukcija. Njegovo ime je Mateo Grgić, ima 22 godine, rodom je iz Prgomelja, malog mjesta pokraj Bjelovara, i po zanimanju je tesar. Ova vijest je sama po sebi nevjerojatna zbog nekoliko stvari. Kao prvo, svjetsko prvenstvo u tesanju? Teško da bi itko rekao da nešto takvo postoji, no da, postoji. Zove se World Skills i na njemu se natječu strukovni radnici koji pokazuju svoje vještine u konobarenju, cvjećarstvu, računovodstvu... pa i tesanju.
Prve “Olimpijske igre za zanimanja” organizirane su nakon Drugog svjetskog rata, a na posljednjem, 45. izdanju, koje je održano u kolovozu u ruskom Kazanu, nastupilo je više od 1300 natjecatelja iz 69 zemalja. Drugi kuriozitet kod prve rečenice iz ovog teksta jest zašto gotovo nitko u Hrvatskoj ne zna da već dva mjeseca imamo najboljeg u svijetu među tesarima? Medijski prostor je ispunjen sportskim uspjesima, od onih planetarno popularnih sportova kao što su nogomet ili tenis, pa i onih manjih poput taekwondoa ili streljaštva. Tu i tamo se pronađe vijest o pobjedama naših informatičara i učenika, no zašto nema mjesta za strukovna zanimanja? Odgovor leži u dvije činjenice.
Prvo, Mateovo šalovanje nije tako atraktivno kao škarice Brune Petkovića. Drugo, i puno važnije, Mateo je na World Skillsu nastupao za Austriju. Za njega zato možemo reći da je Jakov Fak među tesarima, odnosno još jedan Hrvat koji je postigao svjetski uspjeh, ali pod zastavom druge države. Prema tome, ova priča jednim dijelom govori i o problemu iseljavanja mladih ljudi koji zbog boljih mogućnosti odlaze u neke sretnije zemlje. Nimalo neočekivano, i Mateova priča počinje upravo s vađenjem putovnice jer je on već s 14 godina otišao iz svoje zemlje put Beča gdje mu je već radio otac.
Mateo Grgić postao je svjetski prvak u izradi betonskih konstrukcija
Prava kriza
- Kad sam završio osnovnu školu, u Hrvatskoj je vladala prava kriza. Svi su bili bez posla i bojao sam se da ću kad završim srednju da biti na burzi. Zato sam si rekao, idem probati u Austriji, pa ako ne uspijem, uvijek se mogu vratiti doma - kaže Mateo.
Nije najbolje znao njemački, no svejedno se upisao u deveti razred te ga uspješno završio, nakon čega je upao u školu za tesara. Odmah na početku ga je vrbovala austrijska državna građevinska tvrtka Porr, koja ga je uzela kod sebe na praksu i dalje školovala. Naime, u Austriji je praksa takva da zanatske tvrtke i obrti uzmu kod sebe učenike koji potom kroz stvarni rad uče svoj posao. I odmah za to dobivaju plaću. Mateo je tako već s 15 godina zarađivao 700 eura mjesečno, a na kraju treće godine plaća mu je već narasla na 1700 eura. Dakle, još kao srednjoškolac je zarađivao više od iznosa prosječne hrvatske plaće, što je bio prvi plus koji ga je približio Austriji, a samim time i udaljio od Hrvatske. Nakon toga je išlo samo prema boljem.
Firma mu je platila doškolovanje za poslovođu, čime je postao jedan od najmlađih radnika koji je završio tu školu. Potom je vodio manja gradilišta, a sada je pomoćnik poslovođe na trenutačno najvećem gradilištu u Austriji. S druge strane, u Hrvatsku se vraća samo da posjeti svoju obitelj ili na ljetovanje.
No, dosta depresive. Vrijeme je da malo više kažemo o njegovom uspjehu, koji je neminovno i veliki uspjeh za Hrvatsku. Nije baš da se svaka zemlja može pohvaliti da iz nje dolazi najbolji mladi tesar na planetu. Inače to može samo jedna, no ove godine tu čast dijele dvije zemlje.
Mateo je u ruskom Kazanu nastupao s kolegom Austrijancem Alexanderom Krutzlerom i zajednički su osvojili zlato. Njih dvoje su se upoznali još 2016. godine, kad su prvi put nastupali na državnom prvenstvu World Skillsa. Tada su bili treći, no dvije godine kasnije ih je firma ponovno poslala na prvenstvo. Tada su osvojili prvo mjesto i plasirali se u Rusiju.
Mateo Grgić postao je svjetski prvak u izradi betonskih konstrukcija
Što se tiče World Skillsa, već ranije smo rekli da su to Olimpijske igre za zanimanja. I ta je titula stvarno opravdana. Radnici strukovnjaci su na ceremoniji otvaranja nosili svoje zastave, dok je za njih navijalo oko 45.000 gledatelja u ispunjenoj Areni Kazanj, stadionu na kojemu su prošle godine u četvrtfinalu SP u nogometu igrali Brazil i Belgija. Štoviše, ako pogledate fotografije s ovogodišnjeg World Skillsa, na prvu ćete pomisliti da se radi o nekakvom visokobudžetnom koncertu ili pak nekom esports natjecanju u koje su utrošeni milijuni.
A sada ono što nas sve zanima - kako zapravo izgleda natjecanje u izradi betonskih konstrukcija?
- Uđeš u ogromnu halu od 70 kvadrata i imaš svoj prostor u kojem radiš. Dobiješ zadatak i svi natjecatelji rade isto. Ovogodišnji zadatak je bio da zašalujemo dva komplicirana zida, preko njih dva tregera, deku i na jednom zidu smo morali ugraditi ruska, zaobljena vrata te još neko željezo i onda to sve izbetonirati. Za sve to imali smo 22 sata koja su bila podijeljena u četiri dana i kad staneš na pozornicu, ne razmišljaš više o ničemu, nego samo o poslu - priča Mateo.
Poziv Hrvatima
Na raspolaganju su imali sve moguće alate i sve su morali sami ručno napraviti od nule. Inače za jedan takav posao treba između 50 i 60 sati nekim izuzetno vrijednim i kvalificiranim radnicima. A Mateo i Alexandar su to izveli za duplo manje, i to s odstupanjem od samo 50 milimetara od traženog dizajna. Za lakše snalaženje, to je duljina jednaka duljini pet trepavica. Onda možete zamisliti koliko je to precizno. No, nije to došlo samo od sebe. Prije Rusije trenirali su pet tjedana s trenerom. Kako kaže, vježbali su u srpnju na +40 stupnjeva, svaki put gradeći ručno devet i pol tona materijala. Imali su i fitness program, svog fizioterapeuta te mentalni trening, dakle sve baš kao i pravi profesionalni sportaši. Sav taj trud na kraju je rezultirao sa zlatnim odličjem.
Natjecanje World Skills mogli bismo nazvati Olimpijskim igrama za zanimanja
- Neću nikada zaboraviti trenutak u kojem su nas proglasili pobjednicima. Sjećam se, samo sam čuo ‘gold’, okrenuo se i vidio da na ekranu piše moje ime. Iako je na stadionu bilo 50.000 ljudi, ja nisam nikoga vidio - prisjeća se Mateo. Uslijedilo je slavlje i povratak u Austriju, gdje su dobili doček vrijedan olimpijskih prvaka. U firmi je organizirana proslava, primio ih je gradonačelnik Beča, bili su kod resornog ministra, a gotovo svi austrijski mediji tražili su intervju s najboljim tesarima na svijetu.
Uskoro su došle i ponude za posao. Svjetske firme su otvoreno zvale Matea k sebi, nudeći mu praktički bianco čekove. Bilo je tu ponuda iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, no on ih je sve odbio. Kako kaže, u njegovoj firmi mu je dobro, a i oni su mu sve ovo i omogućili. Kad se vratio u rodno Prgomelje, njegova obitelj mu je organizirala feštu jer nije baš da se svako hrvatsko selo može pohvaliti sa svjetskim prvakom. Samo su jedne lokalne novine i jedan katolički medij prenijeli vijest da Hrvatska ima novog svjetskog prvaka. I, evo, dva mjeseca poslije to prenosi i Jutarnji list, iako Mateo kaže da nije ni očekivao da će ga popratiti domaći mediji. Ipak, je, veli, on sada Austrijanac.
- Hrvatska je moja zemlja i ne bi mi ništa bilo draže da sam zlato osvojio za nju. I, iskreno, ja se želim vratiti doma, ali prvo u Hrvatskoj mora biti sve jednako kao i u Austriji. Ja jesam Hrvat, imam hrvatsko državljanstvo i želim da moja djeca budu Hrvati, ali Austrija mi je omogućila sve ovo što sam danas. Tako da, iako se s jedne strane želim vratiti, s druge znam da je to nemoguće. Ne dok se rad ne bude jednako cijenio kao ovdje - kaže Mateo koji planira upisati fakultet za inženjera.
- Iduće godine se europsko prvenstvo World Skillsa održava u Grazu i volio bih da na njemu nastupe i hrvatski tesari. Moj trener, ali i moja tvrtka spremni su pomoći Hrvatskoj kako bi mogli oformiti svoj tim. Omogućit ćemo im sve da Hrvatska ima svoje predstavnike na prvenstvu- kaže Mateo.