Uvjete poslovanja na ionako kompetitivnom bankarskom tržištu dodatno je zaoštrila koronakriza: s očekivanim povećanjem loših kredita rastu i potrebe za dodatnim kapitalom pa su sve učestalija i vlasnička preslagivanja, kako na europskom tako i na domaćem tržištu.
Aranžman
Tako je državna Croatia banka ušla u proces prodaje, većinski vlasnici Karlovačke banke, Marko Vuković i Ivan Žabčić, vlasnici proizvođača vatrenog oružja HS Produkt, najavili su preuzimanje udjela ostalih dioničara, a Slatinska banka nedavno je obavijestila Zagrebačku burzu da je mađarski investicijski fond MKB kupnjom 84.768 redovnih dionica početkom rujna stekao 9,22 posto glasačkih prava. Kupio ih je od slavonskog fonda SZAIF, pojedinačno najvećeg dioničara te banke, čiji je vlasnički udjel sada pao na manje od 15 posto. Taj poslovni aranžman pokrenut je još proljetos, a smatra se uvodom u to da mađarska MKB banka potpuno preuzme Slatinsku banku. Premda je riječ o banci s tržišnim udjelom od samo 0,24 posto, za jednu od najstarijih mađarskih banaka čini se da je njezino preuzimanje put za ulazak na hrvatsko tržište.
Razine kapitala
Iza malih hrvatskih banaka koje posluju na rubu zakonom definirane minimalne razine kapitala sada je već vrlo izazovna globalna financijska kriza 2008. godine, a vlasnici su se tada uglavnom pokazali kao prilično neskloni promjenama, držeći se uhodanog poslovnog modela. Teško je znati prave motive vlasnika i dioničara triju banaka za aktualna vlasnička preslagivanja, ali može se pretpostaviti da su ih, među ostalim, na to ponukale i okolnosti.
Kada je riječ o previranjima na europskom tržištu, među velikim igračima, motivi su, čini se, sasvim razvidni: kako ojačati poziciju na uzdrmanom tržištu. Prije nekoliko dana javnost je saznala da je prvi čovjek švicarske banke UBS Axel Weber angažirao vanjske konzultante da procijene potencijal spajanja s Credit Suisseom, drugom velikom švicarskom bankom. Također, početkom rujna spajanje su najavile dvije španjolske banke, CaixaBank i Bankia, kako bi se stvorila najveća domaća banka.
Plan spajanja dviju švicarskih banaka specijaliziranih za upravljanje globalnim bogatstvom, kako navodi FT, dolazi u trenutku kada obje ulaze u nemirna vremena, od promjene vodstva do pritiska na rezanje troškova.
Prostor
U svakom slučaju, “pandemija koronavirusa ponovno je obnovila interes za konsolidaciju banaka diljem Europe”.
Premda ovo nije prvi put da dvije velike švicarske banke razmatraju spajanje, prepreka za to prije su bila antimonopolska pravila, ali europski regulatori, navodi FT, postali su otvoreniji za spajanja i preuzimanja u bankarskom sektoru.
Time dioničarima nastoje omogućiti da postignu potrebnu “ekonomiju razmjera”, osobito u uvjetima niskih kamatnih stopa i pandemije, općenito povećanih regulatornih zahtjeva i smanjenih izvora prihoda. Ipak, prema riječima većeg dioničara jedne od dviju švicarskih banaka, u biznisu kao što je investicijsko bankarstvo postoji prostor za partnerstvo, ali ne vidi smisla za potpuno spajanje dviju banaka i neće ga podržati. U slučaju španjolskih banaka procjenjuje se da bi spajanje osiguralo konsolidaciju španjolskog bankarskog tržišta kojim dominiraju međunarodni giganti, Banco Santander i BBVA. The Economist vjeruje da će aktualne najave spajanja banaka sigurno potaknuti slične dilove i u ostalom dijelu Europske unije. Veći obujam omogućio bi im i veće ulaganje u tehnološke platforme, kao i analizu podataka nužnu da bi se nosile s digitalizacijom. Ocjenjuje da EU i dalje ima prevelik broj banaka, a prosječan povrat na kapital im je 6,7 posto, što je manje nego na ostalim globalnim tržištima.
Usporedbe radi, podaci HUB-a pokazuju da je prošle godine povrat na prosječno angažirani kapital banaka u Hrvatskoj iznosio 9,8 posto.
Posljednji veliki val konsolidacije banaka na europskom tržištu bio je nakon financijske krize. Tako je 2011. godine broj spajanja i preuzimanja, prema podacima S&P Global Market Intelligencea, iznosio 122, da bi lani pao na 40.