Tržišni rat

Zagrebačka poduzetnica u sukobu s dizajnerima i zlatarima zbog popularne narukvice

AUTOR:

OBJAVLJENO:

7.7.2019. u 11:08

AUTOR:

OBJAVLJENO:

7.7.2019. u 11:08

Zagreb, 151210.
U Nicolas Concept Store-u u Kaptol centru odrzana je modna revija sa pariskog tjedna mode za proljece/ljeto 2011., YSL, Lanvin, Celine.
Na slici: Tajana Lisicar, vlasnica butika.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

Zagrebačka poduzetnica Tajana Lisičar

Nije to baš neki novitet, oko vrata nositi privjesak srca.

Ili zvjezdice.

Djeteline.

Uostalom, identične motive zlatari i filigrani diljem svijeta proizvode od pamtivijeka, gospođe ih nanašaju već stoljećima, bilježe se u povijesnim knjigama, a kad bi si čovjek dao malo truda, sigurno bi negdje pronašao i slične motive otkrivene na antičkim komadima nakita.

Tim više su se zlatari i trgovci diljem Hrvatske sredinom lipnja iznenadili kad su ih u poštanskim sandučićima dočekale kuverte zagrebačkog Odvjetničkog ureda Gugić, Kovačić i Krivić iz kojih su virile - ni više ni manje nego opomene pred tužbe.

Dogovor o podmirenju štete

“Na navedenim lokacijama objavljujete u promidžbene svrhe, prodajete i općenito koristite proizvode čija vizualna obilježja sadrže industrijski dizajn zaštićen od strane društva Borboleta d.o.o. Navedeni proizvodi po svom dizajnu i izgledu, odnosno po svojim plošnim i prostornim obilježjima predstavljaju kopije proizvoda iz asortimana ovog društva, a koji su zaštićeni industrijskim dizajnom kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo”, piše crno na bijelo u opomeni s naznakom da se primatelj dokumenta najkasnije u roku od tjedan dana treba javiti odvjetničkom društvu - radi dogovora oko podmirenja štete.

Koliko točno obrta, trgovina i ostalih proizvođača je primilo ovakve obavijesti, zasad nije poznato, no dobili su ih većinom oni koji u svojim radnjama ili na internetskim stranicama prodaju, odnosno nude, bilo koji od ukupno 67 proizvoda, koje je pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo zaštitilo društvo Borboleta, inače u vlasništvu zagrebačke poduzetnice Tajane Lisičar.

Screenshot: službena stranica Borboleta Joaillerie

Borboleta Joaillerie

 

U nastavku te opomene, odvjetnici su priložili i preslike nekih od proizvoda koje je zaštitilo društvo Tajane Lisičar, a upravo to je među većinom trgovaca i proizvođača s kojima je razgovarao Jutarnji list, izazvalo i najveće iznenađenje.

Među 12 zaštićenih simbola nakita, naime, Borboleta je zaštitila redom privjesak ananasa, lubenice, sidra, ringova, a potom i zvjezdice, djeteline - pa čak i tog rijetko viđenog simbola na vratima žena diljem svijeta, srca.

Zaštita potom ide dalje.

Pod oznakama, odnosno registarskim brojem D20190019, dalje redom po brojevima od jedan do 55, društvo Borboleta registriralo je kao industrijski dizajne 55 vrsta “konaca kao materijala za izradu narukvica”, u većini dostupnih boja, na dostupnim slikama povezanih u specifičnim čvorovima, po macrame tehnici pletenja.

Opomenu zbog navodnog kopiranja nekih od tih simbola dobio je brend Sexy plexy, kao i vlasnica dizajna Iva Viljevac Jewlery.

Osim njih, doznaje Jutarnji, opomene su stigle i na adrese zlatarni Zaks i Argentum, zlatarne Karat kao i brendova Amas nakit, Shuz i Guardian Yolo.

“Primila sam sredinom lipnja opomenu iz odvjetničkog društva u kojoj stoji da kopiram tuđi dizajn. Smatram ipak da je riječ o prebanalnoj stvari i motivima da bi mogli biti tako zaštićeni”, kratko nam je potvrdila jedna od vlasnica Sexy Plexyja Iva Kreković.

Ono što u cijeloj priči najviše čudi jest činjenica da Državni zavod poprilično široko shvaća pojam industrijskog dizajna, odnosno ostavlja predlagateljima prilično otvorene ruke kad je u pitanju njegova zaštita, iako bi zdrav razum nalagao da se kao industrijski dizajn ipak zaštićuje nešto autentično, drugačije, novo...

Tako otprilike stoji i na njihovim službenim stranicama na kojima piše: “Temeljni uvjeti koje neki dizajn mora zadovoljiti za priznanje zaštite kao intelektualnog vlasništva su novost i individualni karakter dizajna te da njegova obilježja nisu isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom. Zaštićeni registrirani industrijski dizajn osigurava nositelju vlasniku isključivo pravo korištenja, odnosno izrade, ponude, stavljanja u promet te uvoza ili izvoza proizvoda u kojem je industrijski dizajn sadržan ili na koji je industrijski dizajn primijenjen”, jasno je navedeno.

Bez specifičnih obilježja

Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo stoga šaljemo novinarski upit vezan uz postupak zaštite koji je pri njemu obavila tvrtka Borboleta te ga jasno pitamo: a što je to točno novost i individualni karakter privjeska srca, zvjezdice, djeteline - a onda i konca za izradu narukvica, posebno na način kako su ovi simboli trenutno zaštićeni, bez navođenja vrsta materijala, dimenzija, specifičnih obilježja?

Na stranicama mnogih svjetskih i domaćih proizvođača identični motivi prodaju se već godinama, a macrame tehnika pletenja hobi je kojim su se tijekom osnovne škole bavile na stotine tisuća hrvatskih djevojčica.

Odgovor iz ovog državnog tijela stiže nam istoga dana, a njegovi čelnici, čini se, ne dijele novinarsko čuđenje nad načinom kako se danas na tržištu uređuje zaštita dizajna.

Naime, potvrđuju nam kako je društvo Borboleta pri njima doista registriralo navedene simbole i konac, no pojašnjavaju kako je zaštita morala biti sprovedena jer je imenovana kompanija formalno-pravno ispunila sve prohtjeve za zaštitu dizajna.

“Zavod je citirani dizajn registrirao jer je to po službenoj dužnosti bio dužan učiniti, s obzirom na to da je tvrtka predala uredan zahtjev za registraciju, a konkretni je dizajn ispunio zakonske uvjete u smislu članka 33 Zakona. U konkretnom slučaju, to znači da prijavljeni dizajn udovoljava definiciji dizajna jer predstavlja vanjski izgled proizvoda i nije protivan javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima”, stoji u odgovoru Zavoda.

Dobro, ali što je s uvjetima novosti i individualnog karaktera dizajna, koji se spominje kao temeljni uvjet na njihovim stranicama?

I ovdje Zavod ima spreman, ali poprilično nevjerojatan odgovor.

Naime, pojašnjavaju nam kako Zavod, prema Zakonu, prijavu industrijskog dizajna ispituje u odnosu na formalne uvjete propisane Zakonom i pravilnikom - što pored udovoljavanja definiciji dizajna i zadovoljavanju općeprihvaćenih moralnih načela, u stvarnosti zapravo znači još samo to da za njegovu zaštitu čovjek ili tvrtka mora državi uplatiti pare, i pritom još ne smije pokušavati zaštititi državne simbole i znakove.

Ne propituju se novost i dizajn

Novost ili individualni dizajn, napominju, Zavod ni u kojem slučaju ne ispituje po službenoj dužnosti, već su oni uvjet za ostvarivanje prava iz registracije dizajna ili eventualno razlog za postupak ništavnosti - što zapravo znači da pojedinac praktično može zaštititi mnogo toga, no u konačnici će za uživanje prava koja dolaze iz tog zaštićenog dizajna, a tu onda ulaze i sve eventualne naknade štete, moći ostvarivati tek u onoj mjeri u kojoj njegov registrirani dizajn doista udovoljava uvjetu novosti i individualnosti.

“Tako se zakonskim odredbama nastoji postići ravnoteža između potrebe za razvojem kreativne industrije i učinkovitosti postupka priznanja zaštite privatnog prava industrijskog dizajna te javnog interesa ograničenja takve zaštite na registrirani industrijski dizajn koji predstavlja novost i sadrži individualni karakter. Imajući na umu rasprostranjenost primjene industrijskog dizajna i praktičnu dostupnost uvida u sve moguće primjene dizajna na tržištu, razvidan je problem učinkovite procjene novosti i individualnog karaktera dizajna po službenoj dužnosti i prilikom postupka registracije”, pojašnjavaju dalje u svojem odgovoru.

Strankama koje se osjećaju zakinutima, dakle, preostaje da pred Zavodom pokrenu postupak za proglašavanjem dizajna ništavnim, a osim što je za njega potrebno ispuniti hrpu papira te priložiti dokumente, ovom državnom tijelu treba, pogađate, uplatiti i mukom stečene pare, kako bi eventualno poništio nešto što je koji mjesec ranije, također za pare, zaštitio.

Iz Zavoda nam pojašnjavaju i kako točno taj postupak ide.

“On se podnosi u pisanom obliku na adresu Zavoda, uz navođenje pravnog temelja, a uz zahtjev se prilažu i dokazi na kojima se zahtjev temelji, kao i dokaz o uplaćenoj pristojbi i naknadi postupka te uredna punomoć, ako se zahtjev podnosi putem ovlaštenog opunomoćenika”, kažu, dodajući kako se na zahtjev, naravno, plaćaju i upravna pristojba te naknada troškova postupka.

Kako bi stvar bila još ironičnija, cijeli proces višekratno je skuplji od procedure zaštite dizajna pa će se tako za zahtjev platiti upravna pristojba od 100 kuna te naknada troškova postupka u iznosu od 1500 kuna.

Ovi iznosi, međutim, vrijede u slučajevima kad je riječ o poništenju jednog primjerka dizajna, dok se za svaki dodatni još plaća - odnosno na svaki novi dizajn koji se želi poništiti plaća se 75 kuna pristojbe te tisuću kuna naknade troškova.

Jedna od vlasnica obrta i tvrtki koje su tijekom lipnja dobile opomenu zbog navodnog kopiranja dizajna zaštićenog od tvrtke Borboleta, poduzetnica Rene Krasnić Velicki, potvrdila je za Jutarnji list da je Zavodu predan zahtjev za proglašenjem ništavnosti simbola nakita.

Taj je postupak koštao 10.500 kuna na ime naknade postupka te još dodatnih 770 kuna na ime pristojbe.

Opomenu je potom dobila i vlasnica brenda Amas nakit iz Zadra Petra Mičić Garibović.

“Istina, stigla mi je opomena tijekom lipnja, i prilično me šokirala jer od konopa nakit radim već dugi niz godina. Nikad ranije se nisam s nečim takvim susrela, a onda sam stala malo proučavati zakone i pravilnike pa sam odlučila sudjelovati u zahtjevu za proglašenjem dizajna ništavnim. To je također bio dodatni šok, jer mi je zaista nevjerojatno da zahtjev za poništenjem čovjek mora platiti više nego što košta registracija samog dizajna”, iskrena je Mičić Garibović.

Slično nam se povjerila i vlasnica brenda Shuz Ljudmila Pribilović, koja se primarno uopće ne bavi izradom nakita.

Dapače, ona je opomenu od odvjetničkog društva dobila jer je neke od svojih proizvoda ukrašavala privjescima sa srcima i zvjezdicama, kao što je to, uostalom, radila i godinama ranije.

“Ja sam baš po struci dizajner, bavim se time godinama, ali cijela ova priča zapravo u vodu baca kompletan dizajn, ako je doista moguće

pri nekom državnom tijelu zaštititi pločicu u obliku srca i djeteline. Nema tu neke velike dizajnerske vrijednosti, i to je nešto što bi netko u tom Zavodu trebao moći prepoznati”, smatra Pribilović.

Većina njih iz svojih je kolekcija, suprotno savjetu iz opomena, odbila izbaciti proizvode koje tvrtka Borboleta smatra kopijama, no pitaju se koliko je malih obrtnika, koji su dosad dobili opomenu, doista nazvalo ured i platilo naknadu štete, iako to možda nisu bili dužni napraviti?

“Visok stupanj frustriranosti”

Taj smo odgovor tijekom ovog tjedna pokušali dobiti i od društva Borboleta, no vlasnica Tajana Lisičar preko svoje je suradnice odbila razgovarati s medijima te nas zamolila da pošaljemo novinarski upit, na koji će nam tijekom dana odgovoriti odvjetnici.

Iz odvjetničkog ureda ubrzo stiže odgovor u kojem pojašnjavaju da je tvrtka Borboleta registraciju industrijskog dizajna pokrenula 2018. godine, a razlog je bila učestala prodaja i proizvodnja proizvoda koji predstavljaju kopije proizvoda Borbolete.

“Riječ je o kopijama koje na prvi pogled ostavljaju dojam da se radi o originalnom Borboleta proizvodu te kojima se nastoji steći korist od ugleda koju kod potrošača uživa ta tvrtka. Takvim postupanjima pojedinih proizvođača na tržištu narušava se ugled žiga kompanije i samog društva te je neupitno povrijeđena i pravedna tržišna utakmica, zato što stjecanje ugleda ili popularnosti proizvoda, žiga ili tvrtke zahtijeva znatna ulaganja, a koja su u slučaju Borbolete neupitno prisutna, i to ne u malom iznosu. Posebice ukazujemo da je stupanj kopiranja proizvoda u ovom sektoru iznimno visok, tako da je i visok stupanj određene frustriranosti onih koji zakonito ulažu u marketing i kreiranje novih proizvoda kako bi bili prepoznati na tržištu, a što Borboleta neupitno čini”, stoji u dopisu u kojem se posebno ističe kako sve to negativno utječe na poslovanje kompanije koja zapošljava 75 djelatnika.

Osim toga, potvrdili su kako do danas nisu primili nikakvu novčanu naknadu za povredu svojih prava, niti su pokrenuli ikakav sudski postupak zbog naknade štete.