Treba učiti, ali...

Tko u RH najviše zarađuje? Za najbolje plaćeni posao ne traži se fakultetska diploma

AUTOR:

  • Sanja Stapić/Slobodna Dalmacija

OBJAVLJENO:

10.7.2018. u 12:57

AUTOR:

  • Sanja Stapić/Slobodna Dalmacija

OBJAVLJENO:

10.7.2018. u 12:57

Cilipi, 080217.
Nova zgrada putnickog terminala Zracne luke Dubrovnik
Foto: Niksa Duper / CROPIX
Nikša Duper / Hanza Media

Zračna luka Dubrovnik

Mnogi su roditelji djecu odgajali uvjeravajući ih kako im je u životu bolje učiti i steći obrazovanje i diplomu nego kopati kanale. Ne samo da je teško lomiti kosti s krampom u ruci, nego je krampanje lošije plaćeno. Generalno govoreći, nisu pogriješili.

Ali, ima jedna sitnica, jedan mali ali: nije samo važno koliki stupanj obrazovanja čovjek ima, važno je i u kojoj djelatnosti radi. Ponekad fakultetska diploma ne znači veću plaću. Tako u Hrvatskoj više zarađuju nekvalificirani radnici u telekomunikacijama, nego učitelji, nastavnici, socijalni radnici...

Svi oni koji su misle da je najbolje plaćeno radno mjesto ono za koje se traži fakultetska diploma, prevarili su se. Za radno mjesto za koje je preklani isplaćivana prosječna mjesečna neto plaća od 16.866 kuna bila je potrebna viša stručna sprema, a takve ''bušte'' isplaćivane su u zračnom prijevozu.

Nekvalificirani zaposlenici u telekomunikacijama najbolje su plaćeni u svojoj kategoriji stručne spreme sa 6268 kuna prosječne plaće, dok fakultetski obrazovani kadar u obrazovanju prima prosječno po 6192 kune, 5744 kune prosječno zarađuju radnici s fakultetskom diplomom u zaštitarskim i istražnim djelatnostima, 5745 kuna u ugostiteljstvu, 5988 kuna zaposleni u djelatnosti socijalne skrbi, 5959 kuna prosječna je plaća u ostaloj prerađivačkoj industriji...

Ako je suditi samo po visini prosječne mjesečne neto plaće, od tih visokoobrazovanih bolje je biti nekvalificirani NKV radnik u kopnenom i cjevovodnom transportu što donosi 5902 kune prosječne plaće ili radnik s nižom stručnom spremom u djelatnosti osiguranja, reosiguranja i obveznih mirovinskih fondova (osim obveznog socijalnog osiguranja u čijim je prosječnim ''buštama'' 6434 kune), visokokvalificirani radnik u opskrbi električnom energijom s ''buštom'' od 7588 kuna ili zaposleni sa srednjoškolskim obrazovanjem u vađenju sirove nafte i plina te plaćom od 7864 kuna.

Najveće prosječne plaće preklani su zaposlenima za čija se radna mjesta traži fakultetska diploma, isplaćivane u proizvodnji računala i to po 14.074 kuna mjesečno, u duhanskoj industriji 14.007 kuna te u farmaceutskoj industriji – 13.321 kunu.

Sve su ovo podaci o prosječnim neto plaćama prema stupnju stručne spreme potrebne za rad na radnome mjestu iz godišnjeg istraživanja Državnog zavoda za statistiku. Riječ je o podacima za 2016. godinu koje je zavod dobio izvještajima pravnih osoba svih oblika vlasništva. Znači, radi se o plaćama za stručnu spremu koja se traži za radno mjesto na kojem određeni radnik radi, a prosječna je plaća preklani bila 5696 kuna.

Prosječne plaće za radna mjesta na kojima je nužno fakultetsko obrazovanje je bila 8367 kuna, za radna mjesta za koje je potrebna viša stručna sprema 6509 kuna, za srednjoškolsko obrazovanje prosječna plaća bila je 4816 kuna, za niže obrazovanje 3835 kuna.

Prosječna mjesečna neto plaća

6143 kuna  - visokokvalificirani radnik

4379 kuna  - kvalificirani radnik

4113 kuna  - polukvalificirani radnik

3698 kuna  - nekvalificirani radnik

16.866 kuna najveća prosječna plaća – viša stručna sprema u zračnom prijevozu

2478 kuna najmanja prosječna plaća – polukvalificirani radnici u socijalnoj skrbi

MojPosao: Prosječna neto plaća jedan posto viša nego lani

Prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj u drugom kvartalu ove godine iznosila je 5.583 kune, što je nešto niže nego u prethodnom kvartalu, muškarci su u prosjeku imali 12 posto višu plaću od žena, a u odnosu na isto razdoblje 2017. prosječna plaća je za jedan posto viša, pokazuju podaci portala MojPosao.

U posljednja tri mjeseca muškarci su prosječno imali 12 posto višu plaću od žena, što je u prosjeku 5.913 kuna, dok su žene zarađivale oko 640 kuna manje, priopćio je MojPosao u utorak.

Osim kategorije top managementa, gdje je plaća u prosjeku 126 posto viša od prosječne, najplaćenija zanimanja su ona iz područja tehnologije i razvoja, informacijskih tehnologija i ljudskih potencijala, stoji u priopćenju.

Najmanje prosječne plaće imaju radnici u pomoćnim zanimanjima, tekstilnoj i kožnoj industriji i u uslužnim djelatnostima. U turizmu i ugostiteljstvu radnici u prosjeku imaju 16 posto nižu plaću od prosječne, dok su u automobilskoj industriji plaće porasle za 11 posto u odnosu na prošlu godinu.

Osobe sa završenim fakultetom imaju u prosjeku 48 posto višu plaću nego one sa srednjoškolskim obrazovanjem i 25 posto višu plaću od prosječne.

Magisterij ili doktorat povećava plaću u prosjeku za 59 posto u odnosu na prosječnu plaću. Ispitanici sa srednjom stručnom spremom imaju 16 posto nižu plaću od prosječne, dok ispitanici s postdiplomskim ili MBA školom imaju 59 posto višu plaću od prosjeka.

Viša stručna sprema povećava plaću za 28 posto u odnosu na srednju stručnu spremu.

Gotovo 40 posto ispitanih kao beneficiju prima naknadu za putne troškove, nešto manje njih prima beneficije za mobitel, parking, bonus za obljetnice provedene u tvrtki, a četvrtina ispitanika je kazala da nema dodatnih pogodnosti na poslu.

Najbolje plaćaju privatne tvrtke u stranom vlasništvu te one s više od 1000 zaposlenih, a i dalje je najviša plaća u Gradu Zagrebu. Najniže plaće zabilježene su u Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji.

Plaćeni dodatni dani godišnjeg odmora jedna od najprivlačnijih beneficija

Neke tvrtke povrh plaćenog godišnjeg odmora zaposlenicima osiguravaju dodatne slobodne dane. U Češkoj dodatne dane na raspolaganju ima čak 33 posto zaposlenika dok u Hrvatskoj, pravo na dodatne dane, povrh plaćenog godišnjeg odmora, ima tek 3,7 posto zaposlenika.

Zaposlenici u Europi u prosjeku imaju na raspolaganju 20 dana plaćenog godišnjeg odmora. U Velikoj Britaniji zaposlenici u prosjeku imaju 28 dana godišnjeg odmora, a slijede je Austrija, Danska, Finska, Francuska, Luksemburg i Švedska s 25 dana.

Dodatni slobodni dani temeljem državnih praznika i blagdana u najvećoj mjeri idu na ruku zaposlenicima u Slovačkoj s dodatnih 15 dana, Malti i Španjolskoj s 14 te Češkoj, Austriji i Hrvatskoj s 13 dana. (Hina)