Izvlačenje minibota

Većinska grupacija u Italiji recikliranjem tuđe ideje pokazuje svoju nekompetentnost

AUTOR:

OBJAVLJENO:

16.5.2018. u 14:57

Profimedia, LaPresse

Luigi Di Maio, lider pokreta 5 zvjezdica

"Izučavanje minibota" ("Studio sui minibot") bio je jedan od naslova unutar vladina programa koji u Italiji pripremaju kao koalicijski obje većinske stranke, PoKret 5 zvjezdica i Liga (prva ima 32 a druga 17 posto glasova). One su 11 travnja obznanile samo naslove poglavlja, bez sadržaja, pa je taj naslov izazvao najviše pozornosti, više izvan Italije nego u Italiji, budući da su minibot (zapravo: mini BoT) već predlagani prije tri godine, pa se znalo o čemu je riječ.

Naravno da su pali u drugi plan kad je Huffington Post u utorak objavio jednu skicu vladina programa, gdje su planirani mnogo radikalniji potezi, kao što su izlazak Italije iz zone eura te zahtjev da se "posuši" talijanski dug od 250 milijardi eura u obveznicama koje je otkupila Evropska središnja akcija u sklopu quantitative easinga (obrazloženje: predbacujete nam visok javni dug, evo načina da ga smanjimo za 10 posto).

Za razliku od tih bombastičnih rješenja, za koja treba vremena (za izlazak iz zone eura sada, po Lisabonskom sporazumu, treba izići i iz Unije, a Brexit pokazuje da to nije moguće od danas na sutra; opraštanje duga bi značilo da štetu snose ostale sudionice zone eura, a nije vjerojatno da bi one na to pristale bespogovorno i odmah…), mini BoT su mogući takoreći odmah, ali uz mnoge rizike da pita bude skuplja nego tepsija.

Što je BoT?

BoT (buoni ordinari del Tesoro) su redovite obveznice Državne riznice za jednokratnu isplatu, na rok od 12 mjeseci ili kraći, u iznosu ne manjem od 1000 eura po obveznici, koje država emitira posredstvom dražbe radi financiranja javnog duga. Isplaćuje se nominalna vrijednost, zarada je u razlici između uplaćene i nominalne vrijednosti. Logično je da se isplate kao instrument kratkoročne štednje ako je zarada veća od stope inflacije. S obzirom na to njihova se vrijednost u Italiji rapidno smanjila od trenutka kada je lira ušla u EMU, odnosno zamijenjena eurom. Iznosila je 17,74 posto 1983, kada su te obveznice uvedene, prepolovljena je sa 15,14 na 8,64 posto 1993 kada je prva Amatova vlada oštrim rezovima stabilizirala valutu i omogućila da se lira ipak uvuče u EMU. Sada se zarada kreće oko -0,4 posto (nije tipkačka pogreška).

Ako su BoT spali na to, čemu mini BoT? Liga (tada još Sjeverna liga) imala je plan da, vrati li se na vlast, ishodi izdavanje BoT-ova u vrijednostima manjima od 1000 eura (zato: mini) koje bi građani mogli koristiti za razna plaćanja, ponajprije prema samoj državi.

"Reciklirana" ideja

Ideja nije bila posve originalna. Iznio ju je ekonomist Giánīs Varoufákīs najavljujući da će omogućiti tiskanje zadužnica u elektronskom obliku, nazvanih IOU (I owe you: dugujem ti), kako bi se njima premostila kriza likvidnosti u trenu kada su grčke banke bile prisiljene pritegnuti slavine i ograničiti količinu gotovine koju su komitenti smjeli povlačiti sa svog računa. Varoufákīs je u tom razdoblju bio ministar ekonomije u grčkoj vladi Aléxisa Tsíprasa. O njegovu je prijedlogu glasala vlada, nije ga prihvatila, pa je Varoufákīs u srpnju 2015 morao podnijeti ostavku.

Taj se prijedlog, međutim, svidio populistima u Ligi, koja je već od 1992, u znak padanske suverenosti i na monetarnom planu, kovala novce od 1 i 5 lega, s likom Alberta iz Giussana, te ih je koristila kao sredstvo plaćanja na stranačkim dernecima.

Liga je ideju osnažila 2011 u emisijama Padanskog radija, pošavši od tvrdnje da je tadašnja financijska i privredna kriza rezultat židovske i masonske urote, pa je nužno da Padanija počne emitirati vlastiti novac. To se moglo doimati kao provokacija, ali dvije godine kasnije je Roberto Maroni, predsjednik Oblasnog vijeća ("guverner") Lombardije, planirao transformirati Finlombardu (dioničku financijsku ustanovu pod kontrolom Oblasti Lombardije) u emisijsku banku koja bi emitirala lokalnu monetu. Obrazložio je to i tvrdnjom da samo u Njemačkoj cirkuliraju 23 lokalne monete. Najbliža Italiji je chiemgauer, koju emitira Chiemgau, alpski okrug u Bavarskoj. Nije daleko ni austrijski Tirol, gdje lokalnu monetu izdaje općina Wörgl. Maronijeva ideja bila je da lombardska moneta cirkulira u svoj Lombardiji (oblasti s 10 milijuna stanovnika i društvenim brutoproizvodom od 357 milijardi eura u to doba, dakle 3,5 puta većim od Hrvatske koja također ima svoju valutu).

Još dvije godine kasnije tadašnja Sjeverna liga, duboko antikomunistička, bez krzmanja je skovala plan sličan onome filokomunista Varoufákīsa, iako u tom trenutku nitko nije ograničio pravo uzimanja gotovine s računa.

Paralelna valuta

Pišući o tom planu 2 srpnja 2015, Corriere della Sera je upozorio da bi mini BoT značio paralelnu valutu, koja je pravno nedopustiva a ekonomski štetna.

Pravno zato što Evropska središnja banka ima monopol emitiranja novca u svih 18 članica Unije koje su dosad prihvatile euro (u načelu obvezatan za sve članice, netom stvore za to ekonomske uvjete). Uvođenje paralelne valute je kršenje ugovora za koje su predviđene sankcije. S obzirom na to, poštenije je izići iz eura i time iz Unije.

Ekonomski zato što bi emitirajući mini BoT vlada povećala javni dug. Pribjegavanje toj metodi vjerojatno bi agencije za rejting navelo da smanje izglede Italije za vraćanje duga. Ti izgledi ni danas nisu daleko od razine na kojoj bi Evropska središnja banka bila obavezana davati likvidnost Italiji samo ako prihvati program i nadzor "trojke" – pa bi "monetarna suverenost" bila ne povećana nego smanjena.

Već se prije događalo da u takvim situacijama lokalna valuta, pa i najlegalnija, bude obezvrijeđena faktički, ako ne i formalno. Pamtimo da je u Jugoslaviji obračunska valuta bila marka, a ne dinar, da se i danas cijene stanova izražavaju u eurima, jer je na kunu prešao atavistički strah od obezvređivanja dinara, a prije njega kune. Veoma je vjerojatno da bi slična sudbina postupno zadesila i mini BoT kojim, uostalom, nipošto ne bi bilo moguće trgovati izvan Italije (na primjer: plaćati Putinu plin).

Kratkoročno bi mini BoT mogao poslužiti za financiranje predizbornih obećanja bez pokrića, a već srednjoročno bi bio element gubitka konkurentnosti Italije.

I taj prijedlog je dodatan pokazatelj nekompetentnosti i diletantizma, možda baš i šarlatanstva, većinske grupacije u Italiji.