Do kraja sljedeće godine trebao bi biti dovršen terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju, no sve je veća vjerojatnost da do tog roka neće biti dovršen plinovod kojim bi plin s terminala trebao poteći prema korisnicima. Radovi su trebali početi još u lipnju, no nije okončan ni natječaj za izvođača radova.
Državna kompanija Plinacro, naime, suočava se s brojnim problemima u odabiru izvođača za gradnju spornog plinovoda na trasi Zlobin - Omišalj, radovi još nisu ni blizu početka, a predviđena vrijednost posla porasla je za dvjesto posto u godinu dana.
Povijest tog projekta i dosad javno objavljena dokumentacija sugeriraju da vrijeme za dovršetak važnog projekta curi, a natječaju, koji je dosad već jednom bio poništen, ne nazire se kraj, s obzirom da u Plinacro stižu ponude koje uvelike premašuju procijenjenu vrijednost investicije, pa čak i nakon što je tvrtka dvaput mijenjala predviđenu vrijednost projekta.
18 kilometara
U travnju 2018. godine Plinacro prvi put raspisuje natječaj za gradnju 18 kilometara dugačkog plinovoda s procijenjenom vrijednosti od 99 milijuna kuna bez PDV-a, no brzo nakon što u tvrtku počinju stizati dopisi zainteresiranih izvođača, postaje jasno da je iznos podcijenjen, zbog čega Plinacro procjenu diže na 139 milijuna kuna, bez poreza.
Ipak, ni to neće biti dovoljno jer će na natječaj stići dvije ponude, obje dvostruko više od predviđenog: jedna konzorcija Monter - Elektrocentar Petek - SCAN d.o.o. u iznosu 274,8 milijuna kuna bez PDV-a te zajednice Monting - Zagreb montaža d.o.o. s ponudom od 288 milijuna bez poreza.
S obzirom na nerazmjer između procjene i ponude, Plinacro u srpnju 2019. donosi odluku o poništenju natječaja, a drugi se raspisuje već u kolovozu, ali s procjenom vrijednosti koja ovaj put iznosi 199 milijuna kuna bez PDV-a.
Za razliku od prethodnog, kad je između objave natječaja i konačnog otvaranja ponuda prošlo godinu i dva mjeseca - na ponovljenom nadmetanju ponude će biti otvorene krajem listopada, no rezultat će biti i gori nego u srpnju.
Ovaj put stigla je samo jedna ponuda, konzorcija Monter - Elektrocentar Petek - SCAN d.o.o. koji se javio i u prethodnom nadmetanju, no ponuda će im, igrom slučaja, ovaj put biti 20 milijuna kuna viša nego u srpnju te ukupno 95 milijuna kuna veća od procijenjene vrijednosti nabave.
Zbog nelogičnosti koje natječaj prate od prvog objavljivanja, kompaniji Plinacro poslali smo upit da nam razjasni goruća pitanja.
Recimo, kako je tvrtka koja se bavi gradnjom plinovoda uspjela njegovu vrijednost, u odnosu na prvi natječaj, promašiti za čak 200 milijuna kuna u odnosu na tržišnu vrijednost.
Potom i zašto natječaj traje toliko dugo, a prema mišljenjima nekih sugovornika iz sektora - k tome je još odrađen traljavo.
Kako je na kraju moguće da je ponuda iste zajednice u samo tri mjeseca poskupjela za 20 milijuna kuna?
Pitali smo ih i što će odlučiti kompanija - odnosno, hoće li poništiti i ovaj natječaj ili će odabrati ponudu koja za 85 milijuna kuna državnog novca premašuje procijenjenu vrijednost investicije.
Odgovor na sva ta pitanja, nažalost, nismo dobili jer su u Plinacru odbili komentirati natječaj u tijeku, no neslužbeno doznajemo da je u kompaniji u tijeku analiza posljednje ponude koja bi, pokaže li se da je isplativa, mogla biti prihvaćena. Naime, malo je vjerojatno da bi se trećim natječajem mogao postići veći interes ponuditelja, a kamoli privući jeftinije ponude.
“U zakonskom smislu nema razloga da ponuda ne bude prihvaćena iako premašuje procijenjenu vrijednost nabave”, kaže naš izvor koji predviđa da će plinovod u tom slučaju biti sagrađen do kraja 2020. godine, što je i rok za dovršetak.
Oprečna mišljenja sugeriraju da je gradnja ipak upitna, i to najviše zato što je riječ o kompliciranom projektu koji je kratak, ali dijelom trase prolazi na dubini od 55 metara ispod mora.
Specijalni ronioci
Dapače, baš bi to mogao biti jedan od glavnih razloga zašto je kompanija toliko pogriješila u procjeni vrijednosti radova: u njegovoj će provedbi, među ostalim, biti angažirani specijalni ronioci koji će svoj dio posla obavljati u složenim uvjetima, a neslužbeno doznajemo da je to vrsta projekta na kakvom Plinacro dosad nije radio.
Osim toga, ima drugih detalja koji govore u prilog tome da je natječaj odrađen površno.
Prvi tender s procjenom vrijednosti radova od 99 milijuna kuna raspisan je, doznajemo neslužbeno, na temelju dvije do tri godine stare procjene glavnog projektanta, a ta procjena u vrijeme objave očito nije odgovarala stanju na tržištu. Izgleda da realnu snimku tržišta nije ulovila ni druga procjena za koju je Plinacro, doznajemo, angažirao i neovisnog sudskog vještaka.
Njegova je procjena, doznaje Jutarnji list, iznosila 210 milijuna kuna koji će u drugom natječaju biti smanjeni na 199 milijuna, no ponuda će u konačnici biti viša i od one koju je donijela neovisna osoba.
S obzirom na financijsko stanje Plinacra, izgledno je da bi tvrtka mogla podnijeti dodatne troškove, no priča je svejedno neobična, posebno zato što je Plinacro za tu investiciju dobio 16,4 milijuna eura od Europske unije.
Pritom treba napomenuti da je sufinanciranje odobreno na temelju prve, pogrešne procjene vrijednosti radova koji će se sada većim djelom, umjesto novcem EU - platiti iz džepa hrvatskih građana.