Mihael Furjan izabran je za predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca u veljači ove godine nakon iznenadne smrti Marina Pucara. Tako je na čelu najstarije domaće udruge poslodavaca predsjednik Uprave Plive naslijedio predsjednika Uprave Podravke. I Pliva i Podravka pripadaju maloj skupini najvažnijih hrvatskih tvrtki. Pliva Hrvatska, koja posluje u sastavu izraelske Teve, uz to je, nakon HEP-a, najprofitabilnija kompanija u Hrvatskoj.
Je li Hrvatska udruga poslodavaca zadovoljna Vladinim Nacionalnim programom oporavka i otpornosti?
- HUP bi volio da je taj program bio više usmjeren prema privatnim investicijama i nadamo se da će se kroz rebalanse NPOO-a alokacije promijeniti u tom smjeru. Javne investicije nam sigurno trebaju, ali ti projekti neće donijeti multipliciranu dodatnu vrijednost, veću zaposlenost niti, ono što je najbitnije, povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Prema dosadašnjim iskustvima, rast temeljen na javnim investicijama vrlo je ograničen jer se konzumira u vrlo kratkom roku i ne uključuje aktiviranje dugoročnih poslovnih aktivnosti.
Mislimo da bi bilo puno bolje ulagati više u modernizaciju privatnog sektora, nove tehnologije, a sve u okviru zelene agende, povećanja energetske učinkovitosti i digitalizacije. Nadamo se da ćemo s Višegodišnjim financijskim okvirom postići brži oporavak hrvatskoga gospodarstva.
Kako su u konačnici prošli javni i privatni sektor u tom programu?
- Ono što se smatra gospodarstvom dobilo je 54 posto od ukupnih sredstava, iako je najveći dio tog iznosa namijenjen javnim infrastrukturnim projektima. Procjenjujemo da 15 posto sredstava ide direktno u privatni sektor. Zadnja verzija je nešto bolja i zato što je javnost podržala rast privatnog sektora, a to nije česta pojava kod nas.
Ljudi su shvatili da mi zapošljavamo oko 80 posto radne snage, da stvaramo gotovo 100 posto izvoza i gotovo 75 posto društvenog proizvoda. Imamo podatke koji pokazuju da su kompanije koje su dobile europska sredstva pametno investirale, više zapošljavale i povećale izvoz.
Što ste mislili kad se javno rekli da je ovo generacijska prilika za Hrvatsku?
- Mislio sam i na taj novac, ali i na novi Višegodišnji okvir EU. Nikada nismo imali priliku aplicirati za tako velika financijska sredstva i bit će šteta ako propustimo to investirati u nove tehnologije, digitalizaciju i ono što danas gura svijet i poslovanje naprijed. Imamo puno sjajnih primjera kompanija u IT sektoru koje su dokapitalizirane ili su našle strateške partnere i naš budući rast moramo temeljiti upravo na takvim tvrtkama, pametnim tehnologijama i industriji 4.0.
Kakva je suradnja HUP-a s Vladom i razumiju li oni vaše prijedloge?
- Vlada je u početku propustila uključiti širi krug dionika u raspravu, pa tako i HUP, nakon čega su nam nekoliko puta prezentirali sažetak očekivanja od plana. U završnoj fazi ostvarili smo bolju komunikaciju, posebno s ministrima gospodarstva, rada i turizma, a procjenjujemo da je naporima HUP-a milijardu kuna dodatno alocirano u privatne projekte.
Vjerujem da je Vlada shvatila važnost privatnog sektora i u programiranje VFO-a su nas uključili u samom početku, stoga očekujemo da će se u okviru VFO-a puno pametnije investirati. Prepoznajemo napore Vlade koja je s Europskom komisijom uspješno ispregovarala povoljnije uvjete i kartu regionalnih potpora, čime se otvorio prostor za poticanje privatnih investicija i održivo zapošljavanje.
Želimo da se prema jasnim kriterijima transparentno podrže najbolji projekti i osigura što je moguće više alokacija za privatni sektor. HUP će i dalje raditi u tom pravcu i ostati konstruktivan partner Vladi i ministrima u ostvarenju, vjerujemo, zajedničkog cilja, što bržeg oporavka i daljnjeg poticanja poslovne aktivnosti.
Predstoje tri godine bez izbora, a barem dvije bez pritiska predizbornih kampanja, koje su uvijek bile alibi političarima za nečinjenje. Što HUP očekuje od države u tom periodu?
- Paradoksalno je što mi u vrijeme najveće krize koja je zadesila Europu nakon Drugog svjetskog rata moramo raditi reforme i restrukturiranje našeg gospodarstva. S jedne strane, to nije lako, ali to je i velika prilika za ubrzavanje nužnih promjena.
Mislite li da je Vlada svjesna toga da je sad pravo vrijeme za najteže reforme?
- Mislim da su svi svjesni situacije. Imamo konsenzus oko ciljeva i s Vladom i sa sindikatima. Razlikujemo se u tome kako to postići, ali sam uvjeren da možemo naći dobra rješenja. Glavni problem je konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. Ključna je produktivnost i zato trebamo nove tehnologije i ulaganje u proizvode visoke dodane vrijednosti.
Koje su reforme ključne za poslodavce?
- Reforme trebaju ići u smjeru poticanja i olakšavanja gospodarskih aktivnosti. Važno je doći do inicijalnih sredstava kroz grantove u privatnom sektoru jer iza svake uložene kune države dolaze još tri-četiri kune privatnih investicija i onda se ukupni učinak multiplicira. Tu vidimo priliku za razvoj i otvaranje 100.000 radnih mjesta kojima se rješava dio strukturnih problema, od održivosti mirovinskog sustava do reforme zdravstva. Hrvatska postotno izdvaja izuzetno puno doprinosa za zdravstvo, samo tri zemlje u Europi izdvajaju više.
Naravno, u apsolutnim iznosima to nisu velika sredstva zbog male zaposlenosti. Moramo prihvatiti činjenicu da smo među siromašnijim zemljama kada govorimo o stvaranju dohotka. Osim održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava, ključno je napraviti reformu pravosudnog sustava. Pravosuđe svakako treba ubrzati. Poslovanje ne može čekati deset godina sudski spor, kompanije u tom periodu mogu propasti. Ova Vlada puno je napravila na poreznom rasterećenju, ali ostala je neizvjesnost koju generira pravosudni sustav. Novim stranim ulagačima Hrvatska ne djeluje dovoljno sigurno.
Što smo naučili u pandemiji? Što su naučili poslodavci?
- Zbog napretka medicine i zdravstva mi se u modernom društvu stotinjak godina nismo susreli s takvom pandemijom koja nas je naučila nevjerojatne stvari. Možemo raditi od kuće a da sve funkcionira.
Korona se pokazala kao najbolji Chief IT Officer. Silom prilika svi smo se digitalizirali, čak i država u puno većoj mjeri. Vlada je izuzetno puno uložila u očuvanje radnih mjesta i pogođenih sektora. Shvatili smo da u pojedinim sektorima nismo samodostatni. Paradoks je da se u Hrvatskoj za vrijeme krize povećala pokrivenost uvoza izvozom.
Došli smo do 60 posto iako se bilanca, nažalost, pogoršala zbog pada u turizmu. Mislim da smo istovremeno i smanjivali uvoz i povećavali izvoz. Hrvatska je mala zemlja, mora se integrirati u svjetske lance opskrbe i pronalaziti svoje niše. Ne moramo proizvoditi avione, ali možemo sudjelovati u lancu zemalja koje proizvode pojedine segmente.
Mi smo dio Europe i bitno je da je Europa samodostatna. Hrvatskoj, ali i Europskoj uniji, treba reindustrijalizacija. Da, turizam nam je važan i treba nam, ali industrija nam 30 godina kontinuirano gubi zaposlenost. Industrijski sektori trebaju dobiti poticaj kako bi dugoročno unaprijedili otpornost na krize.
Kako će gospodarstvo preživjeti trenutak kada mu država prestane pomagati?
- Mi u HUP-u mislimo da je nama najveća pomoć stvaranje uvjeta da možemo normalno raditi, a to se može postići cijepljenjem populacije i otvaranjem granica. Nažalost, cijeli niz sektora izuzetno je teško pogođen. To su sektori putovanja i event industrija, koja je gotovo potpuno nestala. U najpogođenijim sektorima neke kompanije, nažalost, neće preživjeti.
Vi ste nedavno postali predsjednik HUP-a. Kakve se promjene događaju u udruzi poslodavaca?
- HUP postoji gotovo trideset godina. Mi smo heterogena organizacija, a najveća vrijednost je naših 30 granskih udruga. Imamo nekoliko tisuća kompanija u kojima zapošljavamo više od 200.000 ljudi. Svaka granska organizacija ima svoje ciljeve. U posljednjih godinu dana prenaglašavani su sukobi i podjele u HUP-u.
Istina, nekoliko je članica istupilo, ali mi i dalje smatramo da nas okupljaju zajednički interesi: da gospodarstvo bude konkurentnije i da imamo povoljnije uvjete poslovanja, bez obzira na razlike među sektorima. Naš razvoj znači razvoj hrvatskoga gospodarstva. Prošle godine napravili smo veliki pomak, imali smo više kandidata na izborima nego što ih biramo. Činjenica da su se ljudi kandidirali znak je da su članice prepoznale važnost HUP-a.
Što mislite o polemikama oko Hrvatske gospodarske komore?
- Moj je stav da bi svako udruživanje trebalo biti dobrovoljno. Pritom ne mislim da bi HGK trebalo ukinuti. Komora, kad je osnovana, bila je dobrovoljna organizacija, no kako danas ima i određene javne funkcije, ona mora biti dijelom javno financirana. Komora se također treba prilagoditi situaciji u društvu i mogla bi raditi puno efikasnije i s nižim budžetom. Zašto bi mala poduzeća plaćala članarinu?
Ljudima se čini da je pedesetak kuna mjesečno mali iznos, ali izračunajte, za četrdeset godina radnog vijeka skupi se novac za jedan solidan polovni automobil, za školovanja djeteta, svakih nekoliko godina može se kupiti novi kompjutor... HGK se treba transformirati i raditi efikasnije, ali o tome će odlučivati Sabor. Mi ne vidimo HGK kao konkurenta.
A što mislite o Glasu poduzetnika?
- To je inicijativa koja je proizašla iz potrebe malih i mikro poduzetnika. Ne financiraju se javnim sredstvima, nego iz članarina. Mi ih uvažavamo, a konkurencija nas sve čini boljima.
Koliko vam obaveze na funkciji predsjednika HUP-a oduzimaju vrijeme dragocjeno u poslu predsjednika Uprave Plive?
- Uloga predsjednika HUP-a je volonterska i počasna, nije izvršna. Ipak, oduzima mi dosta mog slobodnog vremena. Imali smo puno aktivnosti oko Vladina Nacionalnog programa. Željeli bismo doprinijeti boljem Zakonu o radu, koji se mora prilagoditi novim uvjetima jer, primjerice, današnji rad od kuće nije u skladu s važećim zakonom. Moramo napraviti više i prema fleksibilizaciji rada.
Samo na taj način poduzetnici će biti hrabriji u zapošljavanju. Ni jedan poslodavac nije sretan kod mora otpuštati. To je stres za organizaciju koji niti jedan menadžer ili vlasnik ne želi. Treba prepoznati situaciju kada je poslovanje toliko ugroženo ili je pred bankrotom da kompanije u tom dijelu moraju imati prostor za fleksibilnost kako bi mogle oporaviti zdravi dio poslovanja. Bez toga nema bržeg zapošljavanja.
Kako posluje vaša Pliva?
- Poslujemo dobro, covid na nas nije toliko utjecao i prošle godine smo imali značajan rast izvoza. Ukupno su nam prihodi nešto manji jer smo godinu dana ranije komercijalizirali razvojno-istraživačke projekte u vrijednosti od gotovo 100 milijuna eura. Međutim, prošle smo godine značajno povećali prihode od prodaje proizvoda i usluga. To je bio rezultat lansiranja novih proizvoda. U 2020. smo zaposlili više od 200 ljudi, a do kraja travnja 2021. još stotinjak novih.
Trenutno u Plivi imamo zaposleno više od 200 IT stručnjaka iako bi nam za poslovanje u Hrvatskoj bilo dovoljno njih desetak, ali iz Zagreba se podržava informatičko poslovanje u cijeloj Tevi. Zagreb se profilira kao centar izvrsnosti za niz aktivnosti, ne samo za razvoj i proizvodnju. Gotovo sve financijske transakcije rade se ovdje u Zagrebu, a pružamo usluge u području ljudskih potencijala i nabave za druge članice Teva grupe.
Znači li to da nema opasnosti da će Teva progutati Plivu?
- Ne, naravno. Hrvatska je danas četvrta najvažnija zemlja po broju zaposlenih u Teva grupi. U SAD-u je zaposleno 5-6 tisuća ljudi, drugi je Izrael, treća Njemačka, a četvrta Hrvatska. Imamo više od 60 proizvodnih lokacija u svijetu, a Zagreb s gotovo 2600 zaposlenih najveći je, uz Njemačku, u Europi. Profilirali smo se u Tevi zahvaljujući znanju i profesionalnosti naših ljudi, ali, moramo to reći, i zahvaljujući manjim troškovima i većoj produktivnosti.
Plaće su manje nego u drugim zapadnoeuropskim zemljama. Iako imamo natprosječne plaće za hrvatske standarde, kod nas su porezna izdvajanja za više plaće relativno veća. Ali, i dalje je jeftinije raditi ovdje, i to je prilika za Hrvatsku koju želimo iskoristiti. Mi smo 90-ih zbog rata propustili velike investicije svjetskih kompanija. Zahvaljujući upravo njima Češka, Slovačka i Mađarska imaju tako velik industrijski izvoz.
Hoće li brend Pliva opstati u sustavu Teve?
- I dalje ćemo se zvati Pliva Hrvatska. Teva radi na jačanju svog brenda jer bi s pravom htjela i u drugim zemljama imati takvu prepoznatljivost kao što ga ima Pliva u Hrvatskoj. Teva to, osim u Izraelu, još nema. Ljudi ne znaju da je najveći proizvođač lijekova, ne financijski, nego količinski, upravo Teva, čije proizvode dnevno koristi više od 200 milijuna ljudi u svijetu. I zato želimo ojačati brend Teva.
Svi naši proizvodi i lokacije rebrendirat će se i uz Plivu bit će znak Teve. Mi smo ponosni što smo dio Teve jer nam ona donosi projekte s kojima imamo bolju iskorištenost kapaciteta i idemo i u nove investicije, u sterilnu proizvodnju i proizvodnju injekcija. Danas u Americi svaki osmi lijek proizvodi Teva.
Za nas u Plivi američko je tržište najvažnije, iako je, ukupno gledajući, tržište Europska unije najveće. Danas je u globalnom biznisu teže prodati nego proizvesti. I to je problem za Hrvatsku, mada imamo sjajnih primjera tvrtke koje su izašle u svijet.
Zašto se Pliva nije uključila u svjetsku utrku za proizvodnju cjepiva?
- To je vrlo usko specijalizirano područje farmaceutske industrije u kojem je aktivan mali broj kompanija. Zapravo je apsurd da dva najveća proizvođača cjepiva još nisu uspjeli lansirati svoje cjepivo, što pokazuje koliko je razvoj cjepiva težak i neizvjestan. Moja je procjena da ćemo iduće godine imati desetak odobrenih cjepiva. Ali, za kompanije koje nisu specijalizirane izuzetno je teško ući u to područje.
Ako nemate prethodna iskustva u proizvodnji cjepiva, to je unaprijed izgubljena bitka. U budućnosti neće biti problema s opskrbom cjepivima. Problem je nastao zato što nijedna kompanija ne može preko noći toliko povećati proizvodnju da zadovolji eksploziju potreba za cjepivom u vrijeme pandemije. Zamislite da nam se svima pokvare mobiteli i da svi moramo nabaviti nove u tri ili šest mjeseci. Nema te industrije koja može zadovoljiti te potrebe.