Znate li što je to Vijeće Europe, čijim je Odborom ministara Hrvatska počela predsjedati, a borbu protiv korupcije postavila kao zadatak broj jedan na listi prioriteta? Ako ne, vjerojatno ste u debeloj većini.
Osnovna informacija: ima 47 članica iz Europe i bliskog susjedstva, osnovana je davne 1949. godine, a na temelju njezine konvencije djeluje Europski sud za ljudska prava. Bonus informacija: “Političari s dobrim plaćama godinama sjede u marginalnoj instituciji. Većinu građana uopće i ne zanima što oni tamo u stvari rade. Čak ni objektivnim promatračima nije uvijek jasno ima li to još smisla.” Tako je to sažeo Max Hofmann, voditelj dopisništva Deutsche Wellea u Bruxellesu, u tekstu u kojem postavlja pitanje treba li taj “dućan” zatvoriti. Pitanje je opravdano.
Kad je Hrvatska tek postala međunarodni faktor, to je bila prva europska institucija u koju je primljena sredinom 90-ih, ali ona nema veze s Europskom zajednicom (danas EU); tada je odlazak hrvatskih saborskih zastupnika na zasjedanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u Strasbourgu, gdje su se raspravljale teme važne za vladavinu prava, ljudska prava i općenito demokraciju, bilo jedino mjesto gdje su se mogli pokazivati, i odakle su dolazile packe. Danas ta prašnjava institucija, zapravo, nikome nije u fokusu, a postoji više-manje radi dijaloga sa zemljama iz okruženja EU, poput Rusije, Turske ili Azerbajdžana, no nedavno je “zasjala” u novom svjetlu, zbog slučajeva korupcije europskih zastupnika koji je pohode. Istražitelji Vijeća Europe objavili su da je jedan od njih, iz bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), iz Bakua primio ukupno 820 tisuće eura mita posredstvom tri fantomske tvrtke registrirane u Velikoj Britaniji... Zastupnica, članica njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU), navodno je također dobivala novac iz Azerbajdžana - između ostalog je radila za savjetničku firmu koja je lobirala za interese Bakua u Europi, ali to nije spomenula kao oblik sukoba interesa kad je u svojstvu promatrača kontrolirala provođenje tamošnjih parlamentarnih izbora… Zbog korupcije i pranja novca je i protiv Talijana Luce Volontea milanski tužitelj pokrenuo proces još prije dvije godine. U dosadašnjoj istrazi oko primanja mita spominje se ukupno oko 2,4 milijuna eura i 15-ak zastupnika.
I sad tu na scenu stupa Hrvatska koja, preuzimajući predsjedanje od Danaca, najavljuje borbu protiv korupcije, a sama je usred afere zbog grupe Borg oko koje traje istraga i postoji sumnja u ozbiljan sukob interesa bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, a možda i korupcije ili nekog drugog kaznenog djela. Kad se tome doda opća percepcija o korupciji u Hrvatskoj - o čemu po nas prilično poražavajuće govori nekoliko novijih istraživanja Eurobarometra – sve zajedno se čini kao neka paneuropska komedija zabune na račun građana.
Za početak, ta komedija košta. Godišnji proračun Vijeća Europe težak je oko 466 milijuna eura, a financiraju ga članice uplatama prema formuli koja uključuje BDP i broj stanovnika, a glavni uplatitelji su Francuska, Njemačka, Italija, Rusija i Britanija koje sve plaćaju otprilike podjednako, malo više od 30 milijuna eura. Hrvatska godišnje uplaćuje Vijeću Europe oko milijun eura. Vrijednost zastupničkog vremena provedenog po strasburškim hodnicima i vijećnicama tu se ne uračunava, a ionako je diskutabilna; plaću pak zastupnici ionako primaju u Hrvatskoj.
Da provjerimo, dakle, s kakvim se rejtingom hrvatska Vlada upušta u buđenje sveeuropske borbe protiv korupcije - na što će neki kvantum političke energije sigurno potrošiti i sam premijer Andrej Plenković - usmjerit ćemo pažnju na rezultate istraživanja vezane uz odnos politike i biznisa.
Na pitanje je li korupcija dio poslovne kulture u vašoj zemlji (Hrvatskoj), čak 75 posto ispitanika odgovara “da”. Mislite li da prebliske veze biznisa i politike vode korupciji? Još više, ili 83 posto ispitanika odgovara “da”. U vašoj je zemlji jedini način da uspijete u biznisu da imate političke veze? Vjerovali ili ne, 81 posto ispitanih odgovara “da”. Prema odgovoru na to pitanje smo, u odnosu na ostale članice EU, na jako visokom drugom mjestu, pretekao nas je samo Cipar.
Dio je to istraživanja o korupciji koje je u Hrvatskoj za Eurobarometar proveo Hendal u listopadu prošle godine, na reprezentativnom uzorku 1000 građana. U prosincu je pak provedeno drugo istraživanje o korupciji, samo među poslovnim ljudima. Njegovi su rezultati također zanimljivi, a potvrđuju ono što su iskusili i građani u komunikaciji s državom. Naime, na pitanje smatrate li da je korupcija problem za vašu kompaniju u Hrvatskoj, 58 ispitanih biznismena je odgovorilo “da”. Na pitanje koliko je u vašoj zemlji raširen problem korupcije, čak 92 posto ispitanika odgovorilo je kako misli da je raširen; u općoj populaciji odgovor na to pitanje je bio 94 posto te baš nitko od ispitanika nije odgovorio da korupcije nema. U odnosu na Dansku, zemlju od koje je Hrvatska upravo preuzela predsjedanje Vijećem Europe, razlika je dramatična; u Danskoj je na to pitanje potvrdno odgovorilo tek 12 posto biznismena (a u općoj populaciji raširenost korupcije detektira 22 posto ispitanika dok ih jedan posto smatra da korupcije u toj zemlji uopće nema).
Korupciju inače, u oba istraživanja, Eurobarometar ovako definira: “Korupcija ima razne forme, kao što su podmićivanje, trgovanje utjecajem, zloporaba funkcija, ali može se i skrivati iza nepotizma, sukoba interesa ili revolving vrata između javnog i privatnog sektora.” (Stavite kvačicu na ono što bi se moglo primijeniti samo na najnoviju, “hotmail” aferu.) Usput još da primijetimo da je antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe (GRECO) navelo Hrvatsku u svom nedavno objavljenom izvješću kao jednu od osam zemalja s najvećim apsolutnim brojem neprovedenih ciljanih preporuka...
Možda je predsjedanje Vijećem Europe načelno prilika da se Hrvatska i njene institucije promoviraju kao zrele i zdrave, kako to vjeruju u Plenkovićevoj Vladi, ali nakon svega rečenog, bit će to teško dokazati. I nije stoga loše podsjetiti na staru definiciju britanskog liberalnog filozofa i političara lorda Actona, koji se bavio i problemom političkog morala: Vlast korumpira (kvari), apsolutna vlast korumpira (kvari) apsolutno. Drugim riječima, kako nečija vlast raste, tako mu se smanjuje moralna snaga. Utoliko su silno važne demokratske, javne procedure i pravila po kojima oni na vlasti uvijek moraju postupati; drukčije ih ne možemo nadzirati. Također, ni oni koji s vlastima stupaju u (poslovne) odnose ne mogu biti sigurni kad su svjesno ili ne prekoračili legalnu granicu ako već sami nemaju za to ugrađen kompas.
Ovaj tekst preuzet je iz tiskanog izdanja Globusa.