Prijedlog kojim bi se od iduće godine znatno morale povećati minimalne osnovice plaća direktora i članova uprava te doprinosi koje plaćaju državi, a koji je ministar financija Zdravko Marić ovog tjedna uputio u javnu raspravu, izazvao je potpunu konsternaciju među poduzetnicima, a glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić najavio je da će tražiti razgovor odmah po povratku ministra s godišnjeg odmora. Poduzetnici upozoravaju da će mnogima, a pogotovo mikro-tvrtkama, zbog tog propisa brzo zaprijetiti blokade i ključ u bravu jer neće imati novca za isplatu propisanih plaća.
Okvirno, minimalna direktorska bruto plaća, bez obzira na veličinu tvrtke, dosad je bila u bruto 1 iznosu 5213 kuna, a prema novom Marićevom prijedlogu trebala bi narasti na 8822 kune, a u bruto 2 iznosu se trošak plaće penje na 10.339 kuna (na primjeru samca koji živi u Zagrebu), kako je izračunao i na stranici za e-savjetovanje objavio jedan od poduzetnika. To, naravno, nije problem za velike tvrtke, ili male koje odlično posluju, ali za tek osnovane ili one u problemima svakako jest, složna je većina, jer samo za trošak plaća na godišnjoj razini tvrtka mora osigurati 120 tisuća kuna.
U HUP-u iznenađeni
Majetić kaže kako su u HUP-u iznenađeni takvim prijedlogom te ih zanima postoji li analiza učinka tog propisa koji će ugroziti male poduzetnike i startupe, odnosno one koji su se odlučili na samozapošljavanje. “Ne znamo koji izračuni stoje iza ovog poteza. Razgovarat ćemo s ministrom o tome, kao i o tome kako će se potrošiti novac koji će doći od povećanja doprinosa za zdravstvo. Vjerujem da ćemo doći do kvalitetnijeg rješenja”, poručuje Majetić, dodajući kako više od 90 posto tvrtki u Hrvatskoj ima manje od 10 zaposlenika i “čupaju se da prežive”.
Iz tvrtke Adela, koja je također objavila svoj komentar na stranici e-savjetovanja, daleko su oštriji u ocjeni prijedloga ministra Marića, kao i niz drugih poduzetnika koji su svojim komentarima preplavili i Facebook: upozoravaju da će se zahvaljujući takvom propisu stvoriti novi nezaposleni i novi val ekonomske emigracije, te prijedlog proglašavaju potpunim promašajem.
Radi se o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o doprinosima. Među ostalim, tu se kaže kako se, radi sprječavanja zlouporaba, za direktore i članove uprava povećava koeficijent (s 0,65 na 1,1) koji se množi s prosječnom plaćom kako bi se utvrdila mjesečna osnovica za obračun doprinosa. Namjera je, objašnjava se, da se tako izjednače mjesečne osnovice direktora trgovačkih društava s obrtnicima te umanji razlika u visini obveznih doprinosa između njih. Ministar Marić o tome, kao ni o cijelom prijedlogu, nije bio raspoložen detaljnije govoriti.
Posebno je ta opaska o zlouporabama razbjesnila mnoge vlasnike tvrtki koji tvrde kako ne razumiju za što ih se optužuje. “Ovo je lakrdija”, komentar je pak financijskog stručnjaka Andreja Grubišića, partnera u tvrtki Grubišić i partneri.
“Postavlja se pitanje što se želi postići. Porezni sustav u Hrvatskoj je već toliko kompleksan da se s ovakvim potezima ne samo dodatno destimulira poduzetništvo, nego se kreira potreba za dodatnom administracijom, koja će to sve skupa nadzirati, a poduzetnici plaćati. I imamo ponovno sindrom - uhljeb sam sebi svrhom. Uveo bih pravilo da nitko ne može doći u javnu službu, a da prije toga barem trećinu radnog vremena nije proveo u privatnom sektoru, ako mu ovlasti dopuštaju da utječe na propise, koji utječu na taj isti privatni sektor. Ponovno imamo i sindrom da odluke donose oni koji nisu izloženi nikakvom materijalnom riziku”, uzrujano konstatira Grubišić pa nastavlja:
Oštre reakcije
“Ovo govori da ako je moja minimalna plaća 10.000 kuna, to znači da na to ide bruto dva, tj. još oko 17 posto, što je, dakle, nepunih 12.000 kuna, s time da od toga na račun ide 6800 kuna ako nemate uzdržavanih članova i ako živite u Zagrebu. To znači da ti treba 5000 kuna samo za poreze i doprinose svaki mjesec da bi sam sebi isplatio plaću koju ne želiš. Ja radim za dobit, a ne za plaću. Država poduzetniku šalje sljedeću poruku: minimalni godišnji porez s doprinosima koji moraš platiti je 12 mjeseci puta 5000, što je 60.000 kuna, radio ne radio! A onda povrh toga porez na dobit pa porez na dividendu, plus svi drugi nameti koji se zovu ‘doprinosi’ ili ‘članarine’, samo što ti nazivi zavaravaju. Naime, doprinos i članarina sugeriraju dobrovoljno izdvajanje, a ne prisilnu naplatu za usluge ili proizvod koji ne koristiš niti si ga tražio. Ovo nije nikakvo rješavanje zlouporaba, nego samo još jedan način kako se država nasilno ponaša prema gospodarstvu, a pod državom tu mislim na pojedince koji nemaju nikakav rizik i najčešće nemaju nikakvo poslovno iskustvo, a nerijetko se radi o osobama koje nitko nikada ne bi zaposlio u privatnom sektoru te koje su veći dio ili cijeli svoj život živjeli na državnim jaslama. Najžalosnije što se onda baca novac u bunare poput Petrokemije, Uljanika, itd.”, oštar je Grubišić.
Poduzetnik Petar Lovrić, inicijator osnivanja nezavisne udruge malih poduzetnika (bivši predsjednik HUP-ove udruge) čak najavljuje mogućnost podizanja ustavne tužbe ako prođe takav prijedlog.
“Nije to ozbiljna reforma, samo dizanje nameta. Kako će mali poduzetnik isplatiti 12 tisuća kuna bruto 2 plaće? Već prvi mjesec nakon primjene tog propisa bit će u problemu i kazneno odgovoran prema Zakonu o trgovačkim društvima. Opet tjeraju ljude da traže rupe u zakonu kako bi preživjeli ili da sele iz Hrvatske. Ispada da bi bilo najbolje da se svi prijavimo na nepuno radno vrijeme, samo nekoliko sati tjedno, kako bismo smanjili trošak plaća”, kaže Lovrić.
Odvjetnik specijaliziran za trgovačko pravo Vedran Barišić upozorava da je to udar koji preko noći niti jedan mali poduzetnik ne može izdržati. “Moja buduća supruga je mala poduzetnica, ima 28 godina te ima firmu Marisha studio d.o.o. u Poduzetničkom inkubatoru u Koprivnici. Nedavno je zaposlila jednu radnicu te ako ovaj prijedlog zakona prođe, Marisha studio d.o.o. može s 1. siječnjem 2019. godine zatvoriti vrata, a Marija i ja se možemo preseliti u Irsku”, rekao nam je. Njegovoj djevojci, kaže, nije rješenje da se u vlastitoj tvrtki prijavi na svega nekoliko sati rada tjedno jer, kaže, od takve plaće ne može živjeti. Dodaje kako si neki poduzetnici možda mogu kompenzirati plaću kroz isplatu dobiti, ali što je s onima koji imaju gubitak, pita.
'Proglašavam bankrot'
Jedan od poduzetnika navodi kako se iz Godišnjih financijskih izvještaja za 2017. godinu vidi da je 36.000 tvrtki imalo do 120.000 kuna prihoda - veći dio njih tek je osnovan, a one predstavljaju trećinu svih tvrtki koje su predale GFI. “Kad se ubroje bilo kakvi dodatni troškovi prostora i nabave materijala, radi se sigurno o polovici d.o.o. i j.d.o.o. poduzeća koja bi ovim potezom iz male granične dobiti poslali u čisti gubitak”, ocjenjuje.
“Osobno proglašavam bankrot, ako ovaj Zakon stupi na snagu. Ovo nije ništa drugo nego genocid nad mikro, malim i srednjim poduzetnicima”, objavio je pak poduzetnik Ante Martin Šarić.
Istim se prijedlogom izmjena i dopuna zakona ukidaju dva doprinosa (za zapošljavanje te za zaštitu zdravlja na radu) i povećava doprinos za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto. Ukidanjem dva doprinosa ukupno opterećenje plaće doprinosima smanjuje se s 37,2 posto na 36,5 posto, stoji u obrazloženju, “što poslodavcima otvora prostor za povećanje plaće radnicima”. Ministarstvo financija je još ranije poručilo kako će učinak ukupno biti taj da su za 900 milijuna kuna poduzetnicima smanjeni troškovi za plaće. Ni s takvim ukupnim rasterećenjem poduzetnici nisu bili pretjerano zadovoljni, a s najnovijim iznenađenjem oko plaća direktora i članova uprava, ministra Marića će nakon godišnjeg odmora dočekati prilično bijesna poslovna zajednica kojoj će morati tumačiti detalje trećeg kruga svoje porezne reforme kojoj je proklamirani cilj “daljnje rasterećenje cijene rada, pojednostavljenje sustava doprinosa, te administrativno rasterećenje poreznih obveznika”.
Poznati poduzetnik i jedan od suosnivača zagrebačkog startup inkubatora ZIP, Mihovil Barančić, ovako je zaključio: “Ovdje nema nikakve porezne reforme nego čisti PR jer će se definitivno za 2019. ubrati više poreza i doprinosa i to ne zaslugom porezne uprave”. Ekonomist Guste Santini napominje pak da, kada govorimo o poreznoj reformi i općenito o porezima, onda treba gledati makroekonomske učinke i interese države u cjelini. Napominje da porezna reforma treba težiti dinamiziranju gospodarskog rasta, stvaranju radnih mjesta i povećanju dodane vrijednosti, a “bilo kakve selektivne mjere samo su kap u vodi, nemaju posebnog poreznog učinka i zapravo mute vodu”.