5G tehnologija

U Europi se upravo spušta digitalna željezna zavjesa. S koje strane će ostati Hrvatska?

AUTOR:

OBJAVLJENO:

5.5.2019. u 13:08

AUTOR:

OBJAVLJENO:

5.5.2019. u 13:08

Dubrovnik, 120419.
Zatvaranje plenarne sjednice sefova vlada drzava srednje i istocne Europe i NR Kine. Sjednici se pridruzio i premijer grcke Alexis Tsipras.
Na fotografiji: Li Keqiang i Andrej Plenkovic.
Foto: Tonci Plazibat / CROPIX
Tonči Plazibat / CROPIX

Li Keqiang i Andrej Plenković

Stvara li se u svijetu digitalna “željezna zavjesa” te kako će se prema tome postaviti Europska unija, a kako Hrvatska? Teren na kojem se “zavjesa” isprobava je nova, superbrza 5G mobilna mreža, kompanija koja je u središtu pažnje kineski je tehnološki div Huawei, a njezin glavni protivnik američka vlada, koja je smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost, pa ne samo da u SAD-u neće dobivati ugovore s telekomunikacijskim operaterima nego ni državni službenici ne smiju koristiti njihove pametne telefone. Također, Washington smatra da ga druge, savezničke vlade u takvom ponašanju trebaju slijediti.

Prodorni Huawei, kojeg se općenito smatra jednim od globalnih lidera u 5G tehnologiji, brani se tvrdnjama da nije u vlasništvu ni pod utjecajem ili kontrolom kineske države i Komunističke partije, ali rasprava o tome kako kompanija iz Shenzhena posluje, kao i o mogućem curenju osjetljivih informacija i špijuniranju za račun Pekinga preko telekomunikacijske opreme koju proizvodi, ipak nesmiljeno traje. Između su se pod uzbunom i u nedoumici zatekle vlade diljem svijeta, regulatori, telekom operateri i javnost, a u državama članicama Europske unije upravo se rade sveobuhvatne procjene kibernetičkih rizika vezanih uz novu opremu i funkcioniranje mobilne mreže koja će, najavljuje se, prodrijeti u sve aspekte i pore naših života, postupno ih transformirajući.

Europska komisija tako preporučuje primjenu niza instrumenata radi zaštite “naših gospodarstava, društava i demokratskih sistema” te najavljuje da će do listopada, u suradnji s Europskom agencijom za kibernetičku sigurnost, članice sastaviti “koordiniranu procjenu rizika” i mjere koje će se primjenjivati na nacionalnim razinama. One se, naravno, neće odnositi samo na Huawei, ali kako će ta kompanija stajati na europskom tržištu, kako će dokazivati da njezina telekomunikacijska oprema udovoljava sigurnosnim kriterijima za mobilnu mrežu budućnosti, pitanje je. Zasad je u Europi neometana, a Ujedinjeno Kraljevstvo najavilo je da će Huawei graditi dio njegove 5G mreže. U travnju se, pak, Švicarska pohvalila da je u 50-ak gradova pokrenuta prva velika komercijalna europska 5G mreža, a najveći telekom, Swisscom, to je napravio u suradnji sa švedskim Ericssonom. Istodobno, međutim, drugi švicarski telekom operater, Sunrise Telecom, također tvrdi da diže komercijalnu 5G mrežu, ali s Huaweijem...

Bit će žestoka utakmica

SAD i zemlje u sjeveroistočnoj Aziji u to su područje iskoračile još prije i snažnije; globalna tržišna utakmica se zahuktava i bit će žestoka. Procjene kojima barata Europska komisija kažu da bi prihodi vezani uz 5G do 2025. godine mogli iznositi oko 225 milijardi eura. Uz Huawei (hvali se sa 40-ak komercijalnih ugovora s telekomima, ali ne objavljuje s kim ih je sve potpisao), na velik dio tog kolača računaju dva europska proizvođača telekomunikacijske opreme, finska Nokia (30 ugovora) te švedski Ericsson (objavio 18 potpisanih ugovora s imenima operatora, od čega nekoliko velikih u SAD-u).

Budući da je švedska kompanija najveći pojedinačni vlasnik hrvatskog Ericssona Nikole Tesle, čiji su stručnjaci uključeni u razvoj 5G tehnologije diljem svijeta (dio se odvija i u velikom razvojno-istraživačkom centru u Hrvatskoj) i modernizaciju postojećih mobilnih mreža u sklopu priprema za 5G, tu smo otprilike dotaknuli prvu značajnu poveznicu Hrvatske s velikom geopolitičkom tehnološkom sagom, kako je recentna zbivanja opisao britanski Economist. Huawei je Ericssonu globalno ozbiljan konkurent, pa stoga i u Zagrebu pomno prate rasplet sage o kojima im djelomično ovise budući poslovi. Javne komentare ne daju, a predsjednik i generalni direktor švedske korporacije Borje Ekholm naglašava da rade na implementaciji nove mreže od SAD-a i Europe, preko Azije, do Australije i poručuje: “Uvest ćemo 5G diljem svijeta u 2019. godini”.

Druga dodirna točka bit će kada Hrvatska, vjerojatno tijekom iduće godine, krene prema izgradnji vlastite komercijalne 5G mreže, nakon što država raspiše koncesiju za frekvencije te odredi telekomima cijenu i uvjete razvoja mreže čija se šira upotreba u Europi predviđa tek nakon 2020. godine. Osim što su u pitanju goleme investicije i infrastrukturni zahvati, općenito se smatra da će 5G pokrenuti i društvene promjene jer će zbog brzina i pokrivenosti terena podići internet stvari na novu razinu, bit će temelj za umreženo društvo, otvoriti vrata industriji 4.0 i svemu što ona nosi, samovoznim automobilima i još pametnijim gradovima, s baznim stanicama, senzorima i kamerama postavljenima svuda oko nas... Nije čudno da je sada pitanje svih pitanja čija će oprema nositi tu promjenu i na taj način gospodarski rast; Hrvatski telekom je, primjerice, u testiranjima 5G-a surađivao s Ericssonom. S druge strane, njegov većinski vlasnik, Deutsche Telekom, uz Ericsson naveliko radi i s Huaweijem, koji je, štoviše, prošle godine u Bonnu otvorio laboratorij za informatičku sigurnost te poručio da surađuje s njemačkim Saveznim uredom za informatičku sigurnost (BSI).

Kineski pametni gradovi

Huawei je u svakom slučaju već prisutan s opremom i na hrvatskom tržištu, gdje ima, kako nam kažu, poslovnu suradnju sa svim telekom operaterima (uostalom, to je kompanija koja drži oko 28 posto globalnog tržišta telekom opreme), ali nema ovdje pogon ili istraživački centar kao u nekim drugim zemljama. Prema podacima koje nam je dao Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, u Europi je uspostavio 18 R&D centara u osam država s više od 1200 zaposlenih, a inače ima 180 tisuća zaposlenih i ulaže između 15 i 20 milijardi dolara godišnje u razvoj. U Huaweiju kažu da ne znaju kako će se Hrvatska postaviti prema kibernetičkoj sigurnosti i 5G mreži, ali općenito su ohrabreni činjenicom da je EU odbio američki stil “obračuna”. Kako nam kaže David Zhang Heng, direktor Huaweijeve hrvatske tvrtke u zagrebačkom Eurotoweru, s ovdašnjim telekomima nisu sudjelovali u testiranjima 5G mreže.

Ovdje, međutim, nisu samo kako bi prodavali sve popularnije pametne telefone. Digitalizacija i digitalna transformacija Hrvatske je teren na kojem se Huawei nada poslovnim aranžmanima. Mnoge je pritom iznenadilo da je država s tom kompanijom za nedavna posjeta kineskog premijera potpisala dva memoranduma o razumijevanju i suradnji u tom području. Je li to bio samo dio diplomatskog “folklora” ili će u konačnici zaista donijeti konkretne poslove, nije jasno. Inače, u digitalizaciji Hrvatske snažno je dosad bio angažiran Ericsson Nikola Tesla, koji je, primjerice, radio na informatizaciji zdravstva te katastra i zemljišnih knjiga, a u Hrvatskoj zapošljava oko 3200 ljudi, od čega 1500 u istraživanju i razvoju. Vezano uz temu pametnih gradova u Hrvatskoj, javnosti su poznata njihova rješenja u području transportnih sustava (npr. pametno parkiranje u Splitu i pametne autobusne postaje u Rijeci), kao i ICT rješenja u području nacionalne i javne sigurnosti (projekt 112 i nadzor granica).

Fokus memoranduma potpisanih s Huaweijem upravo je na konceptu pametnih gradova, ali i obuci hrvatskih studenata iz ICT područja u Kini kroz kompanijski program nazvan “Seeds for the Future” (u prijevodu, sjeme za budućnost). U Središnjem državnom uredu za razvoj digitalnog društva kažu da se tu radi o iskazu interesa bez obveze ulaganja, a razmatrat će se Huaweijeva rješenja Smart City koncepta, pri čemu kao zanimljivost ističu njihovu naprednu digitalnu platformu koja koristi umjetnu inteligenciju. Uglavnom, koliko se može razabrati, rezultat suradnje bi mogao biti koncept za Smart City centar, o čijim će se primjenama onda razgovarati sa svima zainteresiranima u Hrvatskoj. Na pitanje oko rezervi koje neke zapadne zemlje imaju prema suradnji s Huaweijem, zbog mogućih zloporaba tehnologije, dobili smo odgovor da je sve transparentno te u okviru zakona i drugih propisa, a Huaweijeva rješenja za pametne gradove uvedena su već u više od 160 gradova u više od 40 zemalja. Iz sadržaja samih memoranduma, koje su nam poslali iz Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, zaista se ništa konkretnije i ne može iščitati. U Huaweiju se, pak, marketinški hvale da stvaraju potpuno povezan, pametan svijet. Cilj im je “izgradnja živčanog sustava gradova” u suradnji s partnerima, a koncept ide i dalje, prema povezivanju pametnih gradova, njihove infrastrukture, platformi i aplikacija na višim administrativnim razinama. Kako je pametan grad u konačnici ekosustav velikih podataka (big data), oni razvijaju rješenja kako to ne bi bile “močvare podataka”, nego korisna “podatkovna jezera”, u čemu je, kažu, Kina lider.

Razgovarajući s nama vrlo srdačno, u kombinaciji engleskog i kineskog uz suradnicu koja je to prevodila na hrvatski, David Zhang Heng također naglašava da su u Hrvatskoj razgovori u početnoj fazi, kao i njezina digitalizacija, pa se zasad više radi o savjetovanju i razmjeni informacija. Nabraja da ih interesira daljnji razvoj područja e-uprave, e-zdravstva i e-obrazovanja (o čemu su prošle godine razgovarali kad je hrvatski premijer bio u Šangaju), a spominje i uvođenje sustava mobilne komunikacije za Hrvatske željeznice (GSM-R). Vezano uz Smart City rješenja, potpisali su memorandume o suradnji s Gradom Pulom i Istarskom županijom te tamo upravo rade, kaže, na pripremi pilot-projekta pametne plaže Hidrobaza. Imali su i neke upite iz Grada Zagreba o podršci za širenje sustava videokamera, spominje Zhang usput, a iako je Huawei poznat u svijetu i po rješenjima Safe City (sigurni gradovi), što je dio koncepta pametnih gradova, zasad o tome u Hrvatskoj nisu razgovarali.

Među gradovima u Europi u kojima implementiraju Safe City rješenja nabraja Budimpeštu i Beograd, a djelomično su bili angažirani i u Londonu, Parizu i Münchenu. Oni nude i rješenja i opremu, a sve to najlakše je opisati kao inteligentni videonadzor. U Srbiji, koja je uvelike uključena u kinesku inicijativu Jedan pojas, jedan put, sporazum o strateškoj suradnji na Safe City rješenjima potpisan je 2017. godine s Ministarstvom unutrašnjih poslova, a u Beogradu će, prema najavi tamošnjeg ministra policije, u iduće dvije godine na 800 lokacija biti postavljeno oko tisuću videokamera, što bi trebalo olakšati rad policiji i utjecati na smanjenje kaznenih djela. To znači da će videonadzorom biti pokrivena svaka važnija ulica i svaki prolaz, a plan je da se nadzor širi i na autoceste. Neprofitna fondacija SHARE postavila je, doduše, pitanje potencijalnog narušavanja privatnosti građana i mogućih zloupotreba.

Krađa intelektualnog vlasništva

Svakako, kad se govori o golemim koristima od digitalizacije u razvoju ekonomije, o umreženom društvu i golemim količinama podataka koji se tako prikupljaju i koriste, ni strahovi oko efikasne zaštite privatnosti ljudi nisu novost i nešto nevažno. Kad se tome doda kineski kontekst - zemlje u kojoj se zahvaljujući najnaprednijoj ICT tehnologiji razvija, primjerice, sustav orvelijanskog nadzora ponašanja i rangiranja građana i kompanija, nazvan “sustav društvenih kredita” - onda ti strahovi dobivaju dimenziju koju valja imati na umu kad se dogovaraju poslovi. Ipak, je li Huawei zbog toga zaista “babaroga”, kako nas uvjeravaju Amerikanci, ili je to tek način da ih se pokuša zaustaviti jer su tehnološki postali užasno moćni? Kompanija je premašila 100 milijardi dolara prihoda i raste.

Oni zabrinuti ukazuju na to da je Kina autoritarna država u kojoj je na snazi zakon koji tjera kompanije i pojedince da surađuju s obavještajnim i sigurnosnim službama, a pritom ne postoji nezavisni pravosudni nadzor. Također ukazuju i na to da postoje sumnje da su kineske kompanije krale intelektualno vlasništvo, a protiv Huaweija se u SAD-u upravo vodi proces zbog toga - u pitanju je slučaj koji vodi T-Mobile, koji tvrdi da su u Huaweiju dodjeljivani bonusi zaposlenicima koji su sudjelovali u krađi intelektualnog vlasništva… Objavljuju se i analize od nastanka kompanije 80-ih godina prošlog stoljeća do danas, primjerice, jedna na BBC-ju iz ožujka ove godine, u kojoj se navodi i da svaka kineska kompanija, privatna ili državna, prema zakonu mora imati u svojem krilu ćeliju KP Kine. U Huaweiju je partijski tajnik Zhou Daiqi, inače njihov dugogodišnji visokorangirani inženjer.

Američke vlasti tumače da ih oko 5G mreže isključivo zabrinjava nacionalna sigurnost jer njihove tvrtke nisu dobavljači za bežične mreže, nego su to europske, kineske i južnokorejski Samsung. Bit će stoga zanimljivo kako će se tu postaviti europske države koje nisu sklone tržišnom diskriminiranju kompanije samo zato što je iz Kine, odnosno kako će izgledati njihovi novi sigurnosni standardi za opremu i kako će SAD na kraju na to odgovoriti (već je prijetio obustavom dijeljena obavještajnih podataka). U svakom slučaju, od američke će politike, barem od basnoslovnih ugovora za 5G s telekom operaterima na tom kontinentu, sada profitirati Ericsson, Nokia i Samsung.