U Hrvatskoj je boravio Rick Santorum, američki biznismen sa zavidnom političkom karijerom. Izabran je u Senat američkog Kongresa 1994. kao predstavnik Pennsylvanije i ondje bio do izbornog poraza 2006. godine.
Možete li nam reći zašto ste došli u Hrvatsku?
Pozvao me Jeffory Blackard, građevinski poduzetnik i vlasnik tvrtke Blackard Global Inc. Prije dvije godine detaljnije sam se upoznao s tehnologijom obrade otpada. Tehnološka prava u Hrvatskoj i regiji za našu novu investiciju ima tvrtka Zero Global Waste.
Kako ste se odlučili na to?
Nakon predsjedničke kampanje 2012., trebao sam zaraditi novac, imam sedmero djece, treba se brinuti za njih. Želio sam raditi nešto što će biti dobro za svijet i donijeti promjenu. Nešto što će mi donijeti zaradu, ali biti pozitivno i za čovječanstvo, društvo, pa i za Boga. Proučio sam ponudu i vidio da ona može riješiti veliki problem. Ako idete od zemlje do zemlje, vidite da, što je siromašnija, ima više problema s otpadom. A on stvara probleme zagađujući vodu, zrak, potiče razvoj bolesti. To možete riješiti tako da ga pretvorite u gorivo za proizvodnju energije. Tako smanjujete uporabu fosilnih goriva. Riječ je o koristi za zdravlje i sigurnost, za okoliš, jer reducira sumpor i druge štetne metale i ugljični dioksid iz atmosfere. I otvara radna mjesta.
Zašto Hrvatska?
Odlučili smo raditi s lokalnim partnerima kako bi dio ekonomske koristi ostao u toj zemlji. U SAD-u imamo pokazni sustav, a tvrtka je krenula u potragu za partnerom koji bi u uporabu stavio prvi sustav. Amerika ima niz birokratskih prepreka, pa sam odlučio kontaktirati neke od prijatelja da nađemo zemlju u kojoj bi tehnologija bila instalirana te se mogla širiti. A trebalo je i naći ulagače. I tu se pojavio Jeffory Blackard, koji je rekao da bismo trebali pokušati u njemu najdražoj zemlji nakon Amerike - Hrvatskoj, koja bi mogla postati inicijalna točka za globalni razvoj ove prijelomne tehnologije.
I ovdje ste naišli na potrebne preduvjete?
Da, tehnički kapaciteti i mogućnost instaliranja postoje, dio ste EU i bili smo sigurni da ćemo naći dobrog partnera. Jeff je tu radio posljednju godinu i našao partnera, to je C.I.O.S koji ima najsuvremenije postrojenje za obradu otpada u Varaždinu.
Kad će sustav biti instaliran?
Stroj bi trebao biti postavljen do kraja godine. On je na samome kraju tehnološkog procesa: kamioni dovoze otpad, izdvajaju se dijelovi koji ne gore, metali, staklo, a ostalo se prerađuje, sav organski otpad, papir, plastika i ulazi u stroj. C.I.O.S ima sve osim završnog stroja, što je divna stvar u ovom partnerstvu. Kada ta smjesa uđe u stroj, nakon oko dva sata procesa izlaze kocke koje podsjećaju na ugljen, a koje su novo gorivo. Tijekom prerade nema emisije CO2, iz stroja izlazi samo voda, koja se šalje na filtriranje. I ono što je posebno važno, novi proizvod ima istu kalorijsku vrijednost kao mrki ugljen, a gotovo dvostruko veću od lignita, a pri izgaranju nema novog CO2, nema sumpora. Testiranje, vrlo rigorozno, trajat će dva do tri mjeseca. Vjerujemo da će se proces pokazati uspješnim i tada ćemo ga proširiti kroz mrežu C.I.O.S.-a i u drugim gradovima, primjerice u Zagrebu. I predviđamo širenje prvo na prostoru jugoistočne Europe, uključujući Rumunjsku i Bugarsku, pa i Italiju. A zatim i dalje.
Kakav će biti poslovni odnos s C.I.O.S.-om?
Radimo na detaljima o vlasničkoj strukturi, ali to će biti partnerstvo. Naš je cilj bio imati domaćeg partnera, a ne da se pojavimo kao tvrtka koja sve radi sama i odvlači profit u SAD. Želimo zaposliti ljude i s lokalnim partnerom i zajednicom dijeliti profit.
Kako se to uklapa u vašu izjavu da “Hrvatska mora unaprijediti poslovno okruženje”?
Ovo će biti klasični primjer na kojem će se vidjeti kako Vlada i lokalna zajednica prihvaćaju američko ulaganje. Hrvatska bi mogla postati lider u obradi otpada. I pokazati da je otvorena i prijateljski naklonjena poslovanju. U Varaždinu sam vidio stotine, ako ne tisuće bala otpada. I s njima nemate kamo. A ovim ulaganjem možete ukloniti taj otpad, lišiti se lignita koji uvozite iz Rusije. Možemo vašu zemlju učiniti još čišćom, kreirati nove poslove. Ako Vlada može pronaći model da to zaživi, da nam ne postavlja birokratske prepreke, tada će to biti signal ostalim ulagačima. Ako ovakvo nešto ne može dobiti podršku Vlade, što onda može?