Amorella Horvat Topić (26) jedna je od rijetkih studentica koja se može pohvaliti iskustvom studiranja na tri različita sveučilišta i na tri različita jezika, no također je jedna od rijetkih optimističnih mladih ljudi, koja blagonaklono gleda prema svojoj budućnosti u Hrvatskoj.
- Oduvijek sam htjela upisati studij van Hrvatske i intenzivno sam tražila načine kako da to ostvarim. Krajem studiranja komunikologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu prijavila sam se za studij i stipendiju u Nici. Kada sam bila primljena i nakon što mi je bila omogućena stipendija, nisam morala puno razmišljati - započela je svoju priču Amorella kojoj su se strpljivost, upornost i mnogo odricanja - konačno i isplatili.
- Dvije godine provela sam u Nici na Europskom institutu: trojezični (engleski, njemački i francuski) studij europske i međunarodne suradnje, a nakon toga sam otišla na studij u Veliku Britaniju na Sveučilište u Yorku, gdje sam studirala društveno odgovorno poslovanje - priča Amorella i dodaje kako su koncept i poimanje studiranja "vani" znatno drugačiji od studiranja u Hrvatskoj.
- U Nici smo predavanja imali svaki dan od 9 do 17 te dodatne satove francuskog i njemačkog jezika. Nakon predavanja smo skupno radili večere u kuhinji doma. Svaki dan smo dobili nove lekcije koje smo morali unaprijed čitati za sljedeće predavanje. Moglo bi se reći da nam je raspored bio apsolutno pun od jutra do mraka - priča nam vrckava Amorella i dodaje kako joj se takav tempo i osjećaj zajedništva među studentima jako svidio.
Foto: Privatni album
Nakon povratka iz Nice, u Zagrebu je volontirala i odradila staž, ali ju je i dalje vukla želja da ponovno ode studirati van, ovog puta društvenu odgovornost. Vrlo brzo je pronašla željeni studij na koji se prijavila i na koji je potom primljena.
- Ovoga puta nisam imala mogućnost stipendije pa sam morala uzeti studentski kredit, priča Amorella i u razgovoru nam otkriva kako je i studij u Engleskoj također bio pun obveza, ali i da je imala nešto više slobodnog vremena i "rupa" koje je s kolegama uglavnom provodila na kampusu, knjižnici ili po menzama.
- Englesko školovanje zahtijeva puno više proaktivnosti od studenata, tako da se od nas zahtijevala ogromna priprema prije svakog sata. Tjedno smo tri do četiri dana provodili u knjižnici i to po nekoliko sati. Ipak, uvijek se našlo vremena za izlaske, druženja i ostale čari studentskog života - otkriva nam Amorella i dodaje kako se osjeti i velika razlika u mentalitetu.
- Francuze u Nici doživjela sam dosta rezervirano i povučeno, dok su Englezi nekako zabavniji i opušteniji. U usporedbi s hrvatskim studentima, mogu reći da se i u jednoj i u drugoj zemlji više radi i više angažira oko studiranja. U Engleskoj rijetko tko studira "na prolaz" što je kod nas česta praksa. Također, studenti vole raspravljati o predavanjima, svojem promišljanju o određenim temama te vrijeme rado provode u dodatnom samostalnom istraživanju. Kod nas to rade rijetki, rijetki studenti - prepričava nam svoja iskustva Amorella i dodaje kako su Hrvati znatno opušteniji.
Foto: Privatni album
- Sjećam se kad smo jednom u Nici otišli na kavu. Jedan od prijatelja popio je espresso "na eks" i rekao "Idemo". Ostala sam zabezeknuta i s mišlju kako to da smo tek sjeli, a već idemo?! Kod nas kave traju satima. Tu su možda najveće razlike među nama Hrvatima i ostalim Europljanima. Osjeti se znatno veća količina stresa, ali i "muvinga" - rekla nam je u razgovoru i dodala kako Europljani više manje znaju dosta o nama, a uglavnom su upoznati s pričama o ratu. Također, mnogi za nas znaju zahvaljujući partyjima, ali su nas upoznali i kao najnoviju članicu EU.
Na pitanje je li u kojem trenutku razmišljala o tome da se trajno preseli i napusti Hrvatsku, Amorella ima spreman odgovor.
- U Engleskoj sam se pronašla i dugo promišljala o ostanku. Čak sam se prijavila za radnu dozvolu koju sam bez problema dobila. Međutim, želja za domom, obitelij i prijateljima nekako su presudili. Iako ne mogu reći da sam zauvijek odlučila ostati u Hrvatskoj. Naprosto su mi engleski mentalitet i ljudi općenito baš sjeli. Samo se nadam da će i ovoj krizi doći kraj pa da ćemo ipak imati neku nadu za bolje sutra, bolje plaće, poslove i općenito životne prilike. Najiskrenije, najviše mi se sviđa što smo mali i more nam je više manje svima blizu da se zaletimo i uživamo barem preko vikenda. Rijetko tko ima more tako blizu u Europi - priča Amorella.
Foto: Privatni album
- U Engleskoj sam završila za magistra znanosti. Međutim još čekam kako će se to kod nas prihvatiti i nostrificirati jer nažalost kod nas osobe sa stranim diplomama još uvijek moraju tražiti nostrifikaciju i nadati se da će im diplome biti priznate. Pola godine nisam mogla naći posao, ali krenulo je i od kraja ljeta bih trebala raditi u struci u jednoj uglednoj tvrtci kao stručni suradnik za poslovne procese - rekla nam je simaptična Amorella i za kraj dodala:
- Stvarno se nadam da će Hrvatska vidjeti bolje dane, a i mi zajedno s njom. Nadam se da ću raditi u struci, biti konzultant i raditi na velikim projektima.