Bivši student brodogradnje splitskog FESB-a, sada u službi projektiranja splitskog škvera, Bože Abramović iz Biorina, inženjer je brodogradnje koji sudjeluje u izgradnji polarnih kruzera. No, javnosti je otprije poznat po svom neobičnom hobiju.
Kako piše Slobodna Dalmacija, Bože je prije dvanaest godina iznenada dobio ideju da od ostataka lima iz očeve limarije, otpada, napravi nešto. To su vrlo brzo postale zanimljive skulpture ljudi u prirodnoj veličini, koje se mogu vidjeti u središtu Biorina, sa sjeverne strane uz cestu Sinj - Cista Provo.
Od većih i malih komada čelika izradio je najprije kip kovača u prirodnoj veličini, zatim seljaka, nogometaša, balotaša i posljednjeg Vikinga. Fascinantna je i njegova „kolekcija“ životinja - tovara, krokodila, klokana te limena fotelja, luster i u konačnici bolid formule 1 na kojemu još uvijek radi i koji čeka na red za pocinčavanje.
- U drugom srednje je sve počelo. Kovač je prvi nastao i poslije njega magarac, pa stolica i tako sve ostalo... zadnjeg je napravio ovog krokodila ispred kuće... možda se Lacoste zainteresira kad ga vidi u vašim novinama - smije se otac Petar koji se bavi bravarijom i zavarivanjem, a od kojeg sin Bože kaže da je naslijedio kreativnu crtu.
Bože Abramović
- Seljaka s bukarom, jednu od prvih skulptura je prodao, a sadašnji vlasnik je dolazio svako drugi dan sve dok se Bože nije pristao odvojiti od njega. Viking je rađen po narudžbi i otišao je za Švedsku - naručitelj ga je poklonio prijatelju za otvorenje restorana, prisjeća se otac s kojim smo razgovarali u radionici u Biorinama gdje smo se došli naći s našim umjetnikom.
- Šta da kažen za moga Božu, bolji je od mene - ponosno će stariji Abramović koji je sinu zabranio samo jedno, a to je da proda prvu skulpturu - težaka. Ona mu je s obzirom na to da je prvo čudo izašlo iz njegove radionice najviše prirasla srcu i ostaje u dvorištu do daljnjeg.
Skulpture su prvih nekoliko godina bile totalni hit, iako nisu ni sada bogzna što manje popularne. Prolaznici, kako tada tako i danas, znaju svako malo navratiti u njihovo dvorište samo zbog skulptura.
- Kao mali se uvijek motao oko radionice. Variti je počeo već u osnovnoj školi i od tada se ne odvaja od aparata. Kad mene nema, aparat je njegov, tako da se kod nas on praktički nikad ne hladi - smije se ponosni otac.
U Biorinama živi stotinjak ljudi. Bože (28) je jedan je od rijetkih mladih koji su ostali živjeti u ovome naselju u Općini Cista Provo.
- Prije dvanaest godina je sve počelo... Sjećam se, bio sam tek na početku srednje škole koju sam pohađao u Imotskom. Kovač je bio prvi i to odmah uspješan pokušaj. Nije bilo nijednom da sam išao raditi pa da nije dobro ispalo. Ideja mi je došla sama od sebe, a kako otac uvijek ima previše otpada od onoga što radi, a koji se ne isplati prodavati, pomislio sam da bih ja od toga mogao nešto napraviti - kaže nam Bože.
I bome je napravio nešto i to teško više od dvjesto kilograma.
- Probudio sam se s idejom da bi zavarivanjem mogao napraviti kipove od ostataka lima iz očeve radionice. Tako ujedno i recikliram, spajam ugodno s korisnim, a i nešto lijepo stvorim - dodaje naš sugovornik.
Bože Abramović
Za prvu skulpturu mu je trebalo tri, četiri mjeseca, nakon nje je sve išlo brže. Najmanje desetak ih je dosad napravio. Međutim tek je nekolicinu prodao. Naime, zainteresirani za kupnju skulptura obično ne mogu pojmiti koliko je vremena i truda te talenta uloženo u njihovu izradu. Pa najčešće kada čuju Božinu cijenu odustanu od kupovine.
Međutim ima i onih kojima za ovu unikatnu umjetnost nije problem izdvojiti novac jer su svjesni da je rijetkost ono što Bože radi s toliko ljubavi i i predanosti.
- Cijena im se obično čini puno, a kad se realno pogleda - i ta cijena koju ja kažem je ništa za sve ono što je trebalo kako bi se napravila svaka ova unikatna i neponovljiva skulptura - dodaje mladi umjetnik kojemu je težak najdraži od svih čeličnih ljudskih i životinjskih prijatelja koji mu čuvaju dvorište.
Ni po narudžbi mu nije problem raditi, ali jedino na način da ljudi iskažu svoje želje u vidu oblika skulpture, međutim detalje određuje on i tu se, kaže Bože, umjetniku nitko ne smije petljati u posao.
- Nakon što mi kažu što žele ja zamislim kako će to izgledati, napravim to i ne šaljem im slike kako ono izgleda. Ako im se ne svidi nikome ništa - meni ostane to što sam napravio, a oni ne moraju platiti - pojašnjava Bože svoj princip rada i dodaje kako bi ljudi uvijek nešto mijenjali ili dodavali, a slati naručiteljima fotografije tijekom izrade je ludost jer oni ne mogu razumjeti konfuznost za vrijeme nastajanja umjetničkog djela koja je u Božinoj glavi kristalno jasna.
Sve radi bez konstrukcije i šablone, ideja mu obično dođe kad se najmanje nada, a u svojoj radionici najviše vremena provodi vikendom, i to subotom jer nedjelja je našem inženjeru dan za odmaranje.
Bože Abramović
Pablo Picasso mu je još od srednje škole uzor. Najčešće se poistovjećuje s njegovim kubizmom i geometrijskim oblicima koji su Boži podloga za izradu kipa ali i slika koje je također izrađivao od komadića. U posljednje vrijeme „zabavlja“ se i s akrilom na platnu. To mu je hobi onda kada je previše hladno za boravak u radionici.
Odnedavno se mladi umjetnik bavi izradom dizajnerskog namještaja koji je u njemu probudio novu strast. U namještaj komponira svoju originalnost i kreativnost. Sve radi iz glave, kao i skulpture - bez skice. To je jednostavno Božin način stvaranja koji nitko ne može kopirati. Dosad je izradio stolice, stoliće, police, stalak za televiziju, lampe lustere, šankove, a tko zna što će sljedeće nastati u radionici oca Petra koja bi uskoro mogla postati tijesna.
- Industrijski namještaj od ostataka čelika, drva od paleta i sličnih materijala mi je najnoviji projekt. Dosad sam napravio nekoliko komada koji sada krase salon jedne splitske dizajnerice. Namještaj nastaje od reciklaže koja mi je bitna... Jednostavno ne volim bacati kad se toliko toga može napraviti i stvoriti od starih stvari. Sad sam u procesu izrade internetske stranice na kojoj bih lakše nudio svoje komade namještaja - govori o najnovijem projektu Bože kojemu su, inače, putovanja velika strast.
Obično putuje s djevojkom a destinacije bira po arhitektonskim dostignućima koja bi želio vidjeti. Nije tajna da se oduvijek htio baviti arhitekturom, međutim život ga je odveo u smjeru brodogradnje u čemu se također ostvario. Ali izgradnja kuća i građevina nešto je o čemu oduvijek mašta, a nas, s obzirom na svestranost i sposobnost ovog mladog inženjera i umjetnika ne bi ni najmanje začudilo da jednog dana u okolici Splita ili u Biorinama uočimo neobičan arhitektonski projekt s inicijalima B. A.
Bože Abramović