Iako je još uvijek relativno mlad, imenovanje Dinka Lucića za prvog čovjeka Privredne banke, nije bilo veliko iznenađenje. Prvo, jako dugo je značajno ime u domaćem bankarstvu, dugo je slovio za nasljednika Bože Prke, a značajno međunarodno iskustvo člana uprave VUB banke u Slovačkoj sigurno je samo osnažilo Lucićeve šanse za najvišu poziciju u PBZ-u. Zanimljiv i raznovrstan životopis: Studirao je strojarstvo, a diplomirao ekonomiju, u PBZ je došao iz RBA, u bankarstvu se fokusirao na marketing, bavio se poslovima s građanstvom… Ukratko, prokušani bankar na svim poljima. Donosimo prvi intervju s Lucićem otkako je preuzeo PBZ.
Kamate u Hrvatskoj su na povijesno niskim razinama pa ipak dojam je da je financiranje jako skupo ako se usporedimo s ostatkom Europe. Odgovorit ćete naravno da treba provesti strukturne reforme pa će se ta razlika smanjiti. No, ima li nekih jednostavnijih, pojedinačnih poteza koji bi mogli spustiti cijenu novca u Hrvatskoj?
Drago mi je da ste postavili ovo pitanje. Najprije treba reci da, naravno, banke u Hrvatskoj nemaju iste cijene kredita, pa je PBZ tako nositelj ICERTAS oznake za najbolji omjer cijene i kvalitete kredita za fizičke osobe. No, vratimo se prosječnim cijenama kredita na našem tržištu. Svi već uglavnom znaju da cijene kredita ovise o više parametara od kojih su najvažniji cijena izvora sredstava, rizični profil klijenta, konkurentnost tržišta, premija na rizik zemlje, regulatorni trošak, likvidnost i valuta kreditiranja. Ono što je apsurd jest opetovano ponavljanje kako su cijene kredita u Hrvatskoj visoke, dakle paušalno se govori, a da se zapravo, gotovo nikada nije napravilo jednu kvalitetnu, sveobuhvatnu dubinsku analizu i usporedbu. Ja volim konkretne brojke, i ako treba možemo i zajedno pogledati na webu dostupne podatke. Krenimo od najčešće korištenih kredita u populaciji bilo koje EU zemlje. To su nenamjenski i kartični krediti. Oni su u Hrvatskoj po gornjoj kamatnoj stopi upravo najjeftiniji. Određena im je daleko najniža maksimalno dopuštena kamatna stopa od 9,09%. Dakle kartični krediti redovito se u zemljama EU kreću u rasponu od 14 do 22 posto, jer to proizlazi iz njihovog rizičnog neosiguranog karaktera, dok se nenamjenski kreću u rasponima do 18 posto. Evo, idemo vrlo konkretno s najnovijim podacima prosječnih kamatnih stopa za novoodobrene revolving, prekoračenja i kartične kredite, kombinirano, za veljaču 2018.: u Hrvatskoj je ta stopa bila 7,59%, u Litvi 9,25%, u Španjolskoj 11,49%, u Irskoj 11,78%, u Portugalu 12,53%, u Slovačkoj 13,5%, u Estoniji 16,22% a u Latviji čak 20,63%. I što se sada događa? Umjesto da u Hrvatskoj postoji veći raspon, gdje banke primjenjujući bankarske prakse “Risk based pricinga” mogu više diferencirati cijene prema rizičnom profilu klijenta, dio klijenata višeg rizičnog profila gura se izvan bankarskog sustava i stoga su se neki građani na žalost prisiljeni zaduživati kod nereguliranih financijskih posrednika gdje doista dospijevaju u teške financijske poteškoće, s velikim posljedicama.
Primjerice, ako danas želite putem stambenog kredita, kupiti nekretninu u Velikoj Britaniji, od tamošnje banke, bit će to po višoj cijeni kredita nego što bi to bilo kao kod neke od domaćih banaka ako kupujete nekretninu u Hrvatskoj. U Njemačkoj se kamatne stope na stambene kredite u ovoj godini kreću oko 1,84%, a u Sloveniji, članici eurozone 2,51%. Ali zar netko misli da se mi možemo uspoređivati s Njemačkom i to prije uvođenja eura? Cijeli niz zemalja, članica EU, ima više kamatne stope na stambene kredite od Hrvatske. Za usporedbu, kod nas je prosječna kamatna stopa u veljači iznosila 3,86%, u Mađarskoj 4,14%, u Poljskoj 4,42% a u Rumunjskoj 4,63%. Pogađate, sve tri navedene zemlje imaju investicijski rejting, dakle značajno niži rizik od nas. Nadalje, krediti korporativnom sektoru su jeftiniji od Rumunjske, otprilike na istoj razini kao u Bugarskoj i Poljskoj te su skuplji nego u drugim EU državama, ali su i rizici kreditiranja veći. Dakle, općenito govoriti o visokim cijenama kreditiranja u Hrvatskoj nije točno, ali nažalost puno puta izgovorena loša, nepotpuna ili kriva usporedba lako se uvriježi pa se tako neprestano ponavlja u javnosti. No, vratimo se na konkretan dio vašeg pitanja. I sami ste spomenuli strukturne reforme ali i da za njih treba vremena, kao i za uvođenje eura. Evo i instantnog rješenja, u slučaju redefinicije izdvajanja obvezne pričuve i sustava iznimno skupog osiguranja depozita ostvarile bi se određene uštede koje bi onda banke mogle ukalkulirati u daljnje sniženje kamatnih stopa u novim plasmanima.
Bankarska scena u Hrvatskoj nisko je profitabilna. Je li realan scenarij izlaska s tržišta nekih značajnijih igrača u stranom vlasništvu?
Najnoviji podaci američkog bankarskog sektora pokazuju da neke od najvećih banaka poput JP Morgan Chase ili Goldman Sachs ostvaruju povrat na kapital veći od 15%. U Hrvatskoj se prema recentnim podacima povrat na kapital kretao oko 6,3%, a u posljednjih 10 godina prosječni povrat na kapital banaka u Hrvatskoj bio je 4,5%. Dobro ste zaključili da se radi o vrlo niskoj profitabilnosti. Međutim, stalno se u javnosti i medijima bilo zbog neupućenosti ili namjerno govori o ekstraprofitima banaka. Svi znamo da kada bi nam prilikom pokretanja nove tvrtke povrat na uloženi kapital bio samo 4,5%, da tada ne bi niti pokretali takvu vrstu posla već bi uložili u nešto drugo, dvostruko ili trostruko profitabilnije. Građane možda zbunjuju ukupne velike brojke ostvarene dobiti, međutim treba ih uvijek gledati u srazmjeru koliko je uloženo kapitala da bi se ta dobit ostvarila. Tako dolazimo do činjenice da je bankarski sektor u Hrvatskoj nisko profitabilan.
Očekuju li se spajanja i preuzimanja na hrvatskoj bankarskoj sceni u sljedećih pet godina? Što bi se moglo dogoditi po tom pitanju?
Uvjeren sam da će se bankarska scena i dalje konsolidirati. Nažalost regulatorni pritisak koji se generira unutar EU-a, prisilit će ponajprije manje banke, koje nemaju dovoljno resursa za usklađenje sa svim regulatornim zahtjevima, na prodaju ili pripajanja. Kažem, nažalost, jer veća konkurentnost donosi i veću ukupnu kvalitetu. U Americi je na primjer na djelu deregulacija. Dakle trenutna administracija suspendirala je bitne dijelove tzv. Frank Doddovog zakona i tako smanjila regulatorna ograničenja bankama. Očekujem da bi se broj banaka u Hrvatskoj, ako ostane sličan zakonodavni i privredni eko sustav, u sljedećih pet do sedam godina mogao prepoloviti.
Dojam je da je naše bankarsko tržište poprilično okoštalo kad se radi o četiri-pet najvećih igrača. Mogu li klijenti među pravnim i fizički osobama očekivati zaoštravanje konkurencije ili je profitabilnost biznisa toliko niska da to nije baš realno?
Visoka konkurentnost upravo pridonosi niskoj profitabilnosti. Moram priznati da se na hrvatskom tržištu nalaze vrlo kvalitetne banke i da je konkurencija dosta zaoštrena. Nažalost, čini se da svi zajedno počinjemo osjećati posljedice od danas ponajvećeg hrvatskog problema, a to je kontinuirana i značajna migracija u inozemstvo. Našim mladim, ali i svim drugim iseljenim kadrovima danas uglavnom pružaju usluge, i naravno pri tom ostvaruju određenu zaradu, irske, engleske, njemačke i druge banke. Depopulacija je problem svih nas i ona osakaćuje naše tržište u svakom pogledu.
Kako je slučaj Agrokor utjecao na redefiniranje odnosa između financijskog sektora i tzv. dobavljača? Je li zaista došlo do supstancijalnih promjena? Ocjenjujete li da je Agrokor i dalje potencijalni sistemski rizik?
Pristalica sam brzih i cjelovitih rješenja. Na kraju dana, na bolnom primjeru svi smo osjetili da ne stoji nekada prisutna zabluda da je netko “too big to fail”. Gospodarstvo je do sada dosta dobro apsorbiralo utjecaj Agrokora pa se nadam da će tako ostati i u sljedećem periodu.
Niz većih banaka napravio je iskorake u digitalnom poslovanju. PBZ se također tu trudi. Kakve su šanse preseliti novčano poslovanje na kartice odnosno u digitalnu sferu te imati situaciju nalik onoj u Švedskoj? Koliko su ljudi u Hrvatskoj prijemčivi na digitalne financijske inovacije?
Prije trinaest godina bio sam na jednom specijaliziranom seminaru u Stockholmu, i kada sam nakon predavanja otišao s kolegama na piće, bio sam zapanjen. Doslovce sam bio jedini u tom baru koji je piće platio gotovinom. Dakle pored mene su ljudi redovito plaćali karticama jedno pivo, jednu mineralnu vodu, jedan sendvič. Jučer su to bile kartice, a danas uglavnom mobilna plaćanja, u kojima su kartice virtualizirane. Nordijske zemlje otišle su najdalje. Ako uspoređujemo tržišta, gotovinom se puno više plaća u SAD-u nego u EU zemljama. Na primjer u 2015. godini upotreba gotovine u SAD-u bila je čak 13% BDP-a, dok je ista u nordijskim zemljama gotovo upola manja, npr. u Finskoj je bila 7,7% a u Švedskoj tek 5,6%. Hrvatska je dobro rangirana u razvijenosti plaćanja, gdje je plaćanje gotovinom, u ukupnom broju transakcija, prisutno u 60% slučajeva. Po tom pokazatelju odmah smo iza nordijskih zemalja, Nizozemske i Litve, a bolji od svih ostalih EU zemalja.
Prelazak na digitalne kanale znatan je i kontinuirano se ubrzava i kod nas. Bili smo prva banka u zemlji koja je uvela internetsko bankarstvo, a među prvim u svijetu koji smo uveli plaćanja mobitelom, pod brendom mPay, putem USSD tehnologije. Danas imamo oko pola milijuna klijenata koji za svoje dnevne operacije koriste naše online kanale. Upravo smo lansirali i najnoviju verziju mobilnog bankarstva koja donosi brojne inovacije. Tako danas možete prenositi novac rodbini ili prijateljima na osnovi kontakta u imeniku vašeg mobitela, nikad nije bilo brže i jednostavnije obavljati plaćanja raznih uplatnica ili pak ugovoriti štednju ili kredit. Daljnja digitalizacija poslovanja i plaćanja prilika je i za Državu da smanji udio gotovinskih plaćanja pa tako i sivu ekonomiju te poveća porezne prihode. Rado ćemo sudjelovati u projektu takve vrste i imamo dobrih ideja kako upotrijebiti još bolje nove tehnologije, a na korist svih uključenih strana.
Intesa Sanpaolo, čini se, preko PBZ-a pokušava stvoriti mrežu u regiji. PBZ kontrolira supsidijare u BiH i Sloveniji za Intesu Sanpaolo. Koliki su tržišni udjeli srednjoročni cilj u regiji? Računate li sa značajnim rastom ili branite pozicije?
Mi smo postali tzv. SEE (South Eastern Europe) Hub u okviru vlasničkog restrukturiranja unutar Intesa Sanpaolo Grupe gdje iz Zagreba pokrivamo još i poslovanje u BiH i Sloveniji. Matična banka prepoznala je da je tim u Zagrebu dovoljno jak da može podržati i akcelerirati napredak poslovanja dviju manjih banaka koje smo preuzeli. Tijekom prijašnjih godina postali smo centar izvrsnosti za našu diviziju u dijelu kartičnog poslovanja, podrška aplikativnom razvoju u području sprječavanja pranja novca i CRM-a. Naši timovi implementiraju tako iznimno napredne software u dijelu upravljanja klijentima koji su razvijeni unutar PBZ-a, potpuno vlastitim resursima. Naš tržišni udjel se na hrvatskom tržištu kreće nešto ispod 20 posto, dok je u dvjema susjednim zemljama ispod 10 posto. Tijekom vremena, dugoročno gledano, cilj nam je smanjiti takav raskorak.
Što se sve događa na hrvatskom i regionalnom kartičarskom horizontu zbog odlaska American Expressa?
Naši klijenti imaju iznimno visoko povjerenje u nas i znaju da, u trenutku kada American Express, prema najavama, bude napustio dosadašnji licencni poslovni model izdavanja i prihvata American Express kartica za tržište EU i Hrvatsku, PBZ Grupa će svojim klijentima osigurati jednako dobre kartične proizvode. Vjerojatno s još dodatnim novim pogodnostima u domeni najsuvremenijih tehnologija. EU regulativa je vrlo agresivna u domeni kartičnog poslovanja i American Express je jednostavno odlučio da ne želi u tolikoj mjeri modificirati svoje poslovanje da bi udovoljili svim zahtjevima. Stoga se već povlače iz nekih EU zemalja. No, kartično tržište u svijetu vrlo je dinamično i kreće se prema virtualizaciji. Kod nas u PBZ-u već više od 50% kartičnih transakcija obavlja se beskontaktno, što je iznimno visoko i za najrazvijenija tržišta. Stoga ćemo i nadalje našim klijentima biti na usluzi i nuditi im najsuvremenija i najpogodnija rješenja u kartičnom svijetu.
Kave su šanse da hrvatski građanin u godinama koje dolaze dobije kredit po kamati ispod 3,5 posto?
Perspektivu kamatnih stopa dulju od godine dana nemoguće je s visokom sigurnošću predvidjeti, kao uostalom ni međuvalutna kretanja. Svako tko govori drugačije jednostavno ne govori istinu. Prisjetite se samo situacije od prije dvije godine. Bio je gotovo konsenzus analitičara redom vodećih svjetskih banaka, fondova i drugih sudionika tržišta kapitala kako će doći do pariteta odnosno izjednačavanja vrijednosti dolara i eura. I na kraju, nije se dogodilo. Toliko različitih faktora u svijetu danas utječe na ekonomske kategorije, da su predviđanja kretanja kamata ili vrijednosti valuta jednostavno nisko pouzdana. Da li je netko mogao predvidjeti trgovinske ratove u začetku, kojima svjedočimo ovih dana, ili nove vojne operacije na Bliskom istoku? A u globaliziranom svijetu sve je međusobno povezano. Međutim, treba istaknuti da se svaki klijent može štititi od fluktuacija kamatnih stopa u narednom periodu jednostavnim odabirom fiksnih stopa.
Osjećate li u Hrvatskoj pritisak alternativne kreditne ponude, npr., one koje dolazi od stranog Internet bankarstva?
Samim dobivanjem certifikata, kojim su nas, PBZ, građani odabrali kao najbolji omjer cijene i kvalitete kredita, znači da neki strani, novi igrači, nisu evaluirani kao ponuditelji nečeg boljeg ili posebnijeg na našem tržištu. Ima nekih internetskih aktera koji kreditiraju na našem tržištu, i po takvim cijenama gdje se efektivna kamatna stopa penje više nego dvostruko od najviše dopuštene efektivne kamatne stope u Hrvatskoj. Regulator je izdao preporuku da se građani ne upuštaju u ugovorne odnose s takvim institucijama, a mi se možemo samo s tim složiti i još jednom isto naglasiti.
Vjerujete li da se može očekivati redefiniranje hrvatskog modela bankoosiguranja? Banke i osiguranja navikle su zajednički nastupati. Nema previše križanja s fondovskom industrijom. Legislativa ne dopušta stvaranje novih proizvoda i tržišta u suradnji s mirovinskim fondovima. Očekujete li da se ipak nešto dogodi?
U svijetu sve više jača trend prodaje osiguravateljskih proizvoda kroz kanale banaka. Neke velike bankarske grupacije u svom sastavu imaju i osiguravateljske tvrtke. PBZ u Hrvatskoj surađuje vrlo dobro s Croatia osiguranjem i Generalijem. Međutim otvoreni smo i za suradnju s drugima. Kada god možemo ostvariti takozvani “Triple win”, gdje će se osiguravateljskim proizvodom najprije zaštititi klijent od određenog štetnog događaja, zatim osiguranje plasirati svoj proizvod a na kraju i mi imati koristi od prodanog odgovarajućeg proizvoda i klijentovog zadovoljstva, mi ćemo ući u projekt. Ako bilo koja od tri strane ne ostvaruje pogodnosti u tom odnosu onda ga mi ne želimo i ne započinjemo. Što se tiče mirovinskih fondova, njihovo poslovanje odvojeno je od našeg; mi nemamo na njega utjecaja u sferi upravljanja fondovima i to tako treba i ostati.
Bankarstvo je u RH i EU pod sve značajnijim pritiskom novih pravila igre. Koji su vam ključni izazovi u Hrvatskoj?
Ispunjavanje svih regulatornih normi i zahtjeva postala je jedna od najvećih konsideracija banaka. Pogotovo kad pojedina zakonodavstva imaju kombinaciju novih, EU zakona, pomiješanih sa starim, koji su nekad u međusobnoj koliziji. To je doista zahtjevno. No, u našoj iznimno konzervativnoj praksi, i vrlo striktnom poštivanju zakona, normi i uzanci, mogu reći da se više nego dobro nosimo s istim. Ako trebam izdvojiti neke propise koji nam nisu po volji, onda su to oni koji na previše rigidan način tretiraju klijente oduzimajući im previše vremena i zadirući previše u njihovu privatnost, kao što je na primjer KYC upitnik. Cilj nam je biti uvijek na usluzi našim klijentima i nastojimo napraviti sve kako bi im poslovanje učinili što jednostavnijim, sigurnijim i povoljnijim.