'Zbog jednog papira umalo su upropastili posao od deset milijuna eura'

Najveći serijski proizvedeni avion na svijetu, Antonov 124-100 sletio je prije tri dana u Zagreb.

Radi se o drugom najvećem modelu aviona iz flote ukrajinskih Antonova, nakon divovskog Antonova 225 koji je prije nekoliko godina radi transporta Končarova generatora na Filipine posjetio Zagreb. No, dok je proizveden samo jedan Antonov 225, model 124 bio je u serijskoj proizvodnji i ukupno ih je proizvedeno 55. Jedan od njih sad je stigao u Zagreb i to ponovno zbog posla koji uključuje hrvatsku industriju energetske opreme. Ovaj put u pitanju je dizelski motor koji dolazi na remont u karlovačku kompaniju Adriadiesel. Radi se o motoru koji je Adriadiesel, tada tvrtka u sastavu karlovačke Jugoturbine, proizveo 1978. godine, za potrebe ruske nuklearne elektrane Smolensk, gdje služi kao rezervni izvor napajanja sustava elektrane u slučaju pada primarnog napona.

Edi Filipović, riječki poduzetnik i bivši direktor tvrtke Ardens, koji je u međuvremenu napustio Hrvatsku i otišao u Njemačku, između ostalog i zbog birokracije koju je opisao u priči vezanoj za slijetanje Antonova u Zagreb. Sve je objavio na svojoj Facebook stranici, a objavu pod naslovom - 'Antonov je u Zagrebu, a malo je falilo da ga ne bude', prenosimo u cijelosti.

- Vozim se danas Ri - Munchen, slušam na vijestima kako je sletio ogroman avion Antonov i donesao kolosan motor-generator iz Ruske nuklearne elektrane. I onda mi se počnu vrtiti filmovi po glavi. Vrtim, vrtim, vrtim i dođem do definitivnog zaključka : 'da sam slušao inspektoricu - danas Antonova možda NEBI bilo u ZG'!

Kako je jedan "komad papira" od prije 8 godina mogao zaustaviti današnjeg Antonova ?

Stvarno ???

Neki se sjećaju cijele moje priče iz 2014., kada sam i zašto otišao u Njemačku. Sve još uvijek piše na mojem www.foundry.com.hr , meni i unucima za uspomenu, a 'njima na sramotu'.

Dakle, početkom 2010. zove me "Branko iz Adriadiesela", "na sastanak kod direktorice Slavice". Izgledan je jedan novi posao. Dolazim na sastanak i dobijam nacrte i objašnjenja : Adriadiesel je pred ugovaranjem - obnovom starog posla isporuke gigantskih motora - generatora za nuklearke u Rusiji. Motori su se radili prije 30-40 godina, sad ide sve iz početka. Kao anegdotu mi pričaju kako je konkurencija žestoka, ali Rusi preferiraju Adriadiesel jer "njihovi motori su jedini položili praktičan test". Naime, kada je roknuo Chernobil, u cijelom tom kaosu - motori Adriadiesela nastavili su raditi kao švicarski sat ! To im je bila neoboriva referenca! AD od nas traži (jer smo s njima radili na drugim projektima) ponudu ako možemo riješiti neke pozicije iz aluminija. Neke poklopce, kučišta itd. Sve od nule - razviti modele, strojnu obradu, na nekim pozicijama posebne termičke obrade. Dajemo ponudu, dobijamo posao od AD-a za cca. 2 tone aluminijskih dijelova na 3 komada motora. Projekt se zove ROSTOVSKAYA ! Par mjeseci kasnije se javljaju - DEFINITIVNO KREĆEMO, Rusi su naručili motore (3 motora za oko 10 mil Eur). Ujedno napominju "ako bude sve ok sa prva 3 motora, bit će toga još kao u priči". Rekli su mi kako Rusi namjeravaju naručiti puno tih motora jer će ići na zamjene i remonte svih takvih motora po svim njihovim nuklearkama, a toga ima puno.

Trebalo mi je skoro godinu dana dok smo izradili modele, prve primjerke proizvoda, obavili ispitivanja, zadovoljili kvalitetu, kontrolu itd itd. Sve je vrlo zahtjevno - ipak "nuklearke su u pitanju". Počeli smo s prvim isporukama 2011., i eto ti jednog dana u Lipnju 2011 godine - "inspektorica kuca na vrata". Od 100 dozvola koje imamo već 10 godina, sada nam traži još i "dozvolu za gospodarenje otpadom". Koju naravno nemamo, niti smo znali da postoji. Zbog koje nas šalje na prekršajni Sud sa zahtjevom za kaznu od cca. pola miliona kn. I šalje nam "zabranu rada pod prijetnjom pečaćenja prostora i opreme, do ishođenja pravovaljane dozvole za gospodarenje otpadom".

Eto, taj dan kada je inspektorica došla - mi ljevamo pozicije za te gigantske motore, dakle Adriadiesel projekt ROSTOVSKAYA ! Inspekcija nam zabranjuje rad dok ne ishodimo taj besmisleni komad papira. Da sam ih tada poslušao - mi te pozicije nebismo mogli isporučiti ! Da je tada Adriadiesel tražio alternativnog dobavljača (kojeg su sada u međuvremenu našli), taj alternativni bi trebao proces razvoja 6 - 12 mjeseci. Motori bi kasnili 6 - 12 mjeseci. Dali bi Rusi otkazali narudžbe zbog kašnjenja ? Lako moguće. To je AD-u bio prvi posao na tim motorima, nakon 40 godina. Trebalo se ponovo dokazati. Višemjesečno kašnjenje moglo je upropastiti sve !

Imao sam tada u jednoj ruci nalog inspekcije da "moram prestati raditi pod prijetnjom pečaćenja prostora i opreme", u drugoj ruci imao sam narudžbu Adriadiesela, a u zubima imao sam prekršajni nalog vrijedan pola miliona kn. Ako ne izvršim narudžbu ugrožavam im posao od 10 mil Eur-a plus potencijalno višekratno ponavljanje istovrsnog posla. Pa ti budi pametan što učiniti !

Što sam ja tada učinio ? Razmišljao sam ... jedno 5 minuta. Evo kako se razgovaralo "u pogonu". Otišao sam u svoju ljevaonicu, sazvao ekipu. Ekipu koja me nikada nije iznevjerila. Moja "ekipa" bili su prekaljeni ljevači (iz bivšeg Torpeda, Benčića, Vulkana, Industroopreme) koji svaki dan riskiraju glavu ljevajući metal rastaljen na više od 1.000 °C. Rekao sam im da imamo zabranu rada "od one babe s notesom". "Koji klinac baba hoće ?". Objasnim im ja. Kažu dečki "šta nas briga, ajmo ljevati !". Kažem im ja "i hoćemo, ali pametno - nemamo novaca za kazne". "OK, pa kako ćemo šefe ?". "Dakle dečki ovako : "ona ima radno vrijeme do 15h. Pretpostavljam da je u 13h već na placi kupuje kupus i pomidore, u 14h doma kuha ručak. Dakle - od sutra radimo drugu smjenu od 14h., pa ako netko i naleti - neka dođe na zatvorena vrata. Jer iza 14 h nema šanse da itko dođe". Tako je i bilo. Mi smo par mjeseci radili samo od 14h nadalje, do 14 h bio je inox lanac na kapiji. Nisam primjetio nikog da je dolazio. Mi smo svoje Adriadieselu pošteno izvršili, oni su svoje kvalitetno isporučili. Zato je Antonov danas sletio u Zagreb. A moglo je biti - i da ga ne bude ! I to zbog "jednog irelevantnog komada papira".

Evo na kraju i fotka aluminijskih dijelova motora za "projekt Rostovskaya", a koje smo tih mjeseci izlagali i na sajmu u Düsseldorfu. Na ovom velikom komadu piše "Aluminium parts for 6.600 kW diesel generator for nuclear power plant". Da, ta grdosija od motora je snage 6.600 kW, odnosno oko 9.000 KS !

EDIT 20.08.19 :

Vidim da se ovo dosta pročitalo :)

I jedan dio ljudi zapravo nije shvatio kakvu smo mi to dozvolu trebali tj. iz kojeg razloga. Nije se radilo o problemu "zbrinjavanja otpada". Za to smo imali sve riješeno - otpadni metali predaju se na METIS i sl. Nego je problem bio : mi nismo smjeli KUPITI i KORISTITI (Zakon je to zvao "oporaba") metal koji je bio porijekla sekundarna sirovina, odnosno porijekla "otpad". Ne radi se o nikakvom problemu "zagađivanja" ili "zbrinjavanja otpada". Kojih godinu - dvije kasnije u Zakonu su to promjenili tako da su rekli da ako se neki materijal koristi u industrijskim procesima, onda on kod upotrebe ("oporabe") gubi status "otpada" i postaje "industrijski repromaterijal" pa tada nisu potrebne takve dozvole. Ali mi tu promjenu Zakona nismo dočekali !

Zatim, na prekršajnom Sudu smo prvostupanjski kažnjeni i time nam je indirektno bio zabranjen rad. Ali smo se žalili. I u žalbi drugostupanjski OSLOBOĐENI. Ali, postoji VELIKO ALI : nismo oslobođeni "jer nismo krivi". Nego netko je predmet držao u ladici i nekon par godina dolazi oslobađajuća presuda "radi apsolutne zastare" ! Show program !, napisao je na Facebooku Filipović.