Zlatko Marić

'Zašto od HNB-a sudskim putem tražim 142 milijuna kuna i što ću napraviti s tim novcem'

AUTOR:

  • Mark Cigoj

OBJAVLJENO:

3.6.2018. u 11:55

AUTOR:

  • Mark Cigoj

OBJAVLJENO:

3.6.2018. u 11:55

Arhiva

U krugu: Zlatko Marić; Guverner HNB-a Boris Vujčić

Nisam nikada bio dio nekog lobija, a sudska tužba protiv HNB-a zasnovana je na uvjerenju da sam nakon 40 godina radnog iskustva upleten u mrežu nepravilnosti rada institucija koje su se trebale brinuti za sigurnost gospodarstvenika. Nisam vjerovao da postoji kriminal ovakvih razmjera. 

U '90-ima smo bili pioniri u zaštiti objekata i institucija od uličnog kriminala, a sudska tužba protiv HNB-a početak je naše borbe sa svemirskim kriminalom, započinje Zlatko Marić, vlasnik najveće hrvatske zaštitarske tvrtke Sokol Marić, koja je 30. svibnja na Trgovačkom sudu u Zagrebu preko Odvjetničkog društva Grubišić, Lović i Lalić tužila Hrvatsku narodnu banku za 142 milijuna kuna nadoknade štete nastale zbog propusta u njezinu postupanju u slučaju Agrokor. Iznos od 142 milijuna kuna Agrokor im je ostao dužan na ime regresnih mjenica, a toliko od njih sad potražuju strane banke jer je ta potraživanja po mjenicama Sokol Marić bio prisiljen otkupiti i pretvoriti u kredite. Tvrtka Sokol Marić pokretanjem tužbe mogla bi početi novi zaplet oko Agrokora koji je zasnovan na tvrdnjama da je HNB nezakonito tolerirao paralelni financijski sustav skrojen po mjeri Agrokora i Ivice Todorića.

 

Veliki zalogaj

- Većina gospodarstvenika i ekonomskih analitičara donošenjem lex Agrokor složila se da postoje nepravilnosti u radu ključnog regulatora, HNB-a, tako da smo posljednjih šest mjeseci posvetili istražnim djelatnostima kako bismo utvrdili u kojoj mjeri je HNB kriv za cijelu situaciju oko Agrokora. Danas pouzdano znamo da HNB kao krovna bankarska institucija i ukupni regulator bankarskog tržišta treba odgovarati jer su morali voditi brigu o svim financijskim plasmanima i rizicima, i to ne samo u bankarskom sektoru. HNB ima obavezu pridonositi stabilnosti financijskog sustava u cjelini.

Usprkos tome, HNB nije upozorio da je Agrokor rizična kompanija, nego su nakon aktiviranja lex Agrokor guverner Boris Vujčić i viceguverner Damir Odak nekoliko puta na svim televizijskim postajama ponavljali da su svi sve znali. No oni su Agrokor proglašavali dobrom kompanijom koja je imala najveći bonitet u Hrvatskoj. Velika laž i prevara bila je da 21 banka koja je kreditirala Agrokor od 2013. nije prešla izloženost prema njima veću od 25 posto jamstvenog kapitala pojedine banke, koliko je maksimalno dopuštena izloženost prema europskoj direktivi.

Zbog propusta u radu HNB je dopustio bankama da prikriju stvarnu razinu izloženosti prema Agrokoru te da se izlože u iznosu većem od zakonom dopuštenog. Ne znam kolika izloženost je točno bila, nisam bankar, ali sigurno nedostaje sedam milijardi kuna, koliko je preko faktoring društava ušlo u Agrokor, a to bi ukupan zbroj sa 25 posto diglo za pet, šest ili sedam posto. Tad Agrokor ne bi mogao imati rejting AAA, nego bi bio minus, svi bi znali da je kriza i nitko im ne bi plasirao sredstva ni pomagao na druge načine, nego bi se našlo neko drugo rješenje, vjerojatno bi već onda došlo do predstečaja, stečaja ili bi Vlada već tada nešto napravila.

Za nas je to važno jer se ni mi ne bismo izložili u tolikom iznosu da smo znali stvarno stanje koje nam je HNB sustavno lažirao. Osnovna je stvar da je HNB država u državi, da ni političari ni mi gospodarstvenici ne znamo što se tamo događa, a oni sve kontroliraju. Da citiram saborskog zastupnika Ivana Lovrinovića, to niti je hrvatska, niti je narodna banka, to je produžena ruka europske banke koja se bavi isključivo rezolucijama i sankcijama prema hrvatskim bankama i tovarenjem love u svoj džep - govori Zlatko Marić koji tvrdi da će suđenje morati biti zatvoreno za javnost jer će HNB tijekom postupka morati prikazati i neke tajne dokumente.

- S Agrokorom je poslovala gotovo polovica hrvatskih privrednika i u tom poslovnom odnosu nitko se nije žalio. Svatko od nas našao je neku zadovoljavajuću formu poslovanja s Agrokorom, netko je dobio 365 dana odgodu plaćanja, ali je u to uračunato 40 posto marže, netko je plasirao robu koju nigdje drugdje nije mogao plasirati... - govori Marić i objašnjava kako je njegova tvrtka 2013. dobila posao cjelovite zaštite koncerna Agrokor - svih Konzumovih trgovina, proizvodnih kompleksa i poslovnih prostora unutar koncerna.

- Na zaštiti Agrokora već pet godina imamo angažirano više od 400 zaštitara, a prevozimo im novac iz više od 800 prodajnih mjesta. Taj je posao za nas 2013. bio veliki zalogaj, a dobili smo ga prije svega zbog svoje infrastrukture i mogućnosti praćenja svojim uslugama tako velikog koncerna, a da je isto bila dobra poslovna odluka, dovoljno jamstvo bilo je da sve bankarske institucije i HNB stoje iza Agrokora. Da bi Sokol Marić bio tržišno konkurentan, cijena sata naše zaštite uključuje jako male marže od samo nekoliko posto. Radimo s minimalnim maržama, na kvantiteti, a Agrokor nam nikad nije prešao 19,5% ukupnog prihoda.

Dakle, mi smo mogli bez Agrokora, a moja jedina greška bila je to što sam vjerovao u institucije ove države, jer nisam iz te lopovsko-kriminalno-svemirske branše - žestok je Zlatko Marić. Međutim, ubrzo su došli u probleme s naplatom, pa je u Sokol Marić došao Todorićev tim financijskih stručnjaka na čelu s Ivanom Todorićem i Tomislavom Lučićem, koji su predložili financiranje putem regresnih mjenica. Nadzor nad tim poslovanjem nije provodio HNB ni Hanfa, a Marić smatra da je HNB morao nadzirati i kontrolirati takvo financiranje.

- S Agrokorom smo počeli mjenično poslovati 2014. uz financiranje banaka i faktoring društava. Sve što smo se dogovorili Agrokor je plaćao do ožujka 2017., odnosno do otvaranja postupka izvanredne uprave koja je prestala ispunjavati obaveze preuzete izdavanjem mjenica. Banke i faktoring društva, koji su bili zakonski imatelji tih mjenica, svoje pravo na namirenje više nisu mogli naplatiti zadužnicama Agrokora, pa su naplatu tražili od nas kao regresnog dužnika. To je dovelo do naše zaduženosti i prijeteće nesposobnosti za plaćanje zbog čega smo bili prisiljeni na predstečajnu nagodbu. Ivici Todoriću zamjeram što nije, kad je vidio da kriza nastaje, okupio stotinjak najvećih dobavljača, da zajednički pokušamo naći rješenje - smatra Zlatko Marić čiji će odvjetnici u postupku protiv HNB-a kao svjedoke među ostalima pozvati guvernera Borisa Vujčića i viceguvernera Damira Odaka, ali i Ivicu, Ivana i Antu Todorića.

Marić objašnjava da su faktoring društva osnovale velike banke, poput Erste i RBA, ili njihovi dotadašnji zaposlenici koji su nanjušili veliki biznis nakon tzv. vikenda mjenica, kako se kolokvijalno kasnije nazvao sastanak vodećih bankara s tadašnjim vodstvom HNB-a u kojem je kreiran model prebacivanja financijskog balona s direktnog kreditiranja na kreditiranje kroz faktoringe banaka ili novoosnovane faktoringe iz istog miljea.

- Banke su navedenom dogovornom akcijom, kroz svoja ili podobna faktoring društva plasirale novac, a u tom dodatnom balonu bilo je još sedam milijardi nevidljivih kuna, nad kojima HNB nije imao nadzor. Banke su na taj način novac Agrokoru plasirale po 10 ili 11 posto, a ne po četiri ili pet posto. Faktoring društva svoje poslovanje u najvećem djelu financirala su kreditima koje su banke odobravale na temelju zaloga otkupljenih tražbina - mjenica Agrokora i 185 dobavljača koje su uvukli u takav model financiranja.

Naglašavam da Sokol Marić nikad nije sklopio takav sporazum s Agrokorom ako sredstva za otkup mjenica nisu unaprijed bila osigurana u komunikaciji Agrokora s bankama ili faktoring društvima. Tijekom višegodišnjeg poslovanja, od 2014., sve izdane mjenice uredno su bile isplaćene pa nismo imali razlog sumnjati da postoji stvarni rizik regresne naplate prema nama, osobito zato što su sredstva za otkup tih mjenica bila osigurana od banaka koje su bile dužne provjeriti kreditnu sposobnost, likvidnost i sposobnost otplate obveza, u našem slučaju tvrtke Konzum. Na kraju nam je Konzum ostao dužan 142 milijuna kuna prema ugovorima sklopljenim od prosinca 2016. do ožujka 2017. - govori vlasnik tvrtke Sokol Marić koja ima založno pravo na 23 Konzumove nekretnine.

Financiranje putem mjenica

- Nakon otvaranja postupka izvanredne uprave pokazalo se da je model mjeničnog poslovanja bio uobičajen u Agrokoru i s drugim većim dobavljačima, da se koncern sustavno financirao putem mjenica koje su otkupljivale banke izravno ili od faktoring društava, te da ukupni dug Agrokora na temelju neisplaćenih mjenica iznosi 7,36 milijardi kuna. Danas je činjenica da se većina faktoring društava otvorila upravo i samo radi Agrokora, jer donošenjem lex Agrokor ta društva više ne rade - zaključuje Marić koji kaže da su problemi u financijskom poslovanju Sokol Marića nastali kao posljedica situacije u Agrokoru, zbog ukupnog financijskog duga od 149 milijuna kuna, od čega je sedam milijuna dug na temelju izvršenih usluga, a 142 milijuna kuna dug na temelju mjenica s regresnim pravom prema Društvu iz faktoring poslova s Konzumom.

Bez dobrih argumenata

Izvanredni povjerenik i drugi vjerovnici nisu osporavali iznos od 149 milijuna kuna, koliko je Sokol Marić prijavio da potražuje od Konzuma. No bili su druga tvrtka, nakon AWT-a, koja je zbog Agrokora ušla u predstečajnu nagodbu. Neke tvrtke u sličnoj situaciji, poput Francka, do danas se nisu odlučile na takav potez.

- Politika naše kompanije bila je da ne idemo u predstečaj, no jedna manja banka, konkretno Šted banka, kod koje smo imali kredit od 17 milijuna kuna, procijenila je da nisu dovoljno jaki da nam daju grace period od godinu dana i prijetili su raskidom ugovora o kreditu. Pokušali smo s drugim bankama napraviti reprogram tog kredita, međutim, nije išlo. Prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka predali smo 10. listopada 2017., a dan poslije Šted banka poslala je raskid ugovora o kreditu. Zakasnili su samo jedan dan, jer da nismo pokrenuli predstečajnu nagodbu, završili bismo u blokadi iz koje se ne bismo izvukli. U predstečaj smo otišli 13. listopada 2017., a HNB je bio toliko revan i ažuran da je već 17. listopada svim bankama poslao dopis u kojemu upozorava da je došlo do sistemskog rizika s jednim dobavljačem koji prevozi novac. Kako prijevoz novca uz državnu tvrtku, za većinu novčarskih institucija radi upravo društvo Sokol Marić, jasno je bilo na koga se poruka odnosi.

I odjednom svjedočimo iznenađujućoj revnosti HNB-a. Predstečajni postupak je zakonsko i ustavno pravo kako bi tvrtke nastavile raditi, a državne institucije poput HNB-a taj proces trebale bi olakšati, a ne otežati. No HNB je to napravio očito s određenim ciljem, jer gospodarstvenike nisu upozorili na opasnost nelikvidnosti Agrokora, a banke su promptno upozorili na rizik poslovanja s nama - govori vlasnik tvrtke Sokol Marić za koju kaže da likvidno posluje i poštuje sva radnička prava, da su od lex Agrokor svojim zaštitarima dva puta podigli cijenu radnog sata te da plaće stižu na vrijeme. Zanimljivo je da je Sokol Marić do danas nastavio raditi za Agrokor u stopostotnom obujmu.

- Vjerujem u lex Agrokor, a sumnje uvijek postoje. Naravno da mi nije drago čitati e-mailove i znati da se radilo netransparentno. Uznemiruju i smjene - govori Marić i otkriva kako je svjestan da će njegovu tvrtku postupak stajati nekoliko milijuna kuna.

- U prvi ovakav postupak u povijesti hrvatskog pravosuđa ne može se ići bez dobrih argumenata i ako nisi spreman riskirati svoj novac. To je neizbježno, ovakav postupak košta, a mi u njega idemo s uvjerenjem da je ovo pravna država i da sud nema strahopoštovanja prema institucijama kao što je HNB. Tužbu protiv HNB-a predložili smo većini dobavljača Agrokora i u početku ih je 36 željelo tužiti s nama. Do drugog sastanka mnogi su odustali pa ih je ostalo 16, na trećem je još osam dobavljača bilo za tužbu, a na kraju smo ostali sami. Samo je jedan razlog njihova odustajanja, svi se boje sustava i lobija HNB-a. U strahu od odmazde svi su odustali od tužbe.