Autolimari i mehaničari odmah nađu posao i bolje su plaćeni od onih s diplomom

Na prvi pogled to je škola kao i svaka druga, no čim malo zagrebete ispod površine i zavirite u nekoliko njihovih učionica, postaje druga priča.

Oni popravljaju i održavaju komplicirane elektroničke sustave u vašim automobilima, postavljaju električne instalacije u vašim domovima, njeguju vaše limene ljubimce na četiri kotača, oni su učenici Elektrostrojarske obrtničke škole u Zagrebu (ESOŠ), a na tržištu rada nikada nisu bili traženiji i potrebniji. Godišnje u ovu školu uđe dvjestotinjak mladih, a otprilike isto toliko novopečenih automehatroničara, autolimara, elektroinstalatera i ostalih stručnjaka u srodnim zanimanjima iz nje izađe. Zapošljavaju se ekspresno, gotovo odmah po završetku trogodišnjeg obrazovanja, a njihove početne plaće kreću se oko 6000 kuna, čime nerijetko zarađuju više od svojih školskih profesora.

- Naši bivši učenici, koji su ovu školu završili prije tri, četiri godine, imaju veću plaću od ravnatelja. To je tako i neka je. Ma i to je malo, kamo sreće da su plaćeni kao na Zapadu - priča nam ravnatelj škole Anto Delač nakon što smo obišli njihove automehaničarske, automehatroničarske i elektroinstalaterske radionice.

Više tehnologije

Ova posljednja nedavno je zasjala novim, suvremenim sjajem upravo zahvaljujući bivšem učeniku koji je nastavio raditi u školi kao stručni učitelj. Nove radne jedinice i elemente te nove tipove radnih zadataka i vježbi osmislio je, u suradnji s kolegom, Nikola Pondeljak, koji budućim elektroinstalaterima drži praktičnu nastavu.

- Kad sam ja bio učenik oprema je bila puno starija i nije bilo toliko praktične nastave kao danas, a sada je i puno više tehnologije - otkriva nam mladi učitelj koji, iako nije puno stariji od svojih učenika, uspijeva zadržati njihovu pažnju. Njegov trud prepoznao je i obrtnik Ivan Catela u čiju radionu za električne instalacije učenici na naukovanje odlaze više od 30 godina.

- Ova vam je radiona donedavno bila jako skromna, radilo se na onim starim radnim pločama - priča Catela i pokazuje stare osigurače koji su sada izloženi gotovo kao muzejski primjerci.

- Kolega je ovdje napravio jednu fantaziju - hvali obrtnik Pondeljaka. Catela je, inače, jedan od mnogih obrtnika kod kojih učenici, u sklopu jedinstvenog modela obrazovanja (JMO), tri godine odrađuju praktični dio nastave, a mnoge je nakon naukovanja i zaposlio.

- Kad s nekim ljudima radite tri godine, jako ih dobro upoznate i znate koje su njihove mogućnosti. Bilo je krasnih učenika koji su izrasli u krasne ljude. Za one koji su bili ‘ekstra’ sam se borio da ostanu raditi kod mene - prisjeća se sa smiješkom, ali dodaje da je danas teško biti obrtnik.

Stipendije

Ipak, s projektom Naukovanje za obrtnička zanimanja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta (MINGO), vrijednim pet milijuna kuna, to bi trebalo postati nešto lakše. Naime, iz tog se projekta onim obrtnicima koji prime učenike na naukovanje financira naknada za mentora, kao i troškovi isplate mjesečne naknade učenika na naukovanju koje je dosad podnosio sam obrtnik. Dodatno, kako bi potaknuli upisivanje obrtničkih zanimanja MINGO je prošlog tjedna dodijelio 3017 stipendija za učenike struka kojih na tržištu rada kronično nedostaje za što je, dobrim dijelom iz Europskog socijalnog fonda, izdvojeno više od 27 milijuna kuna.

- Ove stipendije dio su šireg procesa kojim želimo potaknuti učenike da se obrazuju u obrtničkim zanimanjima, koja su sve traženija na tržištu, ali i poslodavce da ih prime na naukovanje kako bi usvojili ključne vještine i kompetencije koje su im potrebne - poručio je resorni ministar Darko Horvat i dodao da je to odličan primjer korištenja europskih sredstava, ali i “sjajna poruka kako sinergijom države, akademske zajednice i gospodarstvenika stvaramo pretpostavke da naši mladi ostanu živjeti, raditi i poslovati u Hrvatskoj”.

Time je Ministarstvo, dodala je pomoćnica ministra Ana Mandac, zatvorilo krug cjelovitog sustava potpora obrtnicima. Osim stipendija za učenike i poticaja za obrtnike, tu je i aktivna politika zapošljavanja uz koju će novopečeni zanatlije nakon završetka školovanja moći dobiti potpore za pokretanje vlastitih obrta. Iako u ostvarivanju prava na poticaje obrtnici još uvijek nailaze na neke administrativne prepreke, ipak se iz godine u godinu stvari kreću nabolje, smatra Vanja Marendić, vlasnik automehaničarskog obrta koji od ove godine u ESOŠ-u drži i praktičnu nastavu iz mehanike i mehatronike.

Zadovoljni su i učenici. Njih čak 210 iz ove škole ovogodišnji su stipendisti MINGO-a. To im je, kažu, poticaj i motivacija. Mnogi od njih ovu stipendiju primaju već nekoliko godina, a svi se raduju najavama ministra Horvata da bi iduće godine ovogodišnjih 9000 kuna trebalo porasti na 18 tisuća.

- Prošle godine sam cijelu stipendiju dao roditeljima, a ove ću si uplatiti vozački i ostalo opet dati roditeljima - rekao nam je Josip, učenik 3. razreda i budući automehatroničar. Mateo, koji se školuje za autolimara, već razmišlja o tome da uz pomoć stipendije kupi potrebne alate koji će mu ubrzo dobro doći. Naime, u planu mu je nakon što stekne nekoliko godina radnog iskustva, otvoriti vlastiti obrt.

Vlastiti obrt

Ravnatelj Delač uvjeren je da će Mateo, kao i svi drugi učenici koji se obrazuju za zanimanje autolimara, posao pronaći odmah. Naime, iako je zbog malog interesa s Mateom u razredu svega sedam kolega, Delač je siguran da bi se odmah moglo zaposliti njih 500.

- To su predrasude. Nekada je to bio težak i prljav zanat, ali sada je to posao kao u laboratoriju - objašnjava ravnatelj i dodaje da je potrebno maknuti stigmu “manje vrijednih” s ovih, danas toliko potrebnih zanimanja. I doista, sjetite se samo zadnjeg puta kada ste zvali majstora. Koliko ste čekali da dobijete termin i koliko ste, na kraju krajeva, popravak koji vam je trebao i platili?