Vlada i Brodosplit nisu uplatili novac za deblokadu oko 100 milijuna kuna na račun riječkog brodogradilišta 3. maj, dio vjerovnika je povukao blokadu, ali dio je neće povući.
No čini se da će sutkinja Trgovačkog suda Ljiljana Ugrin ipak ovog utorka drugi put odgoditi ročište na kojem se treba donijeti odluka o proglašenju stečaja, čak i ako neki dobavljači ne povuku blokadu.
Jedan od većih vjerovnika, tvrtka za preradu metala Strojopromet, koja je blokirala račun 3. maja, a riječ je oko 10 milijuna kuna, poslala je sudu dokument u kojem navodi da povlači blokadu na jedan dan.
Odgoda
- Nismo htjeli biti odgovorni za to da tvrtka u ovom trenutku ide u stečaj, da se nas proziva za takav negativan scenarij i stoga ćemo povući našu blokadu na jedan dan - rekao nam je tim povodom Mićo Ljubenko, odvjetnik Strojoprometa u ovom postupku. On vjeruje da će sutkinja, i u slučaju da sve blokade ne budu povučene, odlučiti odgoditi još jednom ročište te napominje kako to nije neuobičajeno u prethodnom stečajnom postupku.
Nažalost, sutkinji posao nisu olakšali ni Vlada ni Brodosplit, jer još nisu dogovorili model privremenog financiranja Uljanik Grupe do lipnja ove godine, do potpisivanja programa restrukturiranja, u kojem bi oboje morali dati po minimalno 300 milijuna kuna.
U međuvremenu smo, pak, dobili potvrdu o nekadašnjem poslovnom modelu suradnje između Uljanik Grupe i Uljanik Plovidbe, tvrtke koje je bila u sastavu Uljanik Grupe, a privatizirana je u razdoblju od 1994. do 2000.), s tim da je dio vlasnika i vodećih ljudi u tvrtki bio iz Uljanik Grupe. Ta suradnja je, između ostalog, realizirana i 2011., prilikom gradnje dvaju velikih brodova, Verude i Stoje. O tom se poslovnom modelu već dosta pisalo, no naša redakcija je dobila neke nove informacije i obratili smo se Upravi Uljanika d.d., krovne kompanije Uljanik Grupe, te upravi Uljanik Plovidbe, da nam pojasne te informacije, a javio nam se Dragutin Pavletić, predsjednik Uprave Uljanik Plovidbe.
Tvrtka u liberiji
Prema njegovim riječima, u tim godinama Uljanik brodogradnja nije mogla pronaći kupca za brodove, jer je bila kriza te su, kako bi napunili knjigu narudžbi i održavali proizvodnju, dogovorili s tvrtkom koju je Uljanik Plovidba osnovala u Liberiji da naruči gradnju četiriju brodova za tu tvrtku.
- Dakle, mi smo tada u stvari bili paravan za Uljanik brodogradnju, jer oni tada još nisu došli na ideju da, kao što je popularno danas, grade brodove za sebe dok kriza ne prođe. Oni su sami tada financirali gradnju broda, ne znam da li iz vlastitih sredstava ili nekako drugačije, ali nisu založili brod koji su gradili kao kolateral ni kod jedne banke. Dogovor između liberijske tvrtke Uljanik Plovidbe i Uljanik brodogradilišta je bio da će se cijena i daljnja struktura vlasništva nad brodom utvrditi prilikom primopredaje. No, kada je brod sagrađen, kriza je i dalje u brodogradnji bila prisutna, i oni nisu mogli prodati brod po cijeni po koja bi predstavljala trošak gradnje, jer je cijena na tržištu za taj brod tada bila 25 milijuna dolara. Stoga smo mi pristali da naša liberijska tvrtka kupi taj brod za 30 milijuna dolara, ali da dođe do promjene vlasništva u tvrtki tako da mi za 55 posto udjela u liberijskoj tvrtki platimo proporcionalnu cijenu (od oko 17 milijuna dolara - op.a.) za brod, a da Uljanik brodogradilište bude vlasnik 45 posto liberijske tvrtke koja je vlasnik broda”, rekao nam je Pavletić i dodao da je tada Uljanik Plovidba digla kredit kako bi platila taj novac i da je za kolateral uzela cijeli brod.
Dividende
Nadalje, rekao je, Uljanik brodogradnja je mogla otkupiti brod u iduće dvije godine od Plovidbe, po cijeni koju je ona platila za svoj udio od 55 posto. - U tom je vremenu Uljanik Grupa imala i pravo na isplatu dividende, a mi smo kao većinski vlasnici liberijske tvrtke upravljali brodom, ali zbog niskih vozarina i krize u brodogradnji tada profita nije bilo, pa ni dividende, u stvari od tada nismo ostvarili profit na tim brodovima - rekao nam je Pavletić, tvrdeći da su obje tvrtke izgubile novac u tom poslu.
Jednako tako je istaknuo kako nisu točni navodi da su ti brodovi na tržištu tada bili skuplji od 30 milijuna dolara. Istaknuo je i kako Uljanik Plovidba nije kupila ostala dva broda, jer su bili preskupi. Na naše pitanje zbog čega se Plovidba uopće upuštala u takav posao, u kojem je bila “paravan” za Uljanik brodogradilište, odgovorio nam je kako su između te dvije tvrtke postojali dugogodišnji dobri odnosi, te da su stupali u poslove u kojima bi “nekada dobili, nekada gubili, a sve zbog prijašnjih zajedničkih poslovnih odnosa”. Trenutačno su, pak, te dvije tvrtke u pravnim sporovima oko gradnje tankera Pomer. Sukob je tako dubok da će Uljanik Plovidba ići u još jednu dokapitalizaciju kako bi otkupila vlasničke udjele u brodovima u kojima dijele vlasništvo.