Golaći raus!

'Zatvaramo naturističke kampove, a privlačili su kvalitetne, mirne i civilizirane turiste'

AUTOR:

  • Luka Benčić

OBJAVLJENO:

16.9.2018. u 16:15

AUTOR:

  • Luka Benčić

OBJAVLJENO:

16.9.2018. u 16:15

HANZA MEDIA

Ilustracija

Do 18. stoljeća ljudi su se u rijekama i jezerima srednje Europe kupali goli, doduše, uz spolnu segregaciju, i tek je 1700-ih golotinja u vodi postala društveni tabu. No, u 18. stoljeću bilo je pojedinaca, poput škotskog Lorda Monboddoa, koji su zagovarali golo kupanje kao povratak starogrčkom idealu golog ljudskog tijela.

Monboddo je jedna od figura koje su inspirirale osnivanje FKK (Freikörperkultur, kulture slobodnog tijela) pokreta u Njemačkoj, a danas je ta kratica dobro poznata na Jadranu i već desetljećima označava naturističke kampove i plaže.

FKK nema veze sa seksualnošću - taj pokret golotinjom slavi oslobađanje duha kroz oslobađanje tijela, razbijanje obiteljskih i međugeneracijskih barijera, zdravu prehranu, tjelovježbu i vodene sportove, zdrav život bez cigareta i alkohola. Prvi je FKK klub osnovan 1898. u Essenu u Njemačkoj, a početkom 20. stoljeća pokret se širi državom te se formiraju neslužbene sezonske naturističke enklave na Sjevernom i Baltičkom moru, kao i francuskoj obali. Prva FKK plaža osniva se 1920. na njemačkom otoku Sylt i cijela filozofija savršeno ocrtava liberalno ozračje Weimarske Republike.

Hitlerov progon

No, s dolaskom nacista na vlast, Hitler 1933. izvan zakona stavlja sve naturističke organizacije u Njemačkoj, uz nasilne policijske racije u klubovima. Tada se u priči pojavljuje Hrvatska.

- S obzirom na zabranu djelovanja u Njemačkoj i Austriji, profesor Richard Ehermann iz Beča 1934. na otoku Rabu otvara prvi hrvatski naturistički kamp, Engelsbucht, odnosno Anđeosku uvalu. On je bio prvi predsjednik Međunarodne naturističke federacije, INF-a. Rab je tada bio dovoljno daleko od Hitlerove ruke, tako da je ovdje počeo razvoj naturizma na Jadranu - priča nam Jerko Sladoljev, jedan od pionira razvoja naturizma u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, autor više knjiga o toj tematici, npr. “Kampiranje i naturizam u Hrvatskoj - Povijest jedne profesije”, “Rab - Legenda o utemeljiteljima hrvatskog naturizma i kampiranja” i “Naturistički kampovi i naselja - povijest, koncepcija, razvoj”.

Porec, 140918.
Jerko Sladoljev, otac hrvatskog naturizma.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / CROPIX

Jerko Sladoljev, otac hrvatskog nudizma

 

Sladoljev je bio svjedok vremena - 1968. bio je komercijalni direktor, a od 1969. do 1971. direktor marketinga Koversade, prvog komercijalnog naturističkog kampa u bivšoj Jugoslaviji, kao i cijeloj Europi. Čovjek je to koji je, kako kaže, obožavao svoj posao, a osobno je poznavao sve važne aktere FKK scene, među ostalima i profesora Ehermanna, koji je u Hrvatsku redovito navraćao i nakon rata, sve do 1980., u funkciji specijalnog povjerenika INF-a za Jadran.

Sladoljev i danas, sa svoje 72 godine, u funkciji prokurista tvrtke Top Camping Hrvatska, budno prati, bilježi i statistički obrađuje sva događanja na domaćoj kamping sceni. Prati i rapidnu stagnaciju naturizma na Jadranu, koji u posljednje vrijeme posrće pod navalom sve prisutnijeg glampinga (glamuroznog kampinga, što je novi europski turistički trend). No, nije samo glamping kriv, jer naturistički kampovi pretvaraju se u isplativije tekstilne kampove već 20-ak godina, a naturizam se, kako kaže Sladoljev, niti ne spominje u Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine.

Naturist u Wehrmachtu

Sladoljev ističe da je godišnja stagnacija naturizma između 5 i 8 posto u odnosu na tekstilne kampove, a sa 34 naturistička središta i šest milijuna noćenja, koliko ih je, recimo, bilo 1974. godine, brojke su danas pale na 13 kampova i naselja te samo dva milijuna noćenja naturista. Zatvaranja su počela s Punta Skalom kod Zadra 2001, a u Istri, koja je i pionir naturizma i nacionalni rekorder, do sada je već prenamijenjena rovinjska Monsena, koja je postala tekstilni resort, te su naturistima ostali samo djelići plaže u medulinskoj Kaželi i rovinjskom Polariju.

Sličnu sudbinu očekuju još dva poznata istarska naturistička središta. Istra Sunny u Funtani postat će već iduće godine luksuzni tekstilni kamp, a prenamjena je predviđena čak i za vrsarsku Koversadu, otvorenu 1961., gdje će samo dio kampa ostati naturistički.

Iz današnje perspektive, posebice u kontekstu jačanja konzervativnih vrijednosti u hrvatskom društvu, teško je zamisliti da je prije 50 i više godina, u pogledu naturizma, na ovim prostorima vladalo toliko liberalno ozračje. Prvi naturisti, poglavito Nijemci koji su nastavili tamo gdje ih je Hitler zaustavio, na Jadran su, najprije na divlje plaže, počeli dolaziti već 50-ih, ni deset godina od kraja Drugog svjetskog rata. Mnogi od njih u ratu su služili u njemačkoj vojsci, a jedan od takvih je Rudolph Halbig, učitelj plivanja iz Münchena, koji je 1959. inicirao otvaranje naturističkih centara Koversada u Vrsaru.

- Halbig je kao vojnik služio u Vojvodini. Mrzio je Hitlera, nacizam i rat. U ratu je čak spasio jedno selo od pokolja, upozorivši seljane da dolaze Nijemci i rekavši im da bježe. Nakon rata ustvrdio je: ‘Ja se ovoj zemlji moram odužiti za sva zla’. Tako je počeo dolaziti u Jugoslaviju. Prvo je nudio svoje tečajeve plivanja, s inovativnom tehnikom kojom bi neplivača naučio plivati za pola sata. No, za to nije bilo interesa. Tada se uključio u naturističku scenu i propagirao Koversadu po cijeloj Europi - priča Sladoljev.

Organiziranog turizma 50-ih u Vrsaru nije bilo. Kada su prvi turisti počeli dolaziti, lokalna poljoprivredna zadruga je s milijun dinara kredita (tadašnjih oko 1000 dolara) osnovala ugostiteljsko-trgovačko poduzeće Lim, kasnije Anita.

- Bili su to poljoprivrednici, ‘naturščici’ bez ikakvog znanja o turizmu, ali s velikim entuzijazmom i vrlo sposobni. Prvi direktor bio je Mate Restović, u čijem je mandatu osnovana Koversada, a nakon njega Anton Maretić, karizmatična osoba čiji uspjeh nije ponovio nijedan kasniji direktor. Maretić je imao osam razreda osnovne škole, ali je vrlo brzo učio i bio je sjajan menadžer. On je napravio sva ulaganja i izgradio brend Vrsar. Koversada je počela na otočiću, s kapacitetom za 200 do 300 osoba, a onda se kamp proširio na kopno i kapacitet je povećan na 1500 ljudi. Bio je to prvi komercijalni naturistički kamp u Europi, što je bila inovacija jer dotad je naturizam funkcionirao u okviru zatvorenih klubova, samo za članove - priča Sladoljev.

On je, pak, rodom iz Vodica kod Šibenika, a u Pulu je stigao kao 15-godišnjak, krenuvši u ugostiteljsku školu. Oženio se Vrsarankom 1966., preselio se u to mjesto i još kao student počeo raditi u Koversadi, postavši komercijalni direktor.

Komunistički špijun

- Bilo je to fantastično vrijeme, strahovito se puno radilo i svi smo obožavali svoj posao. Studirao sam u Opatiji i u to vrijeme na faksu nismo ni učili o marketingu, o tome se nije ništa znalo. Šezdesetih smo ‘prisluškivali’ što gosti žele, koje su njihove potrebe. Svaki dan između 9 i 12 sati porazgovarali bismo s gostima, sa svakim od njih - prisjeća se.

Partija, kaže Sladoljev, u to vrijeme nije niti znala što je to naturizam, ali bilo im je drago što se razvija turizam, pa su podržavali sve što rade. Čak je i osnovana državna sekcija za naturizam pri jugoslavenskom turističkom savezu i taj se segment turizma promicao na međunarodnim sajmovima.

- Jedan od zadataka koje mi je dao direktor Maretić bio je da po svaku cijenu u Koversadu dovedem svjetski kongres INF-a, što smo i uspjeli 1972. godine zahvaljujući tome što je u Italiji, pod pritiskom Crkve, naturizam bio zabranjen. Tada je ovamo stiglo 300 novinara iz cijelog svijeta, među ostalim i novina kao što su Le Monde, Time... Budžet tog kongresa bio je 2 milijuna njemačkih maraka. Sam nisam bio naturist ako sam bio fasciniran time i proučavao sam sve o FKK, a kasnije sam se redovito kupao gol. Ali, recimo, kada sam 1973. išao na sajam u London, morao sam tamo cijelo vrijeme biti gol. U početku je čudno, ali vrlo vam brzo postane normalno jer su svi goli. Čuo sam kasnije da su za mene u kuloarima govorili da sam komunistički špijun, jer nisam bio član naturističkih udruženja - govori Sladoljev.

Crkva u Hrvatskoj u to vrijeme također nije odobravala naturizam, ali nije se mogla miješati u politiku.

- Nitko se nije bunio, ljudi su to prihvatili, iako je u početku bilo teško naći radnike za naturistički kamp. To je i danas problem, jer u svijetu u takvim kampovima rade naturisti. Jednom smo, čini mi se 1971., biskupu slali molbu da održi misu za naše goste, ali nam ništa nije odgovorio. Mnogi su naturisti, naime, vjernici i nedjeljom idu u crkvu, ali, naravno, u odjeći. A Partiji je, pak, sve što je Crkvi išlo na živce bilo drago, tako da nas je podržavala ili, bolje rečeno, nije se miješala. U najboljim godinama, na domaće, jugoslavenske goste tada nam je otpadalo 7-8 posto prometa. U Jugoslaviji je bilo 500 udruženja i oko 50 tisuća naturista, od toga barem 30 tisuća Slovenaca.

 Treba, dodaje, naglasiti jasnu razliku između nudizma, koji je ekshibicionizam sa seksualnom komponentom, i naturizma, odnosno FKK, koji sa seksom nema veze, nego je riječ o filozofiji i stilu života. Ali, nezgodnih situacija i povremenim incidenata bilo je i u zlatnim godinama, 70-ima i 80-ima.

Svingerska pošast

- Jednom je gost u kampu hodao s ukrućenim udom iako se to nije dogodilo namjerno. Vjerojatno mu se aktivirala neka fantazija i nije si mogao pomoći. Za njim su hodala djeca, digla se galama. Tada je jedan profesor, Francuz, rekao da ga treba zaliti pivom, da će mu to pomoći. Napravio je to i u isti čas izgubio je erekciju. Jednom, pak, dva dana u kampu nije bilo vode, pa je nekoliko talijanskih parova protestiralo tako što su ispred restorana vodili ljubav. To je bio signal za policiju, ali da se riješi voda, a ne da ih se uhapsi. Seks na javnome mjestu, seks u grupi, to je bilo zabranjeno. Znalo bi se dogoditi da se netko u to upusti, ali takve bi udaljili iz kampa. Svingerska pošast došla je kasnije, 90-ih i 2000-ih. Svinganje s naturizmom nema nikakve veze. Najviše je stradala Punta Križa kod Rovinja, koju su svingeri opsjedali. Zbog toga je kamp Monsana 2005. morao promijeniti namjenu u tekstilni - govori Sladoljev.

Današnji su trendovi drugačiji, ali naturizam je i dalje popularan, čega su dokaz brojne divlje plaže, kakvih je na hrvatskom Jadranu barem 50-ak. Kako ističe Sladoljev, u svijetu je danas oko 200 tisuća članova naturističke organizacije, a samo u Europi imamo 5 milijuna naturista, što znači da mnogi od njih nisu ni u kakvim udruženjima.

- Ponuda kakva je bila prije 50 godina više nije zadovoljavajuća jer samo sunce i more više nisu dovoljni. Organizirani programi bazirani na zdravom životu, vodeni sportovi, tjelovježba, uljepšavanje tijela, zdrava prehrana, mršavljenje... Glamping se sada čini kao dobra ideja, ali on ima ograničen rast jer ograničen je broj ljudi koji si to mogu priuštiti. Ja smatram da glamping i nije kamping, jer kamping je boravak u prirodi, tijekom kojeg stalno nešto radiš, popravljaš, namještaš šator, kuhaš, to je aktivni odmor. Puno je bliže izvornoj ideji kampiranja takozvani robinzonski kamping, koji je hrvatska inovacija i protiv kojeg sam bio u početku, ali sada vidim da se to u potpunosti uklapa u filozofiju kampiranja - zaključuje Jerko Sladoljev.