Što je postigao?
Vratio je Sberbank u pregovore o Agrokorovoj vjerovničkoj nagodbi i time otvorio put za nekoliko završnih krugova nagađanja. Peruško je najvećoj ruskoj banci pristao priznati njezino, milijardu eura teško, potraživanje, a Sberbank će, zauzvrat, povući tužbe kojima je, na više europskih sudišta, osporavao legalnost Zakona o postupku izvanredne uprave.
Zašto je to važno?
Zato što je Sberbank najveći pojedinačni vjerovnik i situacija u kojoj mu se taj status nije priznavao, zbog čega nije imao pristup stalnom vjerovničkom vijeću (koje se tek treba oformiti), bila je neodrživa. Ne treba, međutim, zbog tog razdoblja zaleđenosti prozivati bivšeg Vladina izvanrednog povjerenika za Agrokor Antu Ramljaka. Napravio je to kako bi zauzeo čvrstu točku u pregovorima koji su, čini se, završili Sberbankovim prihvaćanjem lexa i dosadašnjeg rada izvanredne uprave.
Kako posluje?
S obzirom na okolnosti u kojima se zatekao prošlog proljeća, Agrokor pod izvanrednom upravom posluje daleko bolje nego što su mu predvidjeli analitičari (prije svega – postoji). Nekoliko zdravih kompanija koje čine srce koncerna (Jamnica, Ledo, Pik Vrbovec...) lako će se izboriti za budućnost na tržištu. Brojke su poznate, mreža kompanija ogromna, trgovački lanac i dalje je najveći u državi.
Što će učiniti u budućnosti?
Ako do ljeta uspije uskladiti vjerovnike i dotjerati ih do potpisa nagodbe, Peruško može iz Agrokora otići zadovoljan. Cilj je preživjeti i održati se na tržištu. Agrokor više nikada neće biti što je bio, ali Ivici Todoriću, i danas nominalnom vlasniku koncerna, ne može se zanijekati da je stvorio niz vrhunskih kompanija, tehnološki spremnih za sve izazove tržišta. Za razliku od mnogih drugih, njega je uništila upravo ambicija da u svemu bude najbolji i najveći. To dolazi s cijenom koju Agrokor, vođen kao obiteljska tvrtka i kada je narastao do 55.000 zaposlenih, nije mogao podnijeti.