U Ministarstvu državne imovine razgovaralo se u utorak s predstavnicima zakupca, Šibensko-kninske županije, općine Rogoznica, Ministarstva obrane te Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja o mogućnostima revitalizacije postojećih građevina na otoku Smokvici.
Vrlo konkretno se analiziralo postojeće stanje, iznijeli se prijedlozi, ali i pokušalo se pronaći rješenje za mogući model prenamjene koji bi zakonski bio primjenjiv za otok Smokvicu jer se radi o otoku posebne namjene - stoji između ostalog u prilično nerazumljivom priopćenju ministra državne imovine Marija Banožića koji je i vodio radni sastanak.
Iz Ministarstva državne imovine napominju i da je za bržu realizaciju i stvaranje uvjeta za postupak revitalizacije postojećih građevina na otoku Smokvica utvrđen i hodogram aktivnosti kako bi prema željama tvrtke “Zelene nekretnine” sve bilo što prije u funkciji.
Obalna crta
Iz tog priopćenja teško je zaključiti buduću sudbinu tajnovitoga rogozničkog otoka koji su pored vojske koristili i koriste i bogataši. Prije gotovo 80 godina bili su to Austrijanci, dvadesetak godina na njemu je stolovao sada osiromašeni Ivica Todorić, a od prije dvije godine otočić je od Ministarstva državne imovne zakupila tvrtka “Zelene nekretnine” u vlasništvu mađarskih bogataša i moćnika. Župan šibensko-kninski Goran Pauk istaknuo je da treba raditi na suradnji i pronalaženju zajedničkih rješenja u skladu s hrvatskim zakonima.
Otok Smokvica kod Rogoznice
A hrvatski zakoni su, treba istaknuti, neumoljivi. Otok Smokvica se još vodi kao otok posebne namjene jer su na njemu i vojne nekretnine, što znači da je to vojno područje. Skidanje posebne namjene i prenamjena prostora zahtijeva dugu proceduru. Najbrže bi moglo ići skidanje posebne namjene, međutim sve ono ostalo što slijedi ne ide na ruku ni Mađarima, ni ministru državne imovine i dobrohotnom šibensko-kninskom županu. Zbog oznake “posebna namjena” otok Smokvica nije u obuhvatu prostornog plana Općine Rogoznica. Ni u onom koji je na snazi ni u prijedlogu najnovijih Izmjena i dopuna PPU-a koje su u proceduri. Od 2009. godine od kada je Općina Rogoznica prihvatila svoj generalni Plan prostornog uređenja donesene su brojne izmjene i dopune PPU-a. Općina svoj prijedlog šalje na čak 24 državne adrese, pa i na Ministarstvo obrane.
Šibenski.hr raspitao se kod rogozničke načelnice Sandre Jakelić, koja je bila na spomenutom sastanku u Ministarstvu državne imovine, što bi to na Smokvici Mađari gradili. I ne radi se samo o uređenju postojećih objekata, što uostalom nije sporno. Međutim, novi zakupci žele graditi turistički resort s nekoliko luksuznih vila, wellness centar, sportske i druge sadržaje.
Ništa o toga po hrvatskim zakonima o prostornom planiranju i građenju na otoku Smokvici ne mogu realizirati. Sve kada bi se skinula posebna namjena treba ići u nove izmjene i dopune prostornih planova Šibensko-kninske županije i općine Rogoznica. Turističke zone proglašava Županijska skupština i kada bi se takvu zonu i proglasilo, mogla bi to biti samo turistička zona izvan naselja koja bi bila gotovo čitava u zaštićenom obalnom pojasu. Naime, ZOP ili Zaštićeni obalni pojas obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 metara od obalne crte i pojas mora u širini od 300 metara od obalne crte. Mađari bi nešto mogli izgraditi tek na vrhu otoka, na samoj čuki.
Obalna crta u smislu ove Uredbe je crta plimnog vala na obali. U ZOP-u se ne mogu povećavati niti osnivati nova građevinska područja, osim izdvojenih građevinskih područja (izvan naselja) za ugostiteljsko-turističku namjenu površine najviše 15 ha i to samo ako su postojeća ugostiteljsko-turistička područja izgrađena više od 80 posto. Smokvica se u te zakonske odredbe ne uklapa, međutim ništa nije isključeno jer svaki naš zakon i Uredba Vlade RH ima po koju rupicu kroz koju se spretni i sretni mogu provući.
Tu je i vojarna Krušćica
Da je barem Ministarstvo državne imovine tako ekspeditivno kada su u pitanju ostale njihove nekretnine na području Općine Rogoznica. Općina strpljivo već 17 godina čeka da im Ministarstvo državne imovine dodijeli bivšu vojarnu Krušćice koju je MORH kao neperspektivnu napustio još daleke 2003. godine. Prema urbanističkom planu uređenja na prostoru vojarne Krušćice planirana je poslovna zona veličine 14,3 hektara. Zona je smještena uz Magistralu, udaljenom samo 1,5 kilometara od centra, a prema planskoj dokumentaciji predviđena je izgradnja trgovačkog sadržaja, malih proizvodnih pogona, obrta za uslužne i servisne djelatnosti...Stara rogoznička tvornica ribljih konzervi zatvorena još davne 1969. godine, u važećem prostornom planu unutar je građevinskog područja i turističke zone u sklopu naselja. Prošle godine Ministarstvo državne imovine objavilo je njezinu prodaju, ali nikako da je proda. Valja istaknuti da su stare industrijske građevine opasne za život i zdravlje ljudi jer s njih otpadaju škure, dijelovi zidova i crjepovi.
Sud je prije dvije godine na zahtjev bivšeg ministra državne imovine Gorana Marića nakon dvadeset godina s otoka Smokvice deložirao obitelj Todorić, raspisan je javni natječaj za koncesiju i po kratkom postupku Smokvicu je dobila tvrtka “Zelena nekretnina” koju je upravo za tu namjenu osnovao investicijski fond Balansz Zártkör Nyíltvég Intézményi Ingatlan Alap iz Mađarske. O misterioznom fondu dostupne informacije su minimalne. Zna se tek da ga je 2010. osnovala OTP banka, a informacije upućuju da iza tog fonda stoji bogati Mađar Šandor Čanji.
Mađarskim bogatašima ustupljeni su bivši vojni objekti, ljetnikovac iz tridesetih godina prošlog stoljeća, luksuzni apartmani, restoran i sportska igrališta na površini od 168.865 metara kvadratnih i sve to na 30 godina za 184 milijuna kuna. Od kada je sa Smokvice Vele “otpuhan” nekad najbogatiji Hrvat Ivica Todorić, otočić čuvaju jake zaštitarske snage, pa je tako Smokvica postala strogo zabranjena zona, takozvano rogozničko područje 51!