Nova životna perspektiva

'Zašto sam umjesto Irske ipak odabrala Hrvatsku? Srce mi je pucalo...'

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

16.7.2019. u 10:49

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

16.7.2019. u 10:49

Facebook/REUTERS

Adrijana Ružička (lijevo), Killarney (desno)

Goruća tema u našem društvu je iseljavanje, a jedna od onih koji su u iseljeničkom valu prošle godine napustili Hrvatsku je i Adrijana Ružička. No, nakon samo dva mjeseca rada u Irskoj ipak se odlučila vratiti kući.

- Otišla sam u uvjerenju da će mi biti bolje, ali sam onda shvatila što mi je prioritet u životu. Kad odeš iz svoje zemlje i nađeš se sam u tuđoj, kad se odvojiš od obitelji i prijatelja, shvatiš da ti previše nedostaju i da ti ne treba novac da budeš sretna. Shvatila sam da su mi dom i obitelj izvor osobne sreće te da ne želim imati razdvojenu obitelj i propustiti sinovu diplomu, a danas-sutra i njegovu ženidbu i unuke. Nedostajali su mi suprug i sin toliko da mi je srce pucalo i svaki dan sam plakala. Osim toga, jedinica sam, a roditelji mi stare pa mi nije bilo prihvatljivo ni da im ne mogu pomoći kad me zatrebaju, priča za Deutsche Welle  40-godišnja Adrijana, Virovitičanka iz Zagreba i jedna od rijetkih povratnica s privremenog rada u inozemstvu.

Prije odlaska u Irsku radila je kao knjigovotkinja i taj je posao nastavila raditi i po povratku u Hrvatsku, ali danas u boljim financijskim uvjetima nego kad je, u želji da osigura bolji život sebi i obitelji, bila odlučila sreću potražiti u Irskoj. Glavni razlog odlaska iz domovine bio je novac.

Premala plaća

- Otišla sam zbog premale plaće i uvjerenja da ću bolje zarađivati u Irskoj i tako obitelji i sebi osigurati bolje uvjete života. Podstanari smo i na prvom mi je mjestu bila želja da riješimo stambeno pitanje, a razmišljali smo i da ćemo si tako osigurati starost jer se od hrvatskim mirovina i ne može živjeti. Mediji su puno izvještavali o ljudima koji su se odselili u inozemstvo, a oni su govorili da ima posla i da se dobro zarađuje. Stekla sam dojam da je svima koji su otišli super - ljudi si kupuju aute, dobro žive, štede. Preko noći sam odlučila otići u Irsku i rekla sebi 'idem nešto napraviti od svog života'. Plan je bio da mi se suprug pridruži kroz nekoliko mjeseci", objašnjava Adrijana.

Preko prijatelja je pronašla posao i stan s cimericom iz Hrvatske u turističkom gradu Killarneyju, južno od Dublina. Zaposlila se kao sobarica u jednom od tamošnjih velikih hotela i nije bila nezadovoljna radnim uvjetima - radi se 40 sati tjedno, po osam sati dnevno, a Irci inzistiraju na korištenju dva slobodna dana u tjednu. Iako joj je plaća bila daleko viša od njezinih primanja u Hrvatskoj, odmah se pokazalo da, za irske uvjete, radi zapravo za minimalac od kojeg ni ne može štedjeti zbog visokih troškova stanarine i režija te troškova za hranu.

Sve je jako skupo

- Bruto primanja su mi bila 1.600 eura, a neto plaća mi je iznosila 1.420 eura, stan sam plaćala 450, režije još 400 eura i kad oduzmete još i troškove za hranu, ostane vam 200-300 eura, a to je s njihovim cijenama kao da vam u Hrvatskoj od mjesečne plaće ostane 200-300 kuna. Plaća u Irskoj jest tri puta veća, ali su trostruko skuplji stan, režije, hrana i ostali troškovi. Sve je jako skupo: najjeftinija kava dođe četiri eura, pivo pet eura, a hamburger 13 eura. Sve zdravstvene usluge moraju se platiti - vađenje krvi košta 25 eura, pregled liječnika 50 eura. U početku nisam plaćala zdravstveno osiguranje jer smo se planirali obiteljski osigurati kad suprug dođe u Irsku, naglašava Adrijana.

Teško joj je bilo priviknuti se na irsku hranu, skupo grijanje na struju i drva, ali iznad svega nije se mogla nositi s odvojenošću od obitelji. Nakon dva mjeseca rada i života u Irskoj, shvatila je da se njoj i suprugu, koji u Hrvatskoj ima dobar posao, uopće ne bi isplatilo stalno preseljenje.

- Nama, koji smo imali poslove u Hrvatskoj, Irska nije bila rješenje jer kad zbrojite prihode i odbijete životne troškove, shvatite da ne možete puno uštedjeti. U Irskoj bismo morali plaćati stan (i to bismo morali živjeti s još nekim jer su stanovi strašno skupi) i životne troškove za nas dvoje. U Hrvatskoj bismo i dalje morali plaćati stan i životne troškove sinu studentu, pa kad se to sve stavi na papir, nije isplativo. Pored svega, morali bismo raditi niže plaćene, lošije poslove nego ih radimo u Hrvatskoj, ističe DW-u Adrijana.

Smatra da je rad i život u Irskoj dobar za one koji nisu mogli pronaći posao u Hrvatskoj, pogotovo za mlade ljude koji tek započinju samostalan život jer ipak imaju bolje šanse nego doma. Hrvati su kao radnici dobro prihvaćeni jer ih se smatra odgovornima i radišnima, a oni koji imaju visoko obrazovanje i stručni su mogu pronaći dobro plaćene poslove. No, sa srednjom stručnom spremom posao ne možete birati i radite za minimalac. Osim toga, nastavlja Adrijana, bolja radna mjesta daju se prvenstveno Ircima, pa se useljenici moraju dugo dokazivati bi došli do boljeg posla.

'Nije mi žao'

- Nije mi žao što sam bila otišla jer sam puno naučila o sebi. Irska me naučila da se zauzmem za sebe, ali me naučila i da štedim. Jedna od najboljih stvari koje sam tamo vidjela i doživjela, osim jednostavnih i brzih administrativnih postupaka, jest činjenica da vam pri otvaranju tekućeg računa u banci odmah nude štedni račun i to bez naknade. Ne stimulira se potrošnja kreditnim karticama ni minus po računu kao kod nas nego se stimulira štednja. Kad sam se vratila u Hrvatsku htjela sam odmah s tekućim otvoriti i štedni račun, ali mi je banka to htjela zaračunati 15 kuna mjesečno. No, to me nije zaustavilo u namjeri da štedim, naglašava Adrijana.

Adrijana Ružička po povratku u Zagreb je odmah ponovno pronašla posao, ali ovaj put s višom plaćom i posve novom životnom perspektivom.

- Ipak je najvažnije da si sretan i zadovoljan, ma gdje da se nalaziš i što god da radiš. Moj je izbor ipak bila moja domovina, zaključuje Adrijana.