Vlada je odlučila

Veliki intervju: Darko Horvat - 'Nema drame, počeli smo operaciju spašavanja Uljanika'

AUTOR:

  • Vedran Marjanović

OBJAVLJENO:

21.7.2018. u 9:29

AUTOR:

  • Vedran Marjanović

OBJAVLJENO:

21.7.2018. u 9:29

Zagreb, 190718.
Ulica grada Vukovara 78.
Darko Horvat, ministar gospodarstva, poduzetnistva i obrta.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomas / CROPIX

Darko Horvat, ministar gospodarstva, poduzetnistva i obrta

Vlada je prelomila, još će jednom podnijeti leđa u sanaciji najnovijih dubioza brodogradnje, ovaj put pulskog Uljanika. Zagovornik takve Vladine koncepcije i njezin prvi operativac u upravljanju krizom Uljanika ministar je gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat, s kojim smo razgovarali uoči isteka famoznog roka, 22. srpnja, kada je Vlada Bruxellesu trebala podastrijeti kredibilan plan budućnosti pulskoga brodogradilišta.

Kako sažimate sadašnji trenutak Uljanika i strategiju države u upravljanju krizom u toj kompaniji?

- Usudio bih se reći da smo započeli s operacijom spašavanja Uljanika. Mi, u trenutku kada u Europskoj komisiji traje postupak verifikacije prijedloga ulaska u preustroj Uljanika, imamo prioritet zadržati temeljnu djelatnost Uljanika, a to je brodogradnja. Kada nam EK dade ‘zeleno svjetlo’, kreće proces rekonstruiranja brodograđevne djelatnosti Uljanika, a sve ostalo su spekulacije bez utemeljenja. Mislim tu na sva ova medijska nagađanja o nekakvim nekretninskim biznisima, kao prioritetnim djelatnostima, koji će se dogoditi s Uljanikom. Postoji dio kompenzacijskih mjera kojima će se strateškom partneru omogućiti raspolaganje nekretninama, ali onima koje za primarnu djelatnost neće biti potrebne.

O kolikoj bi se površini tih nekretnina Uljanika moglo raditi?

- Postoji mogućnost, koliko je realna tek treba ustanoviti, da će se nakon provedenog preustroja temeljne Uljanikove djelatnosti za jedan dio prostora koji brodogradilište danas koristi pokazati da njemu više neće biti potreban. Koliki bi mogao biti taj prostor, na kojoj poziciji, koji dijelovi prostornih cjelina koje koristi Uljanik njemu više ne bi bili potrebni, sve ćemo to tek vidjeti. I to tek onda kada temeljnu njegovu djelatnost, gradnju brodova, postavimo na zdrave noge. U tome će svoju ulogu imati strateški partner, kojeg je odabrao menadžment tj. Nadzorni odbor i Uprava Uljanika, Danko Končar.

Je li Danko Končar jedina opcija za strateškog partnera Uljanika ili ih ima još?

- Ministarstvo gospodarstva inzistira da obveze u postupku restrukturiranja na koje se obvezao strateški partner budu i ispunjene. Vjerodostojno i sigurno. I to, bez obzira hoće li u konačnici strateški partner biti Danko Končar ili netko drugi. Govorimo, o prvom koraku ispunjenja obveze strateškog partnera prema Uljaniku, o osiguranju likvidnosti Uljanika u iznosu od 24 milijuna eura.

Tih 24 milijuna eura potrebno je da bi se dovršile dvije gradnje Uljanika, samopodizna platforma i Novogradnja 500. Na taj način, u krvotok Uljanika dolaze obrtna sredstva koja bi jednim dijelom pokrila dobavljače u postojećoj gradnji, a drugim dijelom osigurala kupnju materijala za druge brodove iz knjige narudžbi. Osim toga, isporukom tih dvaju brodova uvelike bi se smanjila izloženost države prema Uljaniku za jamstva koja se vraćaju u trenutku isporuke brodova.

Druga obveza strateškog ulagača od 195 milijuna eura realizirat će se u onom trenutku kada se vidi što s nekretninskim portfeljom Uljanika, o kojem sam prethodno govorio. Taj dio obveze ide nakon što se ustanovi što je od prostora koji danas koristi Uljanik neophodno, a što se može prenamijeniti, unovčiti kao zdravi udio u dokapitalizaciji društva.

Strateški ulagač koji će ući u taj drugi korak može onda taj prostor prenamijeniti sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji. Već se u javnosti mogu čuti prijedlozi o ACI marini, stanovima, turističkim sadržajima i sličnim investicijama na tom prostoru.

Pokrene li se ciklus isporuke onoga što Uljanik trenutačno gradi i onoga što je u knjizi narudžbi, Uljanik, prema svemu što smo analizirali s Ministarstvom financija, ima perspektivu raspetljavanja poteškoća u svojem redovitom poslovanju na dugi rok.

Uljanik će, ako sve ovo što imamo u planu ostvarimo, biti dio hrvatske industrijske izvozne politike kao zdrava kompanija koja više neće generirati gubitke, nego stvarati dobit iz koje bi se mogli vraćati dugovi i krediti koji Uljanik trenutačno opterećuju.

Istječe li Uljaniku vrijeme za sve planove i poteze koje ste izložili?

- Jako puno medijskih priloga pokušalo je stvoriti sliku da je zbog inertnosti države, nadležnih ministarstava i uprave Uljanika izgubljeno vrijeme ili da ono dramatično istječe 22. srpnja. No, nema uporišta za takve tvrdnje, nije se s ničim odugovlačilo i nema nikakve drame oko 22. srpnja.

Program restrukturiranja Uljanika predan je 13. srpnja Europskoj komisiji. Siguran sam da će našim partnerima u Europskoj komisiji trebati desetak dana da ga u prvom koraku procesa prouče i dostave nam prve ocjene, eventualne zamjerke i prijedloge. Uvjeren sam da će nam trebati otprilike tri kruga usuglašavanja s Europskom komisijom oko konačnog prijedloga restrukturiranja Uljanika. Govorimo o mjesec do mjesec i pol dana neformalnog usuglašavanja s Europskom komisijom, da bismo i formalno putem Ministarstva financija dostavili Europskoj komisiji konačni prijedlog preustroja Uljanika. A onda očekujem brzu odluku Komisije, odnosno zeleno svjetlo za Uljanik i početak njegova restrukturiranja u ranu jesen ove godine.

U kojem se iznosu državne financije izlažu u predstojećem preustroju Uljanika?

- U proces restrukturiranja brodogradilišta ulaze država i sama Uljanik grupa sa strateškim partnerom u omjeru 60:40 posto, pod uvjetom da Europska komisija to dozvoli. Prema analizi koju smo radili u proteklih mjesec dana, ukupni troškovi restrukturiranja Uljanika predstavljeni u planu predanom Europskoj komisiji iznose 584 milijuna eura. Od toga je 471 milijun eura potreban za ispunjenje postojeće knjige narudžbi Uljanika. U toj knjizi narudžbi država je izložena sa 607 milijuna eura državnih jamstava.

Kada govorimo o predloženim obvezama države, ona će u manjem iznosu dokapitalizirati Uljanik gotovinom, a u većem će iznosu pratiti preustroj izdavanjem novih jamstava na kredite brodogradilištu.

Vlastiti doprinos Uljanik grupe trebao bi biti u iznosu od 232 milijuna eura. Uz to, nužna je dokapitalizacija Uljanika u gotovini od strane strateškog ulagača u iznosu od 24 milijuna eura. Bez osiguranja likvidnosti od strane strateškog ulagača neće biti ni preustroja Uljanika.

Kolika će biti izloženost državnog proračuna u sanaciji Uljanika i o čemu će ovisiti iznosi te izloženosti?

- U ovom trenutku državni proračun ukupno je izložen u strukturi dugova Uljanika 607 milijuna eura. Isporukom dviju gradnji Uljanika, koje sam spomenuo, ta će izloženost znatno pasti. Samo s isporukom platforme ona pada na otprilike 550 milijuna eura. Isporukom Novogradnje 500 izloženost se dodatno smanjuje za 125 milijuna eura.

Ovisno o dinamici isporuke brodova iz postojeće knjige narudžbi i ugovaranju novih brodova, izloženost državnog proračuna u Uljaniku će se povećavati ili smanjivati. No, ona neće biti problematična ako se brodovi budu dovršavali na vrijeme i ugovarali na poslovno održiv način. Nemam brige oko toga kolika će biti potencijalna izloženost države u obvezama Uljanika, ako će društvo graditi brodove u preuzetim rokovima, naplaćivati pravovremeno i ugovarati nove poslove.

Kako će nakon svih tih operacija izgledati vlasnička struktura Uljanika?

- U ovom trenutku nije realna radikalna promjena njegove vlasničke strukture. Država trenutačno ima jedan manji vlasnički udio u Uljaniku. Budući da dokapitalizaciju društva država neće u značajnoj mjeri izvesti gotovinom, nema razloga za mijenjanje pozicije države u vlasničkoj strukturi Uljanika.

Uloga države u Uljaniku mora biti onakva kakva je uloga države u drugim zemljama koje prate brodogradnju, kako u Europskoj uniji, tako i drugdje gdje se radi o tržišnom gospodarstvu. A to znači pridonijeti da brodogradilišta pravovremeno završavaju brodove, naplaćuju svoje poslove i idu u nove narudžbe i gradnje.

Što će biti s riječkim 3. majem, koji je u vlasništvu Uljanik grupe?

- U trenutku kada krene restrukturiranje Uljanika, prema informacijama koje Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta trenutačno ima, pojavit će se interes dvaju ozbiljnih ponuđača za preuzimanje 3. maja. Da bi taj interes došao do izražaja, moraju se pročistiti bilance Uljanik grupe, razriješiti međusobni odnosi unutar grupe i pokrenuti preustroj Uljanika. Skupština Uljanika treba donijeti odluke o jednoj novoj organizaciji, a dio tih odluka bit će izdvajanje 3. maja.

O kojim potencijalnim kupcima 3. maja govorite?

- Ne bih u ovom trenutku spekulirao tko će i koje ponude dati. Nije to ni pametno, ni svrsishodno dok nije objavljen obvezujući natječaj za davanje ponuda za kupnju 3. maja. Također ne bih zaključao vrata, da tako kažem, i drugim zainteresiranim strateškim ulagačima da se uključe u dokapitalizaciju Uljanik grupe. Osobno sam svjestan činjenice da bi menadžment Uljanika, koji je odabrao Danka Končara za strateškog partnera, mogao promijeniti tu odluku ako se stvari ne počnu odvijati onom dinamikom koja je predviđena i potrebna. Što znači da bi se mogao potražiti i novi strateški partner.

Kako ocjenjujete komunikaciju s Upravom Uljanika? Vjerodostojnost njezinih izvješća na bazi kojih se vodi cijeli postupak s Europskom komisijom doveo je u pitanje ministar financija Zdravko Marić u pismu koje je uputio i Vama.

- Hrvatska brodogradnja - Jadranbrod, u ime Ministarstva gospodarstva i CERP-a, provodila je nadzor nad restrukturiranjem 3. maja. Ona, isto tako, nadzire ostvarenje proizvodnog procesa u Uljanik grupi za koji su izdana jamstva. Nalaze na mjesečnoj bazi dostavljaju Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu financija te nam je, u skladu s tim ovlastima, kolega Marić dostavio pismo koje smo primili i proslijedili u izvornoj verziji Upravi Uljanika. U roku tri dana dobili smo odgovor na pismo i proslijedili ga ministru Mariću, također u izvornom obliku.

Uslijedili su intenzivni razgovori Uprave Uljanika, ministra Marića i Ministarstva gospodarstva koji su rezultirali konačnim rješenjem prijedloga Programa restrukturiranja Uljanika odaslanog u Bruxelles.

Imate li potreban uvid u stvarno stanje poslovanja Uljanik grupe ili vjerujete izvješćima Uprave te tvrtke?

- Nemam potrebu u ovome trenutku imati kompletan uvid u stanje Uljanik grupe. Ministarstvo gospodarstvo nema predstavnika ni u Upravi tog društva, ni u njegovu Nadzornom odboru jer je takva vlasnička struktura društva.

Kada krene proces restrukturiranja Uljanika, a imajući u vidu da u skoro ili dogledno vrijeme istječe mandat dvojici članova Nadzornog odbora Uljanika, morat ćemo u Nadzornom odboru društva imati svoje ljude.

Kako teče pronalazak strateškog partnera za kutinsku Petrokemiju i kakva će biti buduća uloga države u toj kompaniji?

- Skupština Petrokemije jednoglasno je 9. srpnja ove godine donijela odluku o uvođenju strateških partnera u kompaniju. Zatim je uslijedila javna ponuda za dokapitalizaciju Petrokemije. Prema mojim informacijama, interes za dokapitalizaciju Petrokemije iskazali su INA, Prvo plinarsko društvo i JANAF. U kojim točno omjerima ide njihov interes, to ćemo vidjeti kada se budu potpisivali dioničarski ugovori. To je što se tiče trgovačkih društava zainteresiranih za Petrokemiju. Imamo i interes četiriju mirovinskih fondova ukupnog gabarita oko 100 milijuna kuna dokapitalizacije Petrokemije. Kada se objedini interes trgovačkih društava i financijskog sektora, očekujemo da će privatni kapital iskazati interes u visini od 450 milijuna kuna dokapitalizacije Petrokemije. To znači da bi država sa svojim vlasničkim udjelom u Petrokemiji mogla pasti na 26 posto dioničkog kapitala tog trgovačkog društva. A to i jest bio interes države u restrukturiranju Petrokemije, da se kompanijom kroz vlasništvo strateških partnera upravlja na tržišno orijentiran i održiv način. Polazeći, među ostalim, i od činjenice da Petrokemija ima strateški proizvod koji u 80 posto svoje proizvodnje izvozi na nama susjedna tržišta.

Kako vidite budućnost Agrokora s obzirom na novu vlasničku strukturu?

- Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i dalje je nadležno za nadzor provedbe postupka izvanredne uprave u skladu sa Zakonom o postupku izvanredne uprave dokle god on traje, a u tom vremenu postupak i dalje vodi Trgovački sud. U Agrokoru su, kao što znate, vjerovnici s više od 80 posto glasova izglasali nagodbu i idući tjedan istječe rok u kojem su oni koji imaju primjedbe, imali pravo na žalbu. Nakon toga, implementacija nagodbe čeka rješavanje žalbi, odnosno pravomoćno rješenje Visokog trgovačkog suda, nakon kojeg može krenuti provedba nagodbe u djelo. Za to će biti potrebno daljnjih tri do devet mjeseci, što u velikoj mjeri ovisi o brzini kojom će razne institucije rješavati ono što je u njihovim djelokruzima rada. Tijekom cijelog tog vremena, prije svega će sud nastaviti nadzor, ali i mi ćemo tražiti izvještavanje o postupku, kao i do sada.

Važno je znati da buduću vlasničku strukturu Agrokora nisu definirali ni država, ni privremena Uprava koncerna, nego sam bivši vlasnik metodologijom zaduživanja koja je onda transformirana u predstečajnu nagodbu. I Uljanik i Petrokemiju, o kojima smo govorili ranije, kao i Agrokor, vidim kao dijelove naše izvozne industrijske politike. Budući da sam 2016. obnašao dužnost ministra poduzetništva i obrta, stekao sam jasnu sliku što veličina Uljanika, Petrokemije i Agrokora znače za malo i srednje poduzetništvo.

Moramo razviti i provesti program očuvanja brodogradnje, kada govorimo o Uljaniku, ili opstanka prehrambene i prerađivačke industrije, kada govorimo o Agrokoru i Petrokemiji, na koje se onda može vezati malo i srednje poduzetništvo. Govorimo o nekoliko tisuća malih tvrtki, obrta i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji su navezani, neki u obimu više od 80 posto svojih prihoda, na neku od triju spomenutih velikih kompanija.

Ako želimo rast indeksa industrijske proizvodnje, a to je primarni cilj i ministarstva koje vodim i Vlade, ako želimo rast gospodarstva primarno i zdravo na dvama ključnim stupovima - investicijama i novim radnim mjestima, te realan rast izvoza, onda moramo respektirati činjenicu da Agrokor, Petrokemija i Uljanik daju velik doprinos u svim trima segmentima koje sam naveo. Hrvatski izvoz, primjerice, toliko je ovisan o brodogradnji da je u kvartalima u kojima imamo isporuku brodova doprinos brodogradnje izvozu više od 20 posto. Investicijske aktivnosti Agrokora itekako su bitne za naše gospodarstvo.

Znači li to da je cilj Vašeg mandata podići udio industrije u BDP-u iznad sadašnjih dvadesetak posto, na primjerice 25 ili 30 posto?

- Rastu indeksa industrijske proizvodnje pridonose samo one industrije koje imaju gotov proizvod, i to onaj visoke dodane vrijednosti. To, među ostalim, znači da nam treba digitalna transformacija gospodarstva u što većoj mjeri i elektroničko poslovanje kao pravilo i standard, a ne ambicija ili želja. One industrije koje, primjerice, pridonose s lohn poslovima, neće nam povećati indeks industrijske proizvodnje. Prema tome, neće nam pomoći povećanju udjela industrije u BDP-u ako to pokušavamo postići industrijama male ili nikakve dodane vrijednosti. Treba nam transformacija iz primarno uslužne, u primarno industrijsko-obrtničku ekonomiju. Uspijemo li u narednim dvjema godinama pokrenuti rast indeksa industrijske proizvodnje, bit ću, kao i drugi dionici tih napora, iznimno zadovoljan.