Mrežama kruži poziv za streljanu. Virtualnu. Tko se odazove, može pucati. Mete su ponuđene, virtualne su, pa je i paleta široka. U stresnom vremenu to će vam pružiti željeno olakšanje, piše u pozivnici.
“Nije li čudno da ekonomija propada jer ljudi kupuju samo ono što im je potrebno?” Još jedan komentar s mreža koji pogađa bliže realnosti. Da, bilo bi čudno da je točno, a zapravo nije. Ljudima treba daleko više toga nego što im je danas ponuđeno. Značajno više nego što se, prestrašeni prijetnjom neizvjesne budućnosti, usude kupiti. Jer tko zna hoće li sljedeći mjesec dobiti plaću i tko zna kad će, ako izgube tu, dobiti prvu iza nje. Dok se svi ustežemo od šopinga, ruše se na potražnji izgrađene strategije proizvođača. Kome prodati? Treba li promijeniti poslovni model? Treba li promijeniti osnovni proizvod?
Oni čiji su proizvodni sustavi relativno jednostavni prilagodili su se. Varteks danas proizvodi pamučne zaštitne maske koje štite okruženje u kojemu se kreće njihov nositelj. Dobri restorani pretvorili su se u servise za pripremu i dostavu hrane ili, jednostavno, male špeceraje koji svojim donedavnim gostima isporučuju kvalitetne namirnice od svojih dobavljača. Dostavne službe poput Globa i Wolta su procvjetale. Tko god može, radi od kuće. Treba preživjeti 2020.
“Iako je situacija apsolutno izvanredna, nastojimo se ponašati maksimalno smireno, organizirajući život i poslovanje u novim okolnostima na način koji će na sve nas imati najmanje negativan utjecaj. Prije svega smo fokusirani na prevenciju zaraze i očuvanje zdravlja naših zaposlenika i svih naših partnera te održavanje lanca opskrbe”, objašnjava nove uvjete rada u Atlantic grupi, koja ima distribuciju i proizvodnju u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, njezin šef i većinski vlasnik Emil Tedeschi. Često ga, kaže, posljednjih dana pitaju što se promijenilo u modelu rada. Odgovor se čini očitim, iako različiti sustavi imaju različite reperkusije ove krize. “Sve se promijenilo. I sve to u samo dva tjedna ili gotovo preko noći.” Atlantic je pritom u relativno povoljnom položaju jer njegova paleta proizvoda obuhvaća prehranu i farmaciju, dva sektora koji nisu zaustavljeni mjerama protiv pandemije.
Taj paket iznenađenja u velikoj je mjeri, čini se, bio presudan za razvoj pandemije. Kad je u siječnju bolest identificirana u Kini, i kad je globalna zajednica saznala za sudbinu kineskog liječnika Li Wenlianga, kojega su vlasti prvo kaznile kad je javnost upozorio na bolest koja bi se, po njegovu, pokazalo se točnom, mišljenju, mogla transformirati u globalnu pandemiju, započelo je prozivanje Kine kao disfunkcionalnog autoritarnog sustava. Wenliang je u međuvremenu i sam umro od posljedica zaraze koronavirusom. Kineske vlasti svojim su načinom upravljanja državom lokalizirale epidemiju i preokrenule trend širenja. Nažalost, zakašnjelo, tek nakon što je bolest probila kineske granice.
Danas se s bolešću suočavaju demokratski sustavi u Europi i SAD-u, i ne može se reći da su njihove metode borbe uvijek u skladu s demokratskim načelima. Mađarska je uvela diktaturu, Schengen je opet uspostavio unutarnje granice, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedska svoje su stanovništvo prepustili stjecanju “imuniteta krda”, što se, barem u Britaniji, pokazalo katastrofalnom pogreškom, pa je strategija promijenjena, a čini se da slično čeka i Šveđane. Washington je pokazao da sadašnja garnitura vlasti nije dorasla izazovu. Amerika, Španjolska, Italija, Njemačka i Francuska danas su ispred Kine po broju (registriranih) oboljelih, s tim što je u ogromnoj i mnogoljudnoj Kini, odakle je krenula zaraza, broj zaraženih na milijun stanovnika (57) značajno ispod porazne statistike Zapada (Worldometer 6. travnja: Španjolska 2816, Švicarska 2447, Italija 2133, Njemačka 1195, SAD 1018… Slovenija 491, Hrvatska 288).
U svojem novom članku za Atlantic Monthly politički ekonomist Francis Fukuyama piše kako je danas jasno da se učinkovitost odgovora na krizu neće moći jasno determinirati linijom između autokratskih sustava i demokracije. Neke od autokratskih država pokazale su odlične rezultate, druge su potpuno podbacile. Slično, iako s manjim amplitudama, možemo očekivati i unutar demokratskog bloka. Fukuyama zato zaključuje da “presudna neće biti vrsta političkog ustroja, nego kapacitet države da se suoči s krizom i, iznad svega, povjerenje u državu”.
U Hrvatskoj se to pokazalo zasad dobrim u obuzdavanju epidemije, čini se zasad i prvog vala njezinih loših ekonomskih posljedice. Vladin novi set mjera ocijenjen je uglavnom pozitivno. Druga, loša strana organizacije pokazala se u slučaju zagrebačkog potresa, koji je za sustav trebao biti manje iznenađujući od pandemije nepoznate bolesti jer za to se Grad, navodno, pripremao.
Svaka zemlja ima neke svoje specifičnosti koje su vezane za njezinu strukturu i gospodarstvo, kaže Medeja Lončar, predsjednica Uprave Siemensa d. d. u Hrvatskoj i Sloveniji. Ona za svoj posao odgovara korporativnoj središnjici u Münchenu, a sama radi u dva različita europska mala državna sustava u kojima je kriza još potencirala različitosti, iako, kaže, obje zemlje ulažu značajan trud kako bi ublažile posljedice. U Hrvatskoj je fleksibilniji pristup Ministarstva rada i mirovinskog sustava u interpretaciji zakonskih odredaba olakšao uvođenje rada od kuće. I u Siemensu i u Atlanticu svi zaposlenici s uredskim poslovima rade od kuće. Za to su bili spremni i prije. Siemens ima odličnu informatičku infrastrukturu. Većina proizvodnih pogona u brojnim zemljama (sjedište je u Münchenu, ali Siemensovih 360 tisuća zaposlenih rasuto je u 190 zemalja) otvorena je uza sve mjere sigurnosti. Nažalost, kaže Medeja Lončar, u nekim je zemljama (primjerice u matičnoj Njemačkoj i Španjolskoj) došlo do zatvaranja zbog objektivnih razloga. No, u Wuhanu, odakle je pandemija krenula, prve ekipe radnika vraćaju se u tvornice i pripremaju sve za proizvodnju.
Ni Siemens, ni Atlantic, ni druge velike kompanije u Hrvatskoj još ne pribjegavaju otpuštanju zaposlenih, ali mekane mjere, poput korištenja starih godišnjih odmora ili skraćivanja radnog tjedna, na snazi su svagdje.
Budućnost je, međutim, neizvjesna. Godina je tek ušla u svoje drugo tromjesečje, s pandemijom koja još nije dosegnula vrhunac treba preživjeti još devet mjeseci da bi godišnji račun dobiti i gubitka postao jasniji. Sa svih strana stižu i upozorenja kako ni nakon krize ne treba računati na brzi povratak na staro.
“U vrijeme krize stavili smo ljude ispred ekonomije, ali ne računajte s jednostavnim restartom i obnovljenim fokusom na rast BDP-a”, poručio je francuskoj Vladi Laurent Berger, lider Francuske demokratske konfederacije rada, sa 875 tisuća članova najbrojnije od pet najjačih sindikalnih konfederacija u Francuskoj, gdje sindikalna scena ima snažan utjecaj na politiku. Za razliku od nedavne prošlosti, kad su se žestoko sukobili zbog plana mirovinske reforme, Berger način na koji je Emmanuel Macron pristupio krizi smatra “glatkim i učinkovitim”.
Francuska je jedna od država koja je značajan dio BDP-a usmjerila na ublažavanje posljedica pandemijske paralize ekonomije (15 posto, kao i Hrvatska). Berger sada ukazuje na ono što je svima svagdje vidljivo: kriza je otkrila golemi jaz između ključnih, ali nisko plaćenih radnika, koji rade unatoč stalnoj izloženosti zarazi u trgovinama ili kao pomoćno osoblje u bolnicama, i zaštićene, u pravilu i bolje plaćene, “činovničke kaste” koja radi od kuće.
“Više nema načina da se nakon krize vratimo na staro i da krenemo odande gdje smo zaustavljeni”, kaže Berger. “Ako smo ljudima dali zaštitu u vrijeme krize, ne možemo ih, kad kriza prestane, jednostavno izbaciti na ulicu.”
Berger, koji se politički svrstava u lijevi centar, kao i njegovi kolege s ljevice na obje strane Atlantika, danas se zalaže za potpuno postkrizno redefiniranje društvenih odnosa. Propusti li Zapad tu priliku, kaže, vlast će prigrabiti populistička desnica, sa svim pratećim folklorom.
Pod pritiskom je i Vlada Andreja Plenkovića, ne, doduše, od sindikata, nego od malih poduzetnika i njihovih radnika, koji su prvi i odmah najjače osjetili posljedice zastoja ekonomije. Ministar financija Zdravko Marić već je, u svojstvu potpredsjednika Vlade, najavio zaokret u postkriznoj strategiji gospodarskog razvoja. Iz Vlade poručuju da će “napraviti određene rezove”, ali i da će neki od tih rezova biti napravljeni da ostanu. Kriza je s politike uklonila kozmetičke dodatke, sada je teško progurati nebitno, čak i u izbornoj godini. Preživljavanje 2020. zapamtit ćemo kao teško.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Naslovnica Globusa