Veliki intervju sa šefom Hanfe: 'Želimo uvesti osiguravajuće kuće u mirovinski sustav'

Mjesto predsjednika Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga oduvijek je bilo, što se kaže, vruća fotelja. Mjesto je to gdje trebate nadzirati velik dio hrvatske financijske industrije i naravno da nije lako donositi odluke koje mogu ići u suprotnom smjeru u odnosu na interese igrača na financijskom tržištu, pogotovo kad su u pitanju oni krupni.

Ante Žigman, još uvijek relativno friški šef Hanfe, sada ima dodatnu, i to posebno osjetljivu zadaću u odnosu na uobičajene izazove. Trenutak je, naime, kad se reforma stara 16 godina - ona mirovinska - mora okrenuti u pravom smjeru. Budućnost mirovinskog sustava, mirovinskih fondova i naših mirovina isključiva je tema našeg razgovora sa Žigmanom.

Ovaj mjesec potiho je stupio na snagu Zakon o tržištu kapitala. Iako je riječ o zakonu koji, može se reći, ima sistemski značaj za zemlju, odjeci u javnosti sveli su se prvenstveno na nove ovlasti Hanfe po pitanu kontrole financijskih izvješća kompanija. S druge stane, mediji su bili puni rasprava o stanju mirovinskog sustava i mirovinskih fondova drugog stupa. Kakve su implikacije novog Zakona o tržištu kapitala za mirovinski sustav i mirovinske fondove?

- Zakon o tržištu kapitala jedan je od zakona koji imaju širok utjecaj na ekonomiju pa u tom kontekstu posredno ima utjecaj na mirovinski sustav i mirovinske fondove. Bolja zaštita investitora kroz niz odredbi štiti i mirovinske fondove kao najveće investitore na tržištu kapitala u Hrvatskoj. Primjerice, nadzor izdavatelja će pomoći da društva u koja ulažu mirovinski fondovi prođu još jednu dodatnu kontrolu, pa time i povećati sigurnost da financijski izvještaji realno prikazuju stanje u kompaniji. Može se ukratko reći kako novi Zakon o tržištu kapitala bolje štiti ulaganja budućih mirovina hrvatskih umirovljenika.

Već godinama se vodi rasprava o visini naknada koje naplaćuju obvezni mirovinski fondovi drugog stupa. Različite uprave Hanfe o tome su imale različite stavove. Postoji li procjena vaše još uvijek relativno nove Uprave Hanfe o tome jesu li naknade mirovinskih fondova adekvatne?

- Točno je da se vodi široka rasprava o rezultatima rada društva za upravljanje mirovinskim fondovima, što se vidi i iz čestih upita saborskih zastupnika o plaćama i nagradama članova uprava. Treba istaknuti kako je u postojećem zakonu propisano da se naknada za upravljanje smanjuje svake godine za sedam posto. Posljedica je to porasta imovine mirovinskih fondova koja danas iznosi više od 90 milijardi kuna. U tom kontekstu adekvatnost naknada treba promatrati kroz način prikupljanja sredstava za fond jer nije isto prikupljanje sredstava u neki fond gdje se ulagače mora vući za rukav, u odnosu na mirovinske fondove gdje svi zaposleni uplaćuju po sili zakona. Nameće se zaključak da bi mirovinski fondovi trebali imati manje naknade jer imaju siguran priljev. Prema tome se i provode analize kako bi se uravnotežile naknade tako da ne ugrožavaju poslovanje mirovinskih društava te da istodobno ne idu na štetu članova fonda. Stoga je zbog rasta imovine mirovinskih fondova logično očekivati smanjenje naknada.

Posebna je priča pozicija jednog jedinog društva za upravljanje novcem mirovinskih štediša nakon što odu u mirovinu. Oni u startu, i to unaprijed, zaračunavaju naknadu koja se čini dosta visokom i nemaju konkurenciju. Ima li, recimo, smisla ukinuti obvezu indeksacije mirovine uz inflaciju pa stvoriti tržište pružanja usluga upravljanja novcem nakon umirovljenja i isplate mirovina kako bi se u igru, recimo, mogli ubaciti i osiguravatelji?

- Isplata mirovina nakon umirovljenja je odvojena od fonda jer je riječ o fazi isplate, ali gdje se i dalje upravlja novcem umirovljenika koji su uplatili u mirovinsko osiguravajuće društvo. Međutim, danas je formula za indeksaciju isplata iz drugog stupa identična onoj za isplate mirovina iz prvog stupa pa je prema tome sadašnja vrijednost mirovine vrlo niska. Namjera je da se način indeksacije mirovina promijeni tako da se poveća sadašnja vrijednost mirovine te da se proširi krug isplatitelja mirovina na životna osiguranja, ali uz određena ograničenja koja će ipak ostaviti prednost mirovinskim osiguravajućim društvima.

Iskreno, nije mi baš drago što je više od 70 posto moje mirovinske štednje u drugom stupu uloženo u državne obveznice Republike Hrvatske. Uopće nemam osjećaj da je rizik moje štednje, odnosno ulaganja dobro disperziran. Kakav je stav Hanfe po pitanju kontrole rizika u poslovanju mirovinskih fondova? Koji su rizici najizrazitiji?

- Hanfa će kroz radnu skupinu koja radi na izmjenama zakona predložiti veću kontrolu rizika, iako je pojačana kontrola rizika i u nedavno izglasanim izmjenama zakona. Naime, cilj je omogućiti mirovinskim društvima da investiraju više novca u projekte koji nose i više prinosa, ali da pritom moraju voditi računa o rizicima ulaganja. U nekim slučajevima Hanfa će tražiti od mirovinskih društava da unaprijed zatraže odobrenje za pojedina ulaganja. Smatramo da su najizrazitiji rizici koji dovode mirovinska društva u potencijalni sukob interesa.

Ključno pitanje budućnosti mirovinskog sustava u ovom trenutku, prema mojem mišljenju, jest hoće li proći ideja ministra Marka Pavića da uvjetuje dobivanje dodatka od 27 posto prelaskom štediša iz drugog mirovinskog stupa u prvi mirovinski stup. Otvara se pitanje zašto onda uopće postoje mirovinski fondovi kojima upravljaju privatna društva i zarađuju na naknadama kad ionako sve završava u državnim rukama? I kakav je stav Hanfe oko toga što ministar planira našu privatnu i nasljednu mirovinsku štednju de facto konfiscirati kroz ucjenu?

- Pitanje dodatka nije nastalo dolaskom sadašnje Vlade, nego ga je ova Vlada naslijedila jer su prethodne vlade taj problem prebacivale dalje u budućnost. Sadašnja Vlada pokušava se s tim problemom uhvatiti u koštac i riješiti ga sustavno i dugoročno. Međutim, prijedlog o kojem govorite nije adekvatan za dugoročno rješenje. Njime se ne ukida drugi stup, ali se postavlja pitanje njegove svrhe. Uvođenjem dodatka uz uvjet, teret isplate mirovina u budućnosti se u potpunosti prebacuje na državu, a time se stvaraju dugoročne obveze po toj osnovi. Također se omogućava arbitraža između mirovine s reformom i mirovine bez reforme na dugoročnu štetu države jer će svatko htjeti prijeći u prvi stup budući da će mu biti veća mirovina bez obzira na to ima li male ili velike uplate. Smatramo da se na krivi način raspravlja o problemu dodatka na mirovinu od 27 posto. Iz medijskih napisa stječe se dojam da će prijenosom štednje iz drugog u prvi stup nestati trošak plaćanja dodatka od 27 posto svim umirovljenicima, koji iznosi oko 40 milijardi kuna do 2040. godine. No, to nije točno jer kada umirovljenici prijeđu u prvi stup, predviđeno je da se njima isplaćuje 27 posto dodatka. Stoga će spomenuti trošak od oko 40 milijardi kuna država ipak platiti, ali će u slučaju prelaska u prvi stup imati i obvezu doživotne isplate cijele mirovine, a ne tri četvrtine kako je to zamišljeno sadašnjim sustavom. Naravno, u kratkom roku država će ostvariti prihod od preuzimanja dotad prikupljene štednje u drugom stupu.

Koji bi bio Hanfin prijedlog za to pitanje?

- Hanfin prijedlog ide u smjeru da se budućim umirovljenicima, koji nisu uplaćivali cijeli radni vijek u drugi stup, omogući opadajući dodatak u cijelom mirovinskom razdoblju, i to 27 posto za one koji idu u mirovinu 2019., uz smanjenje za jedan postotni bod svake sljedeće godine. Tako bi dodatak za umirovljenike koji idu u mirovinu 2020. iznosio 26 posto za cijeli mirovinski vijek, za one koji idu 2021. godine 25 posto i tako redom. Tako bi se nadoknadile manje uplate i kraći dio radnog vijeka u kojem su budući umirovljenici uplaćivali u drugi stup. Time bi se pokazalo je Hrvatska socijalna država koja brine o svojim starijima, ali i da dodatak ima svoj konačni kraj, dok bi pozitivni učinci mirovinske reforme bili očuvani. Prema našim izračunima, trošak za proračun bio bi gotovo dvostruko manji nego u slučaju linearnog dodatka od 27 posto.

Ima li Hanfa viziju budućnosti hrvatskog mirovinskog sustava?

- Hanfa ima viziju budućnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj gdje se prije svega mora voditi računa o dobrobiti umirovljenika, rasterećenju proračuna i financijskoj stabilnosti. Smatram da su očekivanja od mirovinske reforme prevelika i da se ne može očekivati da će mirovinska reforma odmah osigurati veće mirovine. Mirovinska reforma služi tome da se rastereti proračun i osigura isplate u skladu s uplatama u mirovinsku štednju. Ne treba zaboraviti da se uvođenjem drugog stupa prije 16 godina prvi put omogućilo radnicima da kontroliraju uplate poslodavaca na njihov mirovinski račun. Dotad je bilo slučajeva da su radnici tražili mirovinu, a nisu je mogli dobiti jer im poslodavac nije uplaćivao doprinose za mirovinu. Radnici to nisu mogli kontrolirati jer su uplate išle izravno u državni proračun. Stanovništvo mora postati odgovorno za svoju budućnost i zato je uveden treći dobrovoljni mirovinski stup uz državne poticaje kako bi se potaknula štednja za budućnost. Sadašnji oblik mirovinskog sustava polazna je točka koju bi samo trebalo još više unaprijediti. Nažalost, uvijek je bilo i uvijek će biti ljudi s malim mirovinama, ali one nisu posljedica mirovinske reforme, nego općeg stanja u gospodarstvu te ih treba rješavati u sklopu socijalnih programa.